|
petak, 28.04.2006.
Zanimljive numizmatičke aukcije
Nedavno su aukcijske kuće Barac-Pervan i SFK-aukcija objavile kataloge za svoje numizmatičke aukcije.
Aukcijska kuća Barac-Pervan u svojem drugom aukcijsom katalogu nudi lijep broj zanimljivih lotova, no na žalost velik dio otpada na materijale kao što su medalje i vrijednosni papiri. Šteta što nema više modernijeg kovanog i papirnatog novca. Međutim, svakako valja pogledati, ponajviše zbog par specijaliteta koji se nude. Pored numizmatike, nude se i militarija i faleristika. Lotove možete pogledati ovdje.
SFK-aukcija u svom katalogu za 26. aukciju također nudi velik broj zanimljivih lotova. Na žalost, na aukciji se još uvijek nudi samo papirnati novac. Aukcija je svakako privlačna zbog velikog broja specijaliteta koji se na njoj nude. Lotove možete pogledati ovdje.
Nadamo se da će i SND-aukcija uskoro objaviti katalog za svoju iduću aukciju.
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 12:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 25.04.2006.
Probna hrvatska kovanica od 2 kune iz 1993.
U prvoj seriji kovanica od 2 kune iz 1993., otkovanoj za uzvanike na otvorenju kovnice Hrvatskog novčarskog zavoda, slovo "T" je uz rub aversa ispisano ispod repa ribe. To je, prema sudu svih nazočnih, malo narušavalo vizualnu simetriju, pa je kalup odmah prepravljen i nesimetrično je slovo prebačeno iznad tunjeve repne peraje. U prvoj verziji otkovano je samo 15 primjeraka. Tu prvu varijantu kovanice od 2 kune prvi je opisao Renato Baretić u članku “Kovači flore i faune” objavljenom u Nedjeljnoj Dalmaciji 26.1.1994. Slike tih kovanica pojavile su se u knjizi Dalibora Brozovića, “Kune i lipe novac Republike Hrvatske”, u izdanju Narodne banke Hrvatske, 1994.
Prenio: Elvis Gambiraža
|
- 01:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
subota, 22.04.2006.
Kukasti križevi na ruskim novčanicama
Pažljivim promatranjem dvaju ruskih novčanica iz revolucionarnog razdoblja od 250 i 1.000 rublji (Pick br. 36 i 37), na licima novčanica u pozadini se nalazi kukasti križ. Valja napomenuti da su novčanice izdane 1917., dakle 20-ak godina prije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj. No, usprkos kukastom križu koji je identičan onom nacističkom (orjentacija, položaj od 45 stupnjeva i jednake proporcije), on s nacistima i nacizmom nema nikakve veze.
Spomenute novčanice dizajnirao je latvijski akademski slikar Rihard Zarrinsch, koji je u pozadinu smjestio simbol koji je u Latviji već bio odavno raširen, te se pojavljivao na poštanskim markama, vodoznacima novčanica i sl. Čak je i Latvijsko ratno zrakoplovstvo prije Drugog svjetskog rata koristilo kukasti križ kao svoj simbol. Isti je slučaj s još nekim nordijskim zemljama. Opće je poznato da je kukasti križ kao simbol sunca najviše raširen u Indiji. Nažalost, „zahvaljujući“ nacistima, ovaj izvorno simbol dobra, postao je simbol jednog od najvećih zala u povijesti čovječanstva.
250 rublji 1917., P#36 - veća slika
1.000 rublji 1917., P#37 - veća slika
Autor: Zlatko Viščević
Slike: Ron Wise banknotes
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 15:40 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 20.04.2006.
Numizmatički članci na Antikviteti.net: Kontramarke na novcu Rimskog Imperija; Njemački pokušaj razaranja monetarnog sustava Velike Britanije tijekom Drugoga svjetskoga rata: „Operacija Bernhard“; Dr. Ivan Novak - suvremenik prvoga novca Međimurja
Internet stranica Antikviteti.net donosi tri zanimljiva numizmatička članka:
Kontramarke na novcu Rimskog Imperija
Kontramarka je otkovani ili urezani žig, dimenzija do nekoliko milimetara koji je naknadno poslije emitiranja utisnut ili urezan na novčani modul i pojavljuje se u manjem obujmu već oko VI stoljeća prije naše ere (Egina, Sicilija…). U stručnoj i popularnoj numizmatičkoj literaturi (koje nažalost na našem jeziku ima vrlo i uglavnom su u pitanju referati koji obrađuju ostavu ili nalaz) pojavljuje se više izraza za kontramarku... (vidi cijeli članak)
Autor: Rista Miletić
Izvor: "dinar", br. 22, 2004.
