ETIKA I POLITIKA
subota, 05.03.2011.
HRVATSKA USTAJE, HERCEG BOSNA POSUSTAJE ALI NE ODUSTAJE
|
„IMA POLOŽAJA SA KOJIH SE NE SMIJE UZMAKNUTI!“ Nikada u bliskoj povijesti, Hrvatska i Hrvati u BiH nisu imali tako divergentna gledanja političke budućnosti Hrvata s ovu i onu stranu granice. Dok je hrvatska vladajuća elita suočena s paničnim pokušajima zatvaranja preostalih poglavlja s EU, opozicija nastoji poticati i nadzirati prosvjede osiromašenih radnika i studenata i naraslo nezadovoljstvo poniženih branitelja. S druge strane, Hrvati Herceg Bosne, u strahu od konačnog rješenja enigme BiH u kojem ne vide vlastitu budućnost, primaju Josipovića, dodjeljuju mu Večernjakov pečat, pokušavajući se valjda iskupiti što su mu na predsjedničkim izborima dali manje glasova nego Komšiću na na izborima u BiH. Istom nagradom nagrađen je i, zamislite, prvi čovjek BiH Tužiteljstva, Milorad Barašanin, u ime, a čega bi drugog nego, ostavljanja na miru pojedinaca iz vrha hrvatske politike u BiH. Nisu samo Hrvati suočeni s takvim apsurdnim situacijama. Dok se s jedne strane u Beču uhićuje generala A BiH, koji je donkihotovaki branio multietničnost te Armije i koji je istinski bosanski patriot, monstruoznog ratnog zločinca Ratka Mladića nitko ni ne spominje. Usprkos činjenici da je bio više nego suradnik najprije IFOR-a pa SFOR-a, na koncu i NATO-a, da je odlikovan kao frankofil najvišim francuskim odličjem, da je i sam bivši jugo-oficir, za koje haaški sud ima neskrivene simpatije – ipak se na traženje srbijanskog Tužiteljstva uhićuje Jovan Divjak, možda baš kao pažljivo odabrani simbol multietničke BiH?! Je li to znak da samo Srbi imaju diplomaciju i jake lobističke grupe po Americi i Europi, ili je to provociranje onog sloja društva kojeg međunarodni eksperti nazivaju građanima, pokazat će vrijeme. Neprincipijelna politika međunarodne zajednice se očituje i na ustrajnom negiranju volje hrvatskih birača, nudeći Ljubiću i Čoviću kao kompromis 'mrvice s političke sinije' (stola na dvije noge) koje bi kao trebale pacificirati Hrvate. Ako ne pristanu, slijedi im optužba za opstruiranje uspostave vlasti. Ako pak pristanu, nemaju više što pričati! Moraju prestati sijati lažni optimizam među onima koji su im dali povjerenje na prošlim izborima, samo zato što nisu imali bolju alternativu. Josipovićeve multietničke poruke s Univerziteta „Džemal Bijedić“ kako su eurointegracije i regionalna suradnja „dvije strane iste medalje“ odjekuju s obje strane Neretve kao „praporac što zveči i cimbal koji ječi“. Njegovi razgovori u Americi i dodvoravanje Dodiku i Izetbegoviću, mogu se shvatiti kao mirenje s činjenicom postojanja RS-a i nadogradnjom nekakvih institucionalnih oblika zaštite Hrvata u F BiH i u BiH. Hrvatima u BiH ne treba ništa više ni išta manje od onoga što imaju dva druga naroda. Sve dok postoji RS kao takva, hrvatski zahtjev za svojom Repulikom ili sličnim oblikom političke autonomije unutar BiH je više nego opravdan. Jednostavno, kako je u jednom drugom kontekstu prije skoro dvadeset godina rekao balgopokojni kardinal Franjo Kuharić: „Ima istina od kojih se ne može I ne smije odstupiti; ima granica na kojima se mora stati i ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!". KRAJNJE VRIJEME JE ZA OBNOVU POLITIČKE AUTONOMIJE HRVATA U BiH Ponovimo, Hrvati u BiH su na referendumu prije devetnaest godina poslušali