ETIKA I POLITIKA
utorak, 13.07.2010.
KRIŽ NAŠ SVAGDAŠNJI
|
Na ovome svijetu, izgleda, ne postoji stvarnost koja ne bi imala svoju opoziciju ili svoju protutezu. Ne zato što ona po prirodi postoji nego zato što su je ljudi stvorili. Sve to se događa pod maskom slobode izražavanja i slobodarstva kao takvoga. Čim netko nešto kaže odmah se nađe barem jedan koji će, iz tko zna kojih razloga, to pokušat’ osporiti. Ipak, simptomatično je kako se zapadno društvo posebno “pali” na sve ono što ima neke veze s “katoličkim”. Kao po nekom automatizmu, kada se u javnosti nešto afirmativno pojavi o katolicima, istovremeno se jave oni koji to pokušavaju omalovažiti ili po načelu argumentum ad hominem kazati kako je to ništa prema “moru” lošega što katolici rade. I onda se takvi hvale navodnom demokracijom i liberalizmom koji su omogućili da se može svašta pisati i govoriti, a da za to, u najčešćem slučaju, ne moraju nikomu odgovarati. No, na drugoj strani kada se katolici pozovu na ta ista načela onda se ona drugačije tumače. Da je to istina, pokazuje rasprava koja traje već više od pola godine, a tiče se presude Europskog suda u Strasbourgu (3. studenoga 2009.) u predmetu Soilea Lautsi protiv Italije, kojom se zabranjuje izlaganje vjerskih simbola, a posebno križeva na javnim mjestima, u zemlji gdje katolici čine oko 85 posto stanovništva. Prema ovoj presudi križ u učionici predstavlja kršenje prava na laički odgoj djece. Odnosno, izlaganje križeva u javnim školama “protivno je načelima slobode vjeroispovijesti kao i pravu roditelja na odgoj djece u skladu s vlastitim vjerskim uvjerenjima”. Drugim riječima, križ smeta slobod(nozid)arskim idejama. Stoga je razumljivo zašto u Europskom ustavu, potpisanom 2004., nema spomena kršćanskih korijena Europe. Današnji identitet Europe u mnogočemu i ne odgovara kršćanskim vrijednostima, pa nije ni čudo zašto je spominjanje kršćanstva nevažno za one koji odlučuju. Oni vjerojatno misle kako je nakon Francuske revolucije (1789.) kršćanstvo ostalo samo po ruralnim sredinama i među neobrazovanim pukom, a i onda kada se pojavi u urbanom čovjekovu biotopu, to je isključivo u domenu folklora i muzeja. Ako pak, bolje pogledamo na takvu Europu koju je stvorio liberalizam vidjet ćemo da ona polako, ali sigurno izumire. Ne imajući, osim relativizma, ništa što je konstantno, ona se nespremna susreće s problemima i izazovima, smatrajući ih u načelu brzoprolaznima. To onda u danim situacijama biva pogubno te se obistinjuju riječi američkog političkog teoretičara Jamesa Burnhama da liberalizam omogućava zapadnoj civilizaciji pomirenje s vlastitom propašću (usp. “Samoubojstvo Zapada. Značenje i sudbina liberalizma”). Jer kako drugačije nazvati činjenice da je u Europi iz godine u godinu sve niži natalitet i sve veća imigracija stranaca? Kako, nadalje, objasniti činjenicu da se sve čini za zaštitu životinja – što je po sebi dobro – a istodobno se dopušta ubojstvo nerođene djece? Za upitati je, također, hoće li nekomu pasti na pamet zatražiti uklanjanje križeva sa zastava zemalja koje su već članice Europske unije: Malte, Slovačke, Španjolske (križ je na kruni grba koji je na zastavi), Danske, Finske, Grčke, Švedske, pa i, u određenoj mjeri, Velike Britanije? Ili oni ipak ne vrijeđaju liberalne umotvorine? Kako bilo da bilo, valja ustvrditi da u Europi još uvijek žive i katolici. No njihov se glas slabo čuje, a i kad se čuje odmah u nemalo slučajeva, nailazi na apriorna odbacivanja i kritike. Stoga se u “obrani” križeva katolički pojedinci pozivaju na definiciju koju je svojedobno dala deklarirana talijanska ateistkinja, članica Komunističke partije Italije, kći katolkinje i Židova, Natalia Ginzburg koja je kazala kako križ nosi snažnu humanu vrijednost i da je to “prva poruka u povijesti čovječanstva o žrtvi za braću, jednakosti i jednakom dostojanstvu za sva ljudska bića, bez obzira na rasu i vjeru”. Zato bi svi oni koji se pozivaju na raznorazne “slobode” trebali shvatiti da je poruka križa, poruka ljubavi prema svim ljudima koja je otvorena ne samo onima koji drugačije vjeruju nego i onima koji se pogrdno izjašnjavaju o katoličanstvu i kršćanstvu uopće. Križ je ujedno i poziv katolicima promisliti kako oni žive. Jer samo ako se živi sadržaj križa – ljubav prema Bogu i čovjeku – onda se isplati i podnositi poniženja zbog vidljivog znaka križa. [Katolički tjednik / KTA via portal Hrvatska Riječ |
- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
