Hrvatica u SAD-u

nedjelja je, SRETAN USKRS svima, koliko god vas ima!
Ajd da prvo dovrsim ono s Grand Canyonom.....nikad se nisam znala drzati teme i pisati organizirano...ah
Probudismo se drugi dan, jeld, usred prelijepe Arizone, i opet nas je vrijeme iznenadilo, ovaj put ugodno. I tako se zaputismo u pravcu prelijepog nacionalnog parka. Jose je ustao na lijevu nogu, pa te se tusira, licka, sprema, a nas 3 cure - spremne i vec sjedimo u Land Roveru. PA mi sad recite da zenama treba duze da se spreme , NJET!

Jedno milijun turista se slilo u rijeku auta koja je i nas nosila prema odredistu. Majke mi, da se moglo autom do dna, svi bi to i napravili. Kultura zivljenja iz auta...zalosno ;)

Ali zato Grand Canyon donosi izazov na koji morate biti spremni. Do dna ima jedno 20 milja...mi smo hodali samo 6.Put prema dolje nije lagan, ali kad krenete uzbrdo....jao...Strasno nesto koliko je teze.
Ipak, jadikujem vise nego je potrebno, jer ipak je bilo ljudi koji su planinarili sve od dna, sa naprtnjacama, ili od pretposljednje postaje ,Indian Garden. Ali vecina ljudi prespava na dnu, uz rijeku koja sijece Grand Canyon i ozivljava podrucje pretvarajuci mali dijelove u carobne oaze. Sa vrha litice smo blejali prema tim oazama koje su se cinile tako daleko...
Vjerojatno ima ljudi koji su obavili silazak i uzlazak u jednom danu, ali se to apsolutno ne preporuca. Biti cete premoreni, izbubani, dehidrirani, jadni, bijedni....i slicno ;)

Mislim da smo hodali jedno 5-6 sati nizbrdo, uzbrdo, a kad smo se izvukli iz te ogromne zapanjujuce rupe, onda smo jos malo obilazili obrub kanjona. Nismo ga prehodali - preveliko. Sve je toliko veliko da pocnes shvacati koliko si ti maleno stvorenje. I to je nesto sto ce ti svaki turist, bio on Amerikanac, Irac, Japanac (kojih ima ko Rusa... ;))) reci - takav prizor ti otvori oci o velicini svijeta i natjera te da se zapitas svasta nesta....

Uvecer smo gledali zalazak sunce koji je uzrokovao prelijepe promjene boja i sjena po stijenama. Jedan simpaticni decko je slikao kanjon i zalio sto sunca zalazi tako brzo dok on pokusava zarobiti carobni svijet oko nas. Ali to je nemoguce, jer velicina i ljepota ovog mjesta ne dopusta nicemu i nikome da uhvati sve sto Grand Canyon pruza sretnicima koji se nekako nadu u njegovoj blizini.

Proljetni praznici...kako ugodno zvuce te rijeci..
U petak bio zadnji dan nastave, a vec u subotu ujutro smo se spakirali, pokupili sve sto nam treba za par dana. I pravac - Grand Canyon, Arizona!
OVaj cijeli tjedan s nama ostaje i Jose, mali Spanjolac. Legenda od djeteta ;))
Put tamo je bio...ne sjecam se, spavala sam vecim dijelom puta - a i padala je kisa pa se nije sta imalo vidjeti. ALi zato smo svi uocili dinosaure pokraj puta. Ne, nisam luda, to je neka turisticka atrakcija, i eventualno te dinosauri (umjetni, jeld!) dovedu do arheoloskog muzeja. Zgodno, prakticno, totalka americko ;)
Sa drugom grupom frendova smo se nasli na vrh nekog brda, i onda jos i snijeg zapadao...
E sad, ako znate ista o Grand Canyonu, znate bar da je ogromaaaaaaaaaaaaaaaan!
kad smo mi stigli tamo - vidjeli smo samo veliku bijelu mrlju. Magla! Cijel cjelcati Grand Canyon je bio ispunjen maglom. Ne vidis prst pred nosom.
Jose je zakljucio da Grand Canyon ne postoji, samo ti kazu da je tu pa ti vjeruj (hehe, just kidding).
A sta sad radit s ostatkom dana - zaputili se u bar, i dok su roditelji papali, mi klinci otisli igrati biljar i air hockey. Uocili smo i IMAX pokraj hotela, i odlucili da cemo sutra ici pogledati film Grand Canyon (kad ga vec ne vidjesmo)
KAd su prvi traci sunca provirili kroz prozor slijedece jutro, to je znacilo samo jednu stvar - ipak nismo vozili 6 sati od New Mexica do Arizone ni za sta. Idemo vidjeti Grand Canyon - i ne samo to, spustit cemo se dolje dokle budemo mogli (do dna nema teorije da stignemo)....

