Novčanice sa portretom Tita u maršalskoj uniformi
Već gotovo desetak godina smo svjedoci pojavljivanja u javnosti i na tržištu novčanica sa portretom Tita u maršalskoj uniformi. Do sada su poznate desetine varijanti novčanica u apoenima od 1; 5; 10; 50; 100; 500; 1000 i 5000 dinara. Pojedine novčanice se javljaju u različitim bojama i veličinama, sa ili bez pretiska "PROBNI OTISAK", sa varijacijama pojedinih elemenata dizajna, različitim vrstama i kvalitetetima štampe, štampane obostrano ili samo sa jedne strane i gotovo uvijek (sa vrlo rijetkom izuzecima) bez serijskog broja, a uvijek bez elemenata zaštite.
Nije nam cilj da razmatramo varijante ovih novčanica, nego autentičnost kompletnog izdanja. Ove novčanice se dizajnom povezuju sa prve dvije novčanice (tada) novog, jakog, konvertibilnog dinara: 50 i 200 dinara od 1.1.1990. sa potpisima Mitje Gasparija i Dušana Vlatkovića (P101 i 102) što su u stvari bile prerađene novčanice P98 i 100 sa odbijene po četiri nule. Karakteristika svih ovih izdatih novčanica su predstave spomenika događajima iz drugog svjetskog rata te jeftina i relativno loša izrada. Te novčanice su bile prelazna, provizorna i hitna rješenja u vrijeme ekonomske nužde (prve dvije zbog turističke sezone 1989. godine, a druge dvije zbog ekonomske reforme od 1. I 1990. godine). Ove provizorne novčanice od 50 i 200 dinara 1.1.1990. su se u opticaju zadržale nešto malo više od godinu dana i postepeno su zamijenjivane serijom od 10, 50, 100, 500 i 1000 dinara (P103 – 107), koje su, iako mnogo kvalitetnije, opet smatrane prelaznim rješenjem do novčanica savremenijeg dizajna.
Pred kraj devedesetih se u SCWPM (Pick) katalogu pojavljuje prva iz serije novčanica sa portretom Tita u maršalskoj uniformi. Ta novčanica od 100 dinara na sebi ne nosi datum, a uredništvu kataloga je prijavljena kao izdanje iz 1990. godine, sa kataloškom cijenom od 1250 američkih dolara. Potpis guvernera NBJ na novčanici odgovara (ali ne u svim detaljima) potpisu Ksente Bogoeva koji je bio guverner do 25. XII 1981. dakle već desetak godina ranije nije više obavljao tu dužnost.
U periodu kada je ova novčanica navodno izdata (1990. godina) u NBJ su razmišljali o potpuno drugim novčanicama što potvrđuje i konkurs za likovno – grafičko oblikovanje nove, nikada realizirane, serije od sedam novčanica koji je NBJ objavila 4.VIII 1990, a trebao je da traje do 1. V 1991. godine. Konkursom predviđena serija novčanica je trebala na aversima svih nominala imati portrete poznatih osoba, a na reversima prirodne ljepote Jugoslavije. Prva nagrada je trebala iznositi 180.000 tadašnjih dinara (20.000 DM). Dakle nije se razmišljalo da na aversu bude lik Tita u maršalskoj uniformi, niti bi se visoki novčani iznos trebao isplatiti za ranije, u druge svrhe, izrađeni, vrlo loš, Titov (maršalski) portret, štampan na tehnički isto tako loše urađenim novčanicama.
Kada je u numizmatičkim krugovima dokazano da ovakve novčanice nisu mogle biti izrađene u vrijeme 1990. ili oko te godine, njihovi tvorci su pribjegli potpuno novoj priči - da novčanice potiču iz 1979. ili 1980. godine i da su opticaju trebale biti od 1981, a da je kompletan projekt napušten zbog Titove smrti 1980. godine, te da su one svjedok tog nikad realiziranog poduhvata. Sada bi potpis guvernera na novčanicama trebao odgovarati tom vremenu, a navodno vrijeme izrade bi trebalo osigurati tajnost podataka, dok bi certifikat koji navodno postoji trebao biti dokaz o autentičnosti. Međutim, kao i novčanica i certifikat može biti falsificiran.
Kao dokaz za ovu tvrdnju, odnosno da ove novčanice nisu ni iz tog, drugog, perioda može nam poslužiti podatak da su pred kraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Narodnoj banci Jugoslavije odlučili da osuvremene dizajn novčanica u skladu sa evropskom praksom i razmišljali o sasvim drugim novčanicama, a ne o ovim sa portretom Tita u maršalskoj uniformi. Obratili su se svojim starim poslovnim partnerima, švicarskoj firmi Giori, te sa njom sklopili ugovor o pomoći pri izradi, kao i isporuci novih strojeva i opreme za izradu prvih yu novčanica evropskog, modernog izgleda. Firma Giori je još jednom, ranije, pružila sličnu pomoć Zavodu za izradu novčanica.
U vrijeme kada je započet rad na ovoj novčanici Tito je bio živ, a guverner NBJ je mogao biti samo Bogoev čiji se potpis i nalazi na njoj. Podatak da je ZIN angažirao firmu za izradu novčanica nam govori da je ova, prva, varijanta zaista štampana, što potvrđuje i njena slika:
Kasnije je ova novčanica prerađena u nekoliko elemanta, pa smo dobili svim numizmatičarima poznatu novčanicu:
Iz navedenog je potpuno jasno da u NBJ nisu niti 1979. / 1980. niti 1990.godine razmišljali da na loše izrađene i slabo zaštićene novčanice stave portrete Tita u maršalskoj uniformi, nego o, za ono vrijeme, savremenom, dobro dizajniranom, kvalitetno izrađenom i zaštićenom novcu.
Na pitanje gdje svrstati ove novčanice, odnosno, mogu li se krivotvorinom – falsifikatom nazvati nepostojeće novčanice, u trenutku izrade, nepostojeće države (što novčanice sa Titom u maršalskoj uniformi sigurno jesu) morat će posjetitelji bloga sami dati odgovor.
Autor: Amer Sulejmanagić
Slike: Barac, Borna, Papirni novac Jugoslavije i zemalja bivše Jugoslavije, Obol naklada, Zagreb, 2002. i Ron Wise banknotes (http://aes.iupui.edu/rwise/)
|