Njemački pokušaj razaranja monetarnog sustava Velike Britanije tijekom Drugoga svjetskoga rata: „Operacija Bernhard“
«Operacija Bernhard» u monetarnoj povijesti svijeta ostala je upamćena po tome što su njezini vinovnici, tj. nacisti u Njemačkoj tijekom Drugoga svjetskoga rata, gotovo uspjeli u svojoj nakani. Naime, još 1940. godine zamislili su da Veliku Britaniju, tada svoga najjačeg vojnoga suparnika, poraze tako što će prvo razoriti njezin monetarni sustav, a potom je dokrajčiti vojno. Važno je naglasili da u tome Nijemci nisu bili originalni, jer su se i prije provodili upadi u monetarne sustave zaraćenih država. U novom vijeku u tome je bio najpoznatiji Napoleon Bonaparte, no uzor za organizatore «Operacije Bernhard» bio je propali projekt mađarskoga princa Ludwiga Windischgraetza, koji je 1925. godine krivotvorenjem francuskih franaka pokušao financirati puč kojim bi na mađarski tron doveo nadvojvodu Albrechta. Inače, tijekom «Operacije Bernhard» u logoru Sachsenhausen pored Berlina, ukupno je do konca 1944. tiskano 8.965.080 krivotvorenih novčanica, u vrijednosti od 134.610.810 funti sterlinga. ili 377 milijuna USD. (vidi cijeli članak)
Autor: Zdravko Bazdan
Izvor: Numizmatičke vijesti, 2005. god.
Dr. Ivan Novak - suvremenik prvoga novca Međimurja
Međimurje, ta iskonska kolijevka hrvatstva, premila zemlja dobrih ljudi, oduvijek bijaše želja i požuda mnogih stranih osvajača. Među inima, najviše ga kroz prohujala stoljeća svojataše Mađarska, tendenciozno ga smatrajući, teritorijalno i nacionalno, najljepšim biserom svoje kraljevske krune Sv. Stjepana. No, prevariše se pohlepni Mađari ljuto, jer narod međimurski bijaše i zauvijek osta narodom hrvatskim. Povijest je Međimurja protkana stoljetnom borbom za slobodom i osamostaljenjem u krilu matice Hrvatske. Tolike su generacije Međimuraca iznijele na svojim preznojenim plećima teške dane neimaštine života, tolike su silne međimurske ruke krvavo radile da bi svojoj djeci omogućile bolje sutra. I kao nekom čarolijom, a povijest oduvijek bilježi da su čuda moguća, mali, nepoznati ljudi postaju sinonimi hrabrosti i rodoljublja, velikani cijeloga naroda, možda sitni imenom, ali ogromni srcem i neupitnom, bezgraničnom ljubavlju prema svojim korijenima i rodnoj grudi. (vidi cijeli članak)
Autor: Darko pl. Prebeg (Čakovec)
Preuzeto sa: www.antikviteti.net
|
- 22:37 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
srijeda, 19.04.2006.
Vota kovanice Rimskog carstva
Jedna od vrlo izraženih osobina antičkih Rimljana bila je njihova sujevjernost i praznovjernost. Ne samo da su vjerovali, već su i mislili da njihovim životom i činima upravljaju razno-razni bogovi, polubogovi, duhovi i još druga nadnaravna bića. Njihova religija i mitologija je puna nebrojivog mnoštva takovih bića. Svima bi njima odavali veće ili manje poštovanje, zavjete, darove i žrtve. A to je sve bilo radi toga kako bi im se umilili, udobrovoljili ih i stekli njihovu blagonaklonost. No to je zapravo bio odraz određene neizvjesnosti, bojazni, čak i straha u psihi tih ljudi za njihovu egzistenciju i budućnost. To se može ilustrirati činjenicom da su stari Rimljani poštovali, pored svih svojih bogova i vrhunaravnih bića i jednog "nepoznatog boga", prema kojemu su se odnosili kao i prema svima poznatim. Čak su mu i podizali hramove. To su činili iz bojazni da ako doista postoji njima nepoznato nadnaravno biće treba se osigurati i u odnosu prema njemu. Tu njihovu bojazan, da se ne upotrijebi termin strah, dosta je dobro i opsežno opisao Sozomenos, povjesničar kršćanske crkve krajem prve polovice 5. stoljeća. (vidi cijeli članak)
Autor: Ladislav Korčmaroš
Izvor: Obol, glasilo HND, god. XXXIV, br. 48
Ključne Riječi: numizmatika, antika, Rimsko carstvo, kovani novac, vota
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 22:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
utorak, 18.04.2006.