(hm..izgleda da moram ovo nastaviti kasnije, stize ekipa po mene, adios!)

Samo u New Mexico se kazaljka vremena zavrti za 180 stupnjeva i s jednog kraja spektra vrijeme skoci na drugi.
Subota je bila suncani, proljetni....ma sta proljetni, ljetni dan.
ISli gledati teniski mec - dvije Hrvatice rasturaju ! Pohadaju University of New Mexico i tenis im ide k'o da piju vodu. Cure su strasne.
Iva Gersic i Maja Kovacek
Hm..sto mislite tko ima je najdrazi sportas? (hint - najpoznatiji cro-tenisac ;))

Ali udaljih se od teme....kako sam dosla do tenisa? ah, da bio je lipi dan, pa smo igrali tenis (ja samo jednom u zivotu igrala tenis hehe....ali zato ce mi jedan zgodni trener dati privatnu poduku ;))
A jucer - mecava..a ljudi u skoli vec nose japanke, suknjice, kada ono "ne moze to tako" i zagruva snijeg. A sad dolazimo da najboljeg dijela - buduci da su ljudi ovog "bisera u pustinji" neprilagodeni snijegu, ceste su poprilicno opasne..posebno za ljude koji zive blizu planina (tu smo odmah podno Sandia Mountains)...tako da je nastava OTKAZANA!
no school!!!!!!!
Party ;))

Svake godine Akademija priredi ovu fancy veceru za svoje drage exchange studente i njihove host obitelji. Moja savjetnica Cathy Lydon je naravno tamo jer se ona brine za sve skrivene i otkrivene probleme vezane za zamjenu. The head of the school ("glava skole" ;)) je takoder tamo, a s njim sam si super.Covjek je odlican, pametan, pristojan...Sve najbolje kvalitete Amerike vidim u njemu. Njegova kcer je isto dosla, nas dvije smo bile na istoj kosarkaskoj ekipi skole, pa se znamo. Cura je prava, dobrodusna i slika i prilika svog oca.

Uglavnom, kome god spomenes Petroleum Club, svi reagiraju sa uzdahom i "wow". Nisam ja pojma imala kakvo je to mjesto pa mi je netko objasnio - naime , bogati naftni tajkuni su osnovali privatan klub u svakom vecem gradu u SAD-u. Obicno je to ona najveca grada koja vam skriva pogled na sve ostalo, a Petroleum Club u Abq. se nalazi na najgornjem katu, tako da je pogled zapanjujuc.
npr. evo Petroleum Club u Texasu (Fort Worth)
evo ga u Dallasu
ma ima ih milijun...

Inace se nikad ne bismo mogli priustiti veceru u Clubu, jer su cijene proporcionalne izgledu Cluba - sokiraju i ostavljaju ljude bez daha
E sad, stigli svi, samo smo malo pricekali na Carolinine roditelje koji su doletjeli - pajz sad - ravno iz Svabije (pardon, iz Njemacke). Simpaticna obitelj, a mali brat joj je cak naucio reci recenicu na engleskom da se predstavi. Mali je presladak. I citava joj familija ima onaj prepoznatljivi njemacki naglasak pa ju uzivam slusati, to mi tak zgodno zvuci.
(moj naglasak ljudi jedva prepoznaju, naime, u Old Town-u, prepunu Indijanske kulture, jedan Native American mi je rekao da govorim kao da sam oduvijek tu zivjela ;))

ah...nedjelja...Vani sunce przi, uprave sam se vratila iz teretane, odmaram misice i trazim kartu za sljedecu nedjelju - Akon dolazi tu u Sunshine Theatre.



Jucer je Mallory slavila rodendan. Sve nas je odvela u fancy tajlandski restoran Thai Orchid. Odlicno smo se zabavili. Tajlandski ledeni caj je raj za grlo, a hrana party za nepce. Opet ista ekipa koja zna kako se zabaviti - G-spot ;))

Osoblje restorana nas je iznenadilo nevjerojatnom tortom za nasu slavljenicu. Ogromna zelena "armadillio cake" (torta u obliku pasanca, hehe) Pjevalo se Happy Birthday, a onda su nas uslikali i nasu lijepu slikicu tutnuli na zid. Ah, sad cemo tamo vjecno ostati (dok slika ne pozuti ili im ne dosadi gledati nase smajlove ;)))

Hm....jos jedna nevjerojatna cinjenica - novi klinci koje ce u osmom mjesecu doci na razmjenu u SAD ili UK su vec dobili rezultate. I sad se oni, kao i mi, bore sa osjecajima uzbudenja, veselja, zbunjenosti i pitanjem - "A sta sad"

