Hrvatica u SAD-u

Mjesto je "to die for" - ali, i to jedno veeeeeliko ali, ako imate love za opustit se i uzivati.
Californija je jedno od statisticki najmladih podrucja, jerbo si starci ne mogu pristuiti zivot ovdje. Cijene nisu privlacne kao sto su lokalni decki.
Let avionom bijase vrlo ugodan i svi smo bili very excited !!
Vremenska prognoza je najavljivala kisu, ali ocito nas netko tamo gore voli jer je svaki dan bio prelijep, rajski, savrsen...
Nase Beach Cottages su direktno uz glavno setaliste. . Paradira se maksimalno, dobrrrri tipovi bez majica, decki na skejtovima, rolama, tetovirani buntovnici, nauljeni macani, tu i tamo protrci neki Mitch iz Baywatcha, ....
Ma milina, hrana za gladne oci.
Decki su nam se "potuzili" kako San Diego ima 2x vise cura neko deckiju. Ah, jadni...
Valovi su bili savrseni tako da se svaki zivi surfer izvukao iz svoje zamracene zadimljene rupe i otisao hvatati the perfect wave. Tu prakticki svatko surfa, iako je prilicno skupo ali ako vec zivis tu onda imas love za tako sto.
Odbojka na pijesku je neizbjezna kad sam na plazi tako da sam se pridruzila grupi surfera. Kad sam ih ponovo vidjela uvecer, bas su hvalili moje "volleyball skills". Hehe, samo tako, to godi mom egu ;)
Moram priznati da smo moj partner i ja rasturili svakoga protiv kog smo igrali. Dobar smo tim, nema sta. "We've got some good energy between us" rece on. Ajde de ;))
Ujutro sam se ustajala oko 9 da idem trcati uz ocean. Nista ljepse od toga. Inace, tu su svi, naravno, opsjednuti svojim izgledom. Trci se od jutra do mraka, bez prestanka.
Ali opet, to je i razumljivo, jer se tu sve dogada vani - aktivnosti kao surfanje, trcanje, odbojka, football, baseball, ma i setnja uz more te izmori. Ali tako je i kad nas u Dalmaciji i Istri - sunce i more te zacaraju da ni ne mislis koliko vremena provodis vani i koliko se izmoris.
Sto se tice ljudi, ma ne treba ni pricati - nismo ni dosli za vrijeme sezone, a ono krcato.
Na obali upoznah tipa iz, pazi sad - Vukovara. Tu je na odmoru, zivi u Chicagu vec 3 godine,...ovo, ono...i savjetovao me da se vratim tu na fakultet. Hm, sta vi mislite? (al fakat je tu skupo ici na faks)
Onda naletih na Ruskinju i Talijanku, obje na razmjeni kao i ja ;)
Najuljudniji i definitivno najveci gentlemani su bili 2 Francuza iz Pariza. Stara dama Europa ipak usadi manire u ljude.
Ameri su se jednostavno upucavali bez prestanka i zvali nas da pijemo s njima.
Ali kako svugdje ima iznimaka, eto nama najboljih deckiju iz Las Vegasa. Tipovi su nevjerojatni. Petorica njih, sviraju u bendu, simpa, zabavni, neprestano pricali i sipali provale iz rukava da smo Emma i ja non-stop krepavale od smijeha. Ni oni ni mi nemamo 21 godinu, tako da nam je svaki bar i nocni klub zabranjen (osim Hooters ;))
Inace bismo se pridruzili Englezima i Ircima na koje sko naletjeli. Kad su svi poceli pricati u jedan glas s onim legendarnim naglascima, ja nisam znala gdje sam. Irski naglasak je apsolutno naj ;)
Vecerali smo uz valove, uzivali u jastogu i vinu...
Odlazak je bio tezak...ah...pa sam se zaklela da se jednom, ne znam kako i ne znam kada, moram ovdje vratiti (cim navrsim 21 ;))

Jucer se sladoled dijelom sakom i kapom. Ben & Jerry imaju neku promidzbu, pa citav dan mozes dolaziti i znjopati kolilko ti sladoleda stane u grlo, dok ti se mozak ne smrzne. Da su mi bar tu mali buraz i seka, pa bih s njima isla malo pronjuskati okolo.