Kovnice novca u srednjovjekovnoj Bosni
Ime Bosna se prvi put spominje u X vijeku u dijelu Bizantijskog cara Konstantina Porfirogeneta, i to kao geografski pojam. U Bosni u odnosu na susjedne zemlje: Rašku-Srbiju, Zetu-Duklju i Hrvatsku kasnije se izgradilo klasno društvo i fomirala država. Bosna kao planinska i šumovita zemlja bila je relativno udaljena od drugih ekonomskih, političkih, kulturnih i vjerskih centara. To je bio i razlog zbog čega se nije ukorjenila ni katolička, a niti pravoslavna crkva. Tu treba tražiti razloge zbog čega je Bosna bila utočište izbjeglih (protjeranih) heretika iz Dalmacije i protjeranih bogumila iz Srbije. Kombinacijom tih vjerskih učenja nastala je tz. bosanska crkva. Bosanska crkva ima prvorazrednu ulogu u očuvanju samostalnosti bosanske države. Bosanska crkva je bila jedina u Evropi, državna crkva, a da nije pripadala ni zapadnoj katoličkoj, niti istočnoj pravoslavnoj crkvi. Samo su za vrijeme bana Ninoslava (1230-1250) pape slale četiri puta ugarsku križarsku vojsku na Bosnu, navodno, da se iskorjeni hereza, a ustvari da se pokori Bosna.
Ban Kulin je na sastanku s papinim legatom 1203. godine na Bilinom polju kod Zenice obećao da će se odreći hereze i prihvatiti ponovo katoličanstvo. Međutim, čim je papin legat napustio Bosnu ostalo je sve po starom.
Politički kao i ekonomski uspon Bosne počinje s banom Kulinom (1180-1204). Povelja koju je ban Kulin 1189. godine izdao dubrovačkom knezu Krvašu, ima dalekosežne posljedice, ne samo ekonomske, nego političke i kulturne prirode, šire nego što bi se moglo vezati za bosanski prostor. U toj povelji ban Kulin mu daje potpunu slobodu trgovine, bez ikakve obaveze plaćanja, osim ukoliko hoće da daju nešto bosanskom banu. Takode se daje zaštita osobne i imovinske slobode dubrovačkim trgovcima.
Stjepan II Kotromanić je prvi bosanski vladar koji kuje novac, i prvi koji počinje eksploataciju ruda u rudnog blaga u Bosni. On je Bosnu proširio na Soli, Usoru na sjeveru i Hum na jugu.
Povećani interes dubrovačkih trgovaca za Bosnu počinje od vremena vladavine Stjepana II Kotromanića, od kada rude i rudne prerađevine postaju osnovni artikli izvoza. Od tog vremena dubrovčani imaju svoje stalne kolonije u pojedinim mjestima Bosne, a često uzimaju uzakup pojedina rudna okna. Kada je trgovina dubrovčana u Bosni postala žila kucavica gospodarstva, oni su morali plaćati carine na uvezenu i izvezenu robu.
1422. godine proizvodnja srebra u rudnicima srpske i bosanske države nije mogla biti manja od 5672 kg. (S. Ćirković. Dubrovačka kovnica i proizvodnja srebra u Srbiji i Bosni, Istorijski glasnik, 1-2, Beog. 1967,), odnosno 5,67 tona, ali je stvarna količina morala biti daleko veća.