E imam samo jedan savjet za nove exchange studente - vrijeme ce proletjeti i iscuriti kao pjesak kroz prste, mogucnosti koje ti se sad pruzaju samo su trenutne, pa iskoristi priliku da obogatis sebe i druge - i najvaznije - da uzivas u zivotu ;)

Ah, upravo sam dovrsila test, petak je, vani sja sunce, planovi za party poslije skole spremni. Odlicno.
Ima nesto u proljecu sto ti jednostavno iskljuci onaj dio mozga koji je zabrinut za skolu....napravis koliko mozes, a nakon toga, nek ga 'ladna voda nosi ;)

Toliko sam se izivcirala zbog ovog testa o Vietnamu, jer opet nisam na vrijeme stala praviti biljeske. Naime, jucer nakon skole sam imala cijeli dan. Ali, nije li cudno kako se "cijeli dan" cini puno kad to izgovoris, a kako kratko traje kad se upustis u njega. Nakon skole smo otisli u mali Tajvanski kafic, Cafe'O i pili/jeli "bobas"
Ne znam kako da objasnim, ali to vam je nesto poput frapea, sa cudnim crnim vocnim kuglicama na dnu. Odlican okus, al da sam jos ovolika ne bih znala sta to stavljaju unutra. A zasto vas volim taj kafic? ajd da vas ne zamaram divljenjem o ugodaju kafica, istina je da jedan dobar tip radi tamo hehe
Nebitno ;)

Prvo smo, zapravo zbrisali s kampusa treci sat, a nakon skole smo opet isli, da....
Onda sam imala taekwondo. Da, napokon sam zapocela nesto sto sam htjela uzasno dugo ali jednostavno nije islo. Ne znam zasto...cudno kako je nekad potrebno toliko dugo da se ostvari neka zelja...Ali dobra stvar je sto se ipak s vremenom dosulja do tebe ;)

Mala crna knjizica/planer mi je prebukiran. Pa se ne smijete srditi sto nemam vremena ni za sta, a kamo li za blog.... Mislim da odsad vise nema sanse da koracam kroz zivot bez rokovnika. Kad je sve lijepo crno na bijelo, imas nekakav red pred sobom sto stvara red u tvojoj glavi. Ergo - nema mucnog osjecaja kad shvatis da si zaboravio napraviti projekt za petak ujutro, a sad je ponoc s cetvrtka na petak ;))

Subotnje jutro - kaze; u mom rokovniku : Language Expo.

S drustvom sam otisla pronjuskati sto se to dogada tu na sveucilistu, i bilo dobro. Dapace.
Radionice od pola sata....
Prvo smo naucili plesati salsu i ca-ca-ca. E sad to je bilo zanimljivo jer je u sobi bilo cirka 52.7 ljudi, na 5.04 metra kvadratna. Dvaput vise zena nego deckova, nazalost. Ipak mi je prisao neki decko iz St. PIus HS pa smo plesali salsu , vrlo negraciozno ;0)

Profesorica njemackog jezika nas naucila njemacku brojalicu - ples - nesto - nesto. Maria, Amy, Ana i ja smo se smijale ko blesave...i ponavljale Ein, zwie,drei, ein, zwei, drei... Ko dvogodisnji balavci smo skakali po sobi s jos nekoliko takvih grupa, i bas je dobro nekad osloboditi tog dvogodisnjaka sto cuci u tebi

NAkon toga - "Talijanski izazov". Mlada profesorica - izgleda ko Talijanka, prica ko Talijanka, predaje talijanski, a ono - nije ni omirisala Italiju. Cura je Kolumbijka, i odmah se pocela diviti mom engleskom. Hehe...a nije da mi tesko palo slusati komplimente ;) Pitanja su bila o povijesti i kulturi Italije, pa nije bil problema. Jos smo osvojili cokoladu, ma di ces bolje.

Nekako smo zapeli kod francuske krejzi umjetnice. Zadatak - stvoriti umjetnicko djelo u stilu nadrealizma. Kao onaj slikar sto je naslikao lulu i napisao ispod "Ovo nije lula". Ona je poljepila krzno po zlicama i uvjeravala nas kako je to dubokoumno ...ono zlica - jedes - krzno - fuj ??
Eksplodiranje uobicajenih ideja, sparivanje rijeci koje nikako ne idu zajedno. Bas kao sto ta umjetnica i razum ne idu zajedno ;))

..ne znam zapravo ni koji je razlog sto sam opet na blogu kad imam zadace preko glave. Ali ovo istrazivanje je zanimljivio tak da mi nije tesko. I dok pokusavam dovrsiti esej, odlutale misli i ja sam opet dolutala ovdje.
Sad se vracam svojim knjigama i preporucam svima da ih malo prolistaju:
Hugh Pearson: The Shadow of the Panther

a ova je moj favorit:
Jim Haskins: Power to the People - The Rise and Fall of the Black Panther Party


pa sad pogodite o cemu radim projekt?;)