sugestiju službenog Zagreba da odustanu od tzv. Livanjskog pitanja i prihvate Izetbegovićevu formulaciju referendumskog pitanja. Danas se, doduše na trećini teritorija BiH, taj dan slavi kao Dan državnosti BiH. Hrvati iz BiH, koji čine dvije trećine ukupnog hrvatskog iseljeništva su zdušno financijski pomogli stvaranje HDZ-a kao pokreta koji je obećavao uspostavu neovisne države i konačno i cjelovito rješenje hrvatskog pitanja u BiH. Kasnije, Hrvati iz BiH su se, bez imalo kalkulacija, odazvali pozivu na formiranje prve Antiterorističke postrojbe tadašnjeg MUP-a RH, i uključili se u sve gardijske i druge brigade diljem Lijepe naše. Konačno, Hrvati iz BiH su samo pod otvorenom prijetnjom novim Bleiburgom pristali na Washingtonski sporazum i Konfederaciju F BiH i RH, za koju nitko ozbiljan nije ni vjerovao da može postati realnost. Hrvati su, komu to još nije jasno, zbog rušenja tzv. SAO Krajine i cjelovite reintegracije Republike Hrvatske, odustali od vlastitog suvereniteta u BiH. E, da bi ih se sad uhićivalo gdje se stigne, u 'regionu', po 'nalogu' srpskog Tužiteljstva, e da bi im se u Haagu sudilo kao agresorima na same sebe (?!), da bi se na koncu i u samoj Hrvatskoj osjećali kao Kurdi u Turskoj, dok Srbi uspješno oživljavaju Z-4 plan. Ima, dakle granica s kojih ne ćemo i nemamo pravo uzmaknuti! Hrvati u BiH još uvijek šute! I gledaju i osluškuju što se događa u zamal' europskoj Hrvatskoj. Znaju da više ne smiju naivno prenositi iskre nacionalne vatre pred vlastita vrata, u BiH. Znaju da se na 'narodnu volju', kad su u pitanju „položaji s kojih se ne smije odstupiti“ – nemaju pravo pozivati ni Lijanović- Jurišići ni oba HDZ-a, ni bilo koji pojedinac! Pa ni sam predsjednik Hrvatske kojeg su pozdravili kao instituciju, a ne kao onoga koji je zagovarao „Crvenu Hrvatsku“ , još manje kao onoga koji se ponosi(o) kapom partizankom. Zbog nekoliko teologa koji u ime većinskih valsnika upravlaju Styriom, a onda i Večernjim listom, Austrijanci nazivaju „družbom marksista Srca Isusova“ (Bože 'prosti!). Samo zahvaljujući njihovoj produženoj ruci u RH i u BiH, nagrađeni su tim čudnim Pečatom, najprije Visoki predstavnik Petritsch, pa jedan po jedan Milorad, a evo sad i sam Josipović. Dogodine bi logično bilo 'zapečatiti' Sredoja Novića, koji je možda jedan od rijetkih koji razumije o čemu ovje zapravo pričam i čemu se ne prestajem čuditi?! Primit će Hrvati sutra u Mostaru i predsjednicu Vlade, pristojno i srdačnije nego ju dočekuju građani u Zagrebu, Splitu ili Rijeci. Ali ju imaju pravo pitati kojom logikom se vodila kad je predlagala, i pored šest predstavnika Hrvata iz izvandomovinske Hrvatske, i donijela sramotnu odredbu izbornog zakona po kojoj je Srbin u Hrvatskoj važniji od svakog Hrvata koji trenutno ima državljanstvo a nema prebivalište u Lijepoj našoj? Imaju pravo pitati premijerku i zastupnike koji su više zastupali sebe nego svoj narod, što su im još skrivećki, k'o lopovi po noći, pripremili kao ustupak na putu u euroatlantske integracije. Hrvati u BiH još šute i nisu spremni prosvjedovati ni za svoje junake, kakav je recimo Marko Maka Radić iz Bijelog Polja kod Mostara, kamo li za nepoznate vojnike kojih se tako lako odriče i njihova Vlada. Ali kad ustanu, kad se prijeđu granice, pitam se tko će ih, s čim i u ime čega moći zaustaviti? |
- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
