ETIKA I POLITIKA
nedjelja, 20.01.2013.
Isus Krist - Zaručnik Crkve
|
Nakon Bogojavljenja i Isusova Krštenja u Jordanu, danas se spominjemo zgode svadbe u Kani Galilejskoj, gdje je Krist učinio prvo znamenje i ljudima objavio svoju slavu tako da su učenici njegovi počeli vjerovati u Isusa. Sve nam to govori da se Gospodin očituje u svakodnevnim događajima našega života. I danas Božje očitovanje možemo uočiti u svom osobnom životu, životu naroda, Crkve i svijeta. Potrebno je samo otvoriti oči i uočiti sve te znakove Božje objave. Tako se, eto, Isus Krist u Kani Galilejskoj po prvi put objavljuje kao Zaručnik svoje Crkve. I sam prorok Izaije (u prvom čitanju) nas uvodi u dubinu događaja svadbe u Kani. Vrlo je stara i omiljela proročka tema da se Savez Boga s Izabranim narodom izražava ženidbenim slikama. Ljubav Boga prema svome narodu je jaka kao ljubav vjernoga Muža i Supruga, koji je često duboko ljubomoran na svoju nevjernu Zaručnicu, na svoj Izabrani narod. Zbog nevjere svome Bogu, izraelski je narod, kao nevjerna žena, bio odbačen i predan u ropstvo. Ali Bog ne može zaboraviti svoju ljubav prema svojem narodu. On ne može iznevjeriti Savez ljubavi sklopljen s Izraelom. Bog ne prestaje ljubiti svoj narod. On mu ponovo oprašta grijehe i prvi izgnanici se vraćaju iz Babilona u svoju zemlju. Tako Bog ponovo uspostavlja Izraela u dostojanstvu Saveza s Bogom. Zato prorok Izaija govori o ponovnom uspostavljanju veze Izraela s Bogom kao o svadbi između Boga i ljudskoga roda. »Neće te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego će te zvati „Moja milina”, a zemlju tvoju „Udata”, jer ti si milje (Jahvino) Gospodnje i zemlja će tvoja imati supruga. Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.« (Iz 62,4-5) Tu ženidbenu ljubav između Boga i njegova naroda Krist će očitovati u punini. Tako u ovom bogoslužju se očituje s Crkvom ovo temeljno Božje svojstvo: vjerna i snažna, upravo muževna ljubav Krista prema Crkvi, prema svima nama. Zato Bog, Otac, po Kristu obilato nagrađuje darovima Duha Svetoga Crkvu, Isusovu Zaručnicu. Karizme o kojima govori apostol Pavao su tako »Božji miraz« nebeskog Oca Crkvi svojega jedinorođenoga Sina. Iako je izvor svim tim darovima isti: Presveto Trojstvo, ipak različiti su darovi i različiti obdarenici. »Milosni su darovi različiti, ali isti je Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učenici, ali je isti Bog koji čini sve u svima. Svakome se daje objava Duha na opću korist. (...) A sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakome kako hoće.« (1 Kor 12,4-7.11) Duh Sveti svakome daje ono što može biti od koristi svima. Stoga ne prima jedan sve darove Duha zato da bi u Crkvi postojala uzajamnost: da bi vjernici jedni druge trebali, jedni druge zapravo darivali onim darom koji su od Boga upravo za druge primili. I tako se i opet različiti darovi slijevaju u jedinstvo Tijela Kristova, Crkve. Na taj način Duh Sveti vodi Crkvu i uvijek izaziva pothvate koji vode njezinoj obnovi i potpomažu njezino poslanje. Prema tome u evanđeoskoj zgodi svadbe u Kani Galilejskoj naviještaju se zaruke Isusa i njegove Crkve. U središtu Isusova čudesnoga zahvata na tom svadbenom događaju nalaze se voda i vino. Čudo pretvorbe vode u vino označuje još veće čudo: događaj otajstva Krista i Euharistije. Kao što je Eva stvorena iz boka Adamova, tako i Crkva nastaje iz probodena boka Isusova na križu. I ondje iz probodenog Srca Kristova »poteče voda i krv« kao znak temeljnih otajstava - sakramenata Crkve: Krštenja i Euharistije. »Tako u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu, te povjerovaše u njega njegovi učenici.« (Iv 2,11) Ne smijemo mimoići ni divnu scenu Marijina posredništva. Ona je imala oko da zamijeti i srce da posreduje i riječ da upozori. Zamijetila je da je svadbeno veselje ugroženo nestankom vina. Kako je to jednostavno i s puno majčinske ljubavi prenijela Isusu. A sluge upozorava kako treba da se vladaju kad Isus zahvati u stvar. »Nato će njegova mati poslužiteljima: „Što god vam rekne, učinite!”« (Iv 2,5) Isusovo prvo čudo u Kani ima veliko značenje za njega i za nas. Sigurno je njegov dolazak razveselio njegove gostoprimce, a pogotovo njegovu Majku. Gospodin je svojim prisustvom na svadbenoj gozbi i još više svojim čudom pokazao kako se on brine za svoja stvorenja. I ujedno kako mu se smijemo obraćati i u svojim tjelesnim potrebama. Naučio nas je moliti za svagdanji kruh kojim je znao i čudesno nahraniti gladne. I čudo u Kani Gospodin nije učinio zbog sebe, ali je ono ipak iznijelo na vidjelo njegovu božansku moć i prema tome objavilo njegovu slavu. Evanđelje izričito ističe da na temelju toga čuda njegovi učenici povjerovaše u njega. Čudo je povijesni događaj, pa Crkva hoće da se izgrađujemo na ličnosti Gospodina i Majke Božje Marije. Stoga nasljedujmo Isusa i Mariju u ovoj pažljivosti prema mladencima: imajmo oko da zamijetimo gdje nas tko treba i gdje treba posredovati. Ali to ipak nije glavni cilj. Crkva hoće reći da ono što se dogodilo pred mnogo stoljeća, to se otajstveno sada događa i nama, posebno u Euharistiji. Krist nije samo u Kani pretvorio vodu u vino, On i sada hoće da čini nešto slično u još većoj zbilji. Sva čudesa i čitav Kristov život samo su slika njegove djelatnosti u Crkvi, jer svi njegovi čini na zemlji imali su za svrhu spasenje ljudi. Možemo dakle reći da je prvo čudo u Kani pralik onoga što Gospodin sada izvodi u svojoj Crkvi, što hoće da sada učini u Misi. Na taj način nas Evanđelje uvodi u Kristov uvijek prisutan misterij s nakanom da se i mi u nj uključimo. Euharistijska gozba sve to omogućuje na najuzvišeniji način. Sveta gozba na kojoj zajedničkim blagovanjem tijela i krvi Gospodnje Božji narod biva dionikom dobara pashalne žrtve, obnavlja novi Savez što ga je Bog zauvijek sklopio s ljudima u Kristovoj krvi, te u vjeri i nadi predskazuje i pretječe esahtološku gozbu u Očevu kraljevstvu, naviještajući smrt Gospodinovu dok on ne dođe. Amen! Hvaljen Isus i Marija! Čitanja: Iz 62,1-5 Ps 96 (95) 1 Kor 12,4-11 Iv 2,1-12 Jakov Ripić |
- 14:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