Community service jucer je bio relativno zabavan. Posluzivanje hrane starijima dok oni plesu i malo uzivaju.

Iiiiiiiiiiiiiii...sutra idem u San Diego ...California...oh yes....

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim műkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Silvije Strahimir Kranjcevic

Decko na desnoj strani, u pink kosulji...yes, that's him

Jos samo dva mjeseca sam ovdje...Vrijeme leti - svi to znamo, nepotrebno je to i ponavljati, ali opet nekad ne vjerujemo u to. Mogu nabrojati mnogo ljudi koji su komentirali kako je jedna godina strasno dugo vrijeme...A onda su oni pametniji potvrdili moju perspektivu - godina dana nije nista! Ako brojis minute svaki dan, onda ces se nacekati, ali inace - svijet te usise u svoj tok, i dok kazes keks, vec plivas u rijeci novog zivota.
Ovaj tjedan je posljednji za nase seniore , tako da na ovaj vikend pada i prom, fancy maturalna zabava.
Ako se sjecate onog frenda iz La Cueva HS o kojem davno nesto nasvrljah , decko koji preko ljeta i nekad i za vrijeme skole radi kao model u NYC, ili Italiji...?
Eto, nas dvoje idemo na maturalnu zabavu zajedno. Decko je legenda, opusteno se osjecamo jedan uz drugoga i to je najvaznije.
Opet i vecera i sve...Neam pojma kamo idemo, (ja sam htjela ici u Samurai, I Love Sushi, P.F.Chang's , Thai Orchid.... asian food, mmmm...ali nista od toga...decki bi radije nesto konkretnije ), ali vec osjecam da ce se praviti nepotrebne dramatizacije oko ovih plesova, kao i obicno. I tako je to samo izlika sto nemaju gdje izaci i isplesati se. Al ajd, sta ces. Ako imas dobru ekipu, sve valja. Nije li to uvijek tocno?
(ali moram im priznati da decki znaju biti vrlo kreativni, kao i cure, kad pozivaju jedni druge na ples. To je zabavno promatrati, respect)
Iako je prom u biti kruna cijelom dosadasnjem skolovanju za maturante, nama ostalima to ama bas nista ne znaci. Imamo jos mjesec dana skole....plivanja kroz hrpe knjiga, eseja, dokumenata...
Moja legica iz Njemacke ne moze na maturalnu, jer ima koncert. A molim te...stvarno glupo sto su im koncert tutnuli na isti dan. (kaze ona...meni nebitno, ja sam i tako glazbeni antitalent i sramim se toga). Malo mi je cvilila kad je za to saznala, ali i tako nece propustiti nista posebno.
Najbolja zabava ce meni biti kad sljedece poslijepodne odem malo zaigrati kosarku s onim istim tipovima od proslog vikenda.
Ajd drz'te mi fige da ne padnem niz stepenice dok fanaticni roditelji zele foticem uhvatiti svaku model-pozu nas ocajnih malisana koji se pretvaraju da su vec odavno odrasli!

Svake godine Akademija organizira proslavu u cast - razlicitosti. TKo god zeli, prijavi se i pripremi mali stand da prezentira sto god zeli. Caroline (Njemica), Jose (Spanjolac) i ja (a sta mislite?) smo morali (s naglaskom na "morali" , iliti blaza verzija - pa bilo bi lijepo da to napravite, a ako odbijete onda ste nadrljali ;)) pripremiti prezentacije o svojim zemljama.
Dan je sve u svemu super prosao, ali puhao je vjetar gori od bure. Caroline je napravila hrpu hrane, stavila na papirnate tanjure i sve otislo u vjetar. Sjecate se onog kolaca oko kojeg sam kukala? Izgleda da je super ispao. Svi su stalno dolazili jesti kod mene, smazali dvije velike tepsije tog kolaca (dobro da sam ispekla tako puno)i hvalili kuharicu, a ja iskoristila priliku da ih naucim nesto o Hrvatskoj. Ma bar da im pokazem gdje je, ak nista drugo. Iduce godine su se vec neki predbiljezili da mi dolaze u goste. Super!
Protiv vjetra sam se borila ljepljivom vrpcom.
I CAME
I SAW
I DUCKTAPED
Sve razglednice, papire, slike sam poljepila po stolu. A srecom je iza mene bio neki stup, pa sam i nasu zastavu uspjela staviti na stup - e tu je vjetar pomogao - super je izgledala onako vijoreci se po zraku.
Svakakvih izlozbi je bilo, Irska, Rusija, humanitarna pomoc, plesacice, umjetnici....
Akademija nam je dovela bubnjare da sviraju vani, a sat vremena prije rucka su nas izmorili u Preformance Hall-u uceci nas kako plesati "swing".
Doveli su neke profesionalce iz plesne skole, i dobro su nas naucili. Kad su svi odlazili na kraju sata, pita mene instruktor
"Do you want to dance?"
"Sure"
Pa smo malo prakticirali swing dancing. Very cool!

