ETIKA I POLITIKA
subota, 18.04.2009.
HTV-ov DOKUMENTARAC O FRA VJEKI ĆURIĆU
|
Fra Vjeko Ćurić – ruandski Schindler Tijekom 3 krvava mjeseca 1994. godine kada je u genocidu ubijeno gotovo milijun pripadnika plemena Tutsi, fra Vjeko Ćurić je spasio nekoliko tisuća ljudi. Spašavao ih je na razne načine: stavljao ih je pod kamionsku prikolicu i prevozio u susjedni Burundi, skrivao u samostanu, u županoj crkvi. Gotovo svi Tutsiji koji su spas potražili u crkvama diljem Ruande sasječeni su mačetama, samo u župi, u mjestu Musha, stradalo je 1 200 ljudi. Oni koji su spas potražili u županom središtu u gradu Gitarami, svega nekoliko kilometara od Vjekine župe, spašeni su. Uvijek je to bilo, kao i svugdje u svijetu, potplaćivanje, davanje mita. Kad je dovlačio hranu, davao je i njima, koljačima, kako bi ih na taj način spriječio da uđu u crkvu I pobiju ljude koji su se ondje sklonili kaže fra Ivica Perić, misionar u Ruandi koji je u Kivumu naslijedio fra Vjeku. Tijekom tri krvava ruandska mjeseca, nijedan Tutsi nije bio siguran, a svatko tko bi odbio sudjelovati u genocidu ili tko bi pomagao Tutsijima, bio je ubijen. Fra Vjeko je bio iznimka. Često je bio na relaciji Ruanda-Burundi. U Burundi je prevozio ugrožene Tutsije, a iz Burundija je dovozio hranu za ljude koji su se sklonili u njegovu crkvu i biskupiju. I danas je čudno kako je jedan svećenik, pa čak i uz podmićivanje, mogao zaustaviti pobješnjele horde koljača. Susanne Brezina, tada djelatnica austrijskog Caritasa, u Nairobiju se prisjeća tih dana u vrijeme genocida koje je provela s Vjekom. Kaže kako je vojnicima ulijevao strahopoštovanje. Mnogi od njih došli bi u kuću tražiti ljude koje je on skrivao. On je govorio njima: vidio sam vas u crkvi, što radite ovdje s mačetama? Što želite? Ti su ga se ljudi bojali, bili su šokirani, nisu znali što odgovoriti pa bi otišli, kaže Susanne. Nakon što je vojska Tutsija zauzela Ruandu, a Hutui, koji su počinili genocid, postali žrtve, fra Vjeko je počeo pomagati njima. Uhićeni su deseci tisuća ljudi i strpani u prenatrpane zatvore, ubijene su stotine tisuća. Vjeko je uvijek bio na strani slabijih. Počeo je pomagati zatvornicima, gradio kuće za udovice. Vjeko se nije brinuo hoće li vlada nešto dopustiti ili neće. On je to samo činio. Nije se brinuo slažu li se ili ne. Čak su mogli reći i ne, ali on bi to svejedno učinio, prisjeća se Suzanne. I znao je puno o zločinima koje je počinila aktualna vlast Tutsija, više nego što je ruandska vlast mogla tolerirati i, što je najgore, o tome je pričao, ne samo u Ruandi, već i u Europi, Kanