ETIKA I POLITIKA
petak, 30.10.2009.
PRIČA O FRA VJEKI ĆURIĆU
|
Ubojice našeg sina, oprošteno vam je U večeri 31 siječnja 1998 franjevac i svećenik Vjekoslav Čurić večerao je sa dva gosta u njegovoj župi u Kivumu, Ruanda, te ih je iza večere odvezao svojim autom u Kigali. Kada je auto usporio ispred crkve Svete obitelji njih dvoje su ga ubili sa sedam metaka sa boka i leđa. Do danas nitko ne zna tko su oni bili niti zašto su ga ubili: budući da ih je pozvao na večeru pretpostavlja se da su bili «prijatelji». Slijedećeg ožujka franjevci iz cijele istočne Afrike i dalje susreli su se u Kivumu na proslavi svete mise. Htjeli su da, kako se jedan od njih izrazio, «osvježe sjećanje na njihovog preminulog brata, da se očiste od svake želje za osvetom na način da oproste ubojicama, i da preuzmu nasljedstvo koje im je njihov brat ostavio.» Porijeklo Brat Vjeko je treći franjevac koji je izgubio život u Ruandi. Prva dva bila su Ruanđani: Juvenal koji je bio ubijen 4. travnja 1994. dok se spremao ući na Secular Institute of the Kingship of Christ; brat George Gashugi ubijen je deset dana kasnije. Vjeko je rođen u Lupoglavu – Žepče, 26 travnja 1957. Pridružio se franjevcima 1977., a zaređen je za svećenika 21. lipnja 1982. 1983. zamolio je da se pridruži prvim franjevcima poslanima u Ruandu. Nakon što je vidio uvjete u novoj misiji htio je studirati za doktora na Ruandskom sveučilištu ali nije bio primljen. Smjestio se u Kivumu, prvom fratarskom ustoličenju u Ruandi gdje je osnovan i novicijat, zatim je bio sa aspirantima u Nvina w'Imana, te opet u župi Kivumu do njegove smrti. 1994. tijekom cijelog genocida ostao je u Ruandi. Išao je dva ili tri puta tjedno za Burundi uz pomoć međunarodnog Crvenog križa i drugih nevladinih udruga te potajno prevozio ljude u sigurnost i natrag dovozio hranu za gladne. U to vrijeme otprilike trećina klera bila je pobijena, trećina je pobjegla a trećina je ostala u Ruandi. Vjeko je postao i ekonom biskupije. Time Magazine objavio je u to vrijeme na svojoj naslovnici naslov «Nema vragova u paklu, svi su u Ruandi», ali fra Vjeko je uključivao obje etničke skupine u zajednički solidarni rad. U zemlji koja je bila rastrgana etničkim konfliktima i u potrazi za osvetom on je išao protiv struje, i znao je da je na popisu za ubojstvo. Ali je nastavio voljeti i služiti. Njegovi prijatelji bili su vojnici, visoki državni dužnosnici, narod. A posebno siromašni, stalno ih je posjećivao u njihovim nastambama i jeo s njima. Projekti razvoja Omogućio je čistu pitku vodu za župni centar, od izvora na brdu usmjerio ju je u dispanzer/centar za prehranu gdje su držana djeca 15 dana ili mjesec dana da bi ih se uhranilo. Započeo je tesarstvo, zidarstvo, pekarstvo, projekt zečeva. Od brda je pravio terase za grah i banane, različito povrće. Bio je uključen u gradnju i obnovu 1400 kuća za povratnike. Poticao je udovice da same sebi pomognu i da preuzmu poslove koje nikad prije nisu radile: sada rade u stolariji izrađujući vrata, prozore i građevinski materijal. U kući Nazaret udomio je 360 djece, 12-toro u svakom dijelu, sa jednom gospođom/udovicom koja se o njima brine kao majka. Škola može primiti 600 djece od kojih su svi siročad te su neka od njih pokupljena za vrijeme genocida kada su njihovi roditelji ubijeni u bijegu. Vjeko je pomagao i u lokalnom zatvoru, jednom od najvećih u biskupiji: gradio je skloništa u ustanovi da zaštiti zatvorenike od sunca i kiše te im omogući medicinsku skrb. Propao pokušaj Jedne noći 1996. dvoje ljudi ušlo je u samostan i pištoljem naredili mu da klekne i stavi ruke iza glave. On je zatražio da ga ubiju unutra. Kada su spustili pištolje on je u trenu nestao unutra, došao do prozora blizu stabla i pobjegao u sigurnost. Vojnici su nastavili pucati ali u mraku nisu mogli pronaći svoju metu. Seljani su dotrčali a vojnici nestali. Kasnije su seljani rekli Vjeki da su na tom istom stablu mnogi bili obješeni tijekom genocida i da ga je njihova krv spasila. Vjeko je zahvaljivao «bratu stablu» što ga je spasilo. Pravda da, osveta ne! Brat Vjeko Čurić pokopan je u župnoj crkvi Kivumu, koju je i izgradio. Kršćani toga mjesta sami su tražili biskupa Kabgaya da brat Vjeko bude pokopan u njihovoj crkvi kao uspomena na njegovu žrtvu. Misa je slavljena na otvorenom jer crkva nije mogla primiti tisuće ljudi koji su htjeli odati zadnju počast njihovom bratu i župniku koji im je neprestano služio posljednjih petnaest godina. Vjekina obitelj: otac Petar, majka Ana, braća Anton, Ivo, Niko, Drago i sestra Ljubica poručili su: «Iz svoga srca opraštamo ubojicama iako je to užasno teško izreći.» Po povratku u Rim nakon sprovoda generalni ministar reda fra Giacomo Bini napisao je pismo Msgr. Anastase Mutabaziju, biskupu Kabgaya: «Mi franjevci reda male braće, u ime Isusa na križu, i zajedno sa svojim bratom Vjekom, koji smo se oduvijek borili protiv svake vrste nasilja i osvete, opraštamo ubojicama našega brata, onima koji su organizirali ovaj zločin i koji su ga izvršili, te još uvijek tražimo da se pravda izvrši i da se dođe do istine. Na tome inzistiramo, jer se jedino u svjetlu istine može izgraditi budućnost mira.» Ministar je naglasio da je «Mir plod ljubavi, opraštanja i međusobnog razumijevanja koji je sposoban okrenuti etničke razlike u bogat izvor izgradnje Novog Svijeta i nove zemlje.» Ruanda je opisana kao «zemlja tisuću brežuljaka i tisuću problema». Papa Ivan Pavao drugi u Ruandi 1990. nazvao ju je «zemljom tisuću rješenja». Sveti Franjo Asiški vjerojatno bi ju nazvao «zemljom tisuću blagoslova». Na misi generalni ministar franjevaca zamolio je narod za pomirenje a narod je tražio da ih franjevci ne napuste. On je poštivao njihovu molbu i 20. veljače poslao 11 fratara da zamijene jednog Vjeku. Deset dana nakon dolaska vlasti su zamolile petero od njih da odu, ali s Božjom pomoću posao koji je Vjeko započeo će se nastaviti. Fra Fabian D'souza OFM, Mbarara |
- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