Samo godišnji izvoz srebra preko Dubrovnika u 1422. godini predstavljao bi više od jedne petine ukupne evropske proizvodnje, sto ukazuje na ogroman značaj srpskih i bosanskih rudnika za Evropu onog vremena. Ovako obimna proizvodnja u XV. vijeku predpostavlja proširenje rudarske i topioničarske djelatnosti, dalje angažiranje ljudstva, zapošljavanje većeg broja stručnjaka i običnih radnika, intenzivniju podjelu rada, osposobljavanje novih jama i podizanje topioničarskih peći. Tako su rudarstvo i topioničarstvo postali najvažniji činioci u gospodarstvu svakog rudarskog naselja pojedinačno. Gospodarski razvoj i rudarska proizvodnja su podstakli i kovanje domaćeg novca.
U Srebrenici je već u drugoj polovici XIV, vijeka postojala kovnica novca. Srebrenički groši spominju se 1387. godine u dva navrata- Dubrovčanin Simon Dordić ostavlja, baš, u Srebrenici Maloj braći znatnu sumu od 25 perpera, tj, 300 srebreničkih groša. U 1387. godini spominju se srebrenički groši i kao i to daje u Srebrenici postojala kovnica a grad je bio u sklopu bosanske države- Kovnica u Srebrenici je obnovljena sredinom 1417- godine za vrijeme despota Stefana Lazarevića, a radila je i za vrijeme despota Đurđa Brankovića.
Od 1377. odnosno 1391. godine nema podataka o kovanju novca bosanskih vladara do 1436. godine. Te godine se pojavljuju groši (veliki groši) Tvrtka II i od tada se novac kuje sve do propasti bosanske države. Dugo vremena se postavlja pitanje gdje je bila kovnica novca bosanskih vladara u prvoj polovici XV. vijeka, kada Srebrenica više nije bila u okvirima bosanske države.
Iako nema podataka koji bi neposredno riješili ovaj problem, po D. Kovačević na temelju grade iz dubrovačkog arhiva navodi na zaključak da bi to mogla biti Fojnica, Ona je imala sve uslove za rad jedne kovnice. Bila je rudnik bogat srebrom, svakako najveći i najjači u srednjebosanskom rudarskom basenu. Upravo od tridesetih godina XV. vijeka Fojnica se naglo podiže i postaje jedan od glavnih privrednih centara bosanske države. U njoj su se okupili mnogobrojni dubrovački zlatari. Zlatari su se. kao što je poznato, svuda u svijetu, pa i kod ns bavili, između ostalog i kovanjem novca. Čak se za jednog od dubrovačkih zlatara u Fojnici izričito navodi da je "aurifaber" znači pravi kovač novca. Od značaja je činjenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlašću bosanskih vladara, (D. Kovačević, Gdje je bila kovnica novca bosanskih vladara.) Novac označen kao kraljev (grossi di Re, denarii regis Bossine, itd.) često se spominju u izvorima i to obično u vezi s Fojnicom.
Kada je Srebrenica jedno kratko vrijeme ponovo pripala Bosni, u ljeto 1446- godine, u Dubrovniku se raspravljalo o kovnici bosanskog kralja u Srebrenici, ali nije poznato da li je ova uistinu proradila, (M Dinić, Za istoriju rudarstva I).
Od sredine XIV. vijeka Dubrovčani se okupljaju oko bosanskih rudnika i trgova. Njihov priliv je u stalnom porastu, te za vladavine Tvrtka I uključuju se u cjelokupni privredni život srednjevjekovne Bosne, Izvoze u prvom redu srebro, i to preko Dubrovnika u Veneciju, Veliki broj dubrovačkih trgovaca angažirao se u trgovini olovom. Osim trgovanja rudama i rudarskim proizvodima, dubrovčani se znatno bave i izvozom kože. Bosna je tako postala zemlja koja je pružala široke mogućnosti za laku i unosnu zaradu- U to vrijeme veliki broj Dubrovčana naglo se obogatio trgujući po Bosni, Slučaj Zora Bokšića sina siromašnog kamenara, koji je trgujući bosanskim olovom zaradio 10-000 dukata i postao ministar financije bosanskog kralja. (D. Kovačević, Zore Bokšić).
Pojedini Dubrovčani su se prirodom svog posla vezivali za pojedini trg ili rudnik pa su se na njemu zadržavali duže ili kraće vrijeme. Okupljanje Dubrovčana na jednom mjestu dovelo je postepeno do formiranja njihovih naseobima u Bosni.