e sta me sad muci....trebam promijeniti svoj let iz Bostona za Pariz u 15.6., usput napraviti prezentaciju o ratu u Vietnamu iz perspektive ljudi iz Vietnama (a mislite si sto je lako naci materijale za to), raditi puno parom na projektu o imigraciji i odlasku ljudi iz ostalih dijelova svijeta u Ameriku, uciti za izlazni ispiti iz forenzike,ispeci dobar kolac bez imalo kulinarskog iskustva, napraviti izlozbu o Hrvatskoj, srediti sve za maturalnu zabavu...i uz to ostati normalna dok je svijet opsjednut papom............aaaaaaaaaaaa

dan je za ne povjerovat. Sunce pici, a moja energija proporcionalno raste!Emma i ja smo se upravo vratile iz parka, nakon trcanja i cavrljanja s lokalnim tipovima.
Ovaj vikend je pun obaveza ali uvijek se nade vremena za odlazak na neki show, party il tak sta...
Ovo vrijeme je savrseno za proljetno skijanje.
Prosli tjedan smo svi otisli skijati par dana u Taos.

Taos je smjesten ne sjeveru New Mexica i ima reputaciju vrlo zanimljivog mjestasca. Na skijaliste stizu ljudi iz cijelog svijeta jer je planina jednostavno zapanjujuca. Ljudi milijun, a nikad guzve (za razliku od Santa Fe-a gdje te uvijek usput drmne neki ekscentricni snowboarder...)
Vrhunskih skijaca ima ko zrna pijeska u Sahari (ne, uopce ne pretjerujem hehe...ofcours I am..), ali njih viditie kako prolijecu medu drvecem i preko staza poznatih kao BLACK DIAMOND. Black Diamonds su najteze i najzahtjevnije staze koje nose imena poput PSYCHO PATH, LOWER INFERNO etc....
O Double Black Diamonds da i ne govorim.
Ja sam se ipak drzala zelenih (najlaksih), ili najvise plavih (srednje tezine). Ipak sam samo intermediate...nisam amater, miljama sam daleko od profesionalca, ali dovoljno da se zabavim.
Skijali smo od 9 ujutro do 4 popodne a ostalo vrijeme lunjali zgodnim skijaskim naseljem. Podno planine, gradic Taos je vrlo privlacno mjesto. Da vam dokazem, spomenut cu samo neke osobe koje nastanjuju ovaj djelic planete - JULIA ROBERTS, VAL KILMER, GENE HACKMAN....

Noci smo provodili u vikendici na brdascu odmah iznad skijaskog naselja. Dvokatna vikendica nas je uspjela sve zadovoljiti udobnoscu ( 7 nas je bilo, i jos je bilo mjesta za prespavati). Igralo smo pikado, kartali Hearts, Egyptian..hm,nesto?..., pa neku spanjolsku kartasku igru koju me Jose naucio..
A Belu nikak da ih naucim jer zelim nekako nabaviti prave karte za Belu.
U

I u tom odlicno odmoru, jos smo i skovali neke planove. Billov buraz je kamerman, a zena mu radi nestona ESPN-u tako da su oboje cool uspjesni ljudi. I zive u New Yorku. I pogodite tko dolazi kod njih u New York na par dana na kraju 5. mjeseca? -
yes, me, myself and I ;))