U drugoj polovici XIV. vijeka razvija se dubrovačka naseobina u Srebrenici, u to vrijeme najvećem rudniku srednjevjekovne Bosne.
Od početka XV. vijeka pored Srebrenice, priliv Dubrovčana je vrlo intenzivan i u ostalim mjestima srednje Bosne.
U Visokom, koje je dugo vremena centar dubrovačke trgovine srebrom iz obližnjih rudnika: Fojnica, Kreševo, Dusina, Deževice, broj Dubrovčana je sve veći i vremenski duži.
Interesantno je zapaziti da od tridesetih godina XV, vijeka dolazi do pomjeranja Dubrovčana iz Visokog u Fojnicu, koja u tom vremenu postaje najvažniji bosanski rudnik, s obzirom daje Srebrenica pod vlašću Despotovine. Veći broj Dubrovčana je dolazio u Zvornik i Fojni-cu, ali su u Fojnici najduže ostajali, što znači daje tu bila i najveća dubrovačka kolonija. To se poklapa s vremenom kada se u Bosni, ponovo, kuje novac (1436), i kada dubrovačka moneta nije primarna u Bosni, pa je čak i zabranjen njen opticaj.
Ako se značaj jednog privrednog centra u srednjevje-kovnoj bosanskoj državi cijeni po broju Dubrovčana i dubrovačkih trgovaca onda su to: Srebrenica, Fojnica, Visoko i Zvornik. Da li uz to treba povezivati i mjesto i postojanje kovnice(a) bosanskih vladara, je pitanje za dokazivanje.
Autor: Sabit Hodžić
Izvor: Obol, glasilo HND, god. XXXI, br. 45, 1993
Ključne riječi: numizmatika, kovani novac, Bosna, kovanje novca, srednji vijek
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
|
- 00:24 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
utorak, 11.04.2006.
Odnosi (pariteti) prihoda, maloprodajnih cijena i usluga u Kraljevini Jugoslaviji, 30-ih godina 20-og stoljeća
Odnosi (pariteti) prihoda, maloprodajnih cijena i usluga u Kraljevini Jugoslaviji, 30-ih godina 20-og stoljeća:
Šećer (kocka), 1kg = 12-14 din.
Meso, govede, 1kg = 12-14 din.
Mlijeko, kravlje, 1lit. = 02 din.
Kruh, narodni, 1kg = 02 din.
Jaje, kokošije, ljeti = 01 din.
Jaje, kokošije, zimi = 1,5 din.
Bicikl, muški = 1800-2000 din.
Cipele, Bata = 100 din. (79-89-99)
Stanarina, mjesec = 200 din.
Kost, mjesec = 400 din. (rucak i vecera)
Radnik, plaća, mjesec = 500-600 din.
Činovnik, plaća, mjesec = 1200 din.
Izvor: http://www.svastara.com
|
- 13:26 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
subota, 08.04.2006.
Dok je dinar zvečao - kursna lista na hajdučke dane
Dokumenti su, zasad, nedvosmisleni. Prvi novac - kovani, naravno - nastao je u 7. veku pre naše ere. Tada je Ardis, kralj grčke maloazijske kolonije Lidije, utisnuo svoj žig na čankaste parčiće elektruma, prirodne mešavine zlata i srebra. I novac je neopozivo postao sredstvo plaćanja prilikom razmene dobara, a garanciju za njegovu vrednost preuzela je država, odnosno vladar. Odatle se postupak kovanja novca raširio na ostrva Egejskog mora i doplovio do grčkog kopna. Ostalo je istorija, a deo nje, pod nazivom „Dinar - naš novac”, prikazan je u izložbenom prostoru Narodne banke Srbije u Beogradu, u Ulici kralja Petra 12. Materijal je preuzet iz Numizmatičke zbirke Narodne banke s namerom da prikaže novac na tlu Srbije od najranije pojave do danas. Dragocen pokušaj da se na jednom mestu vidi ne samo čime su to trgovali naši preci nego i da se, na opipljiv način, sagleda moć i ugled jednog društva, odnosno države u vremenima umnogome osenčenim tamom vekova.... (vidi cijeli članak)
Tekst članka na latinici.
Autor: Petar Milatović
Slike: Anđelko Vasiljević
Izvor: www.politikin-zabavnik.co.yu
Hrvatski numizmatički forum - rasprave iz svijeta numizmatike.
|
- 18:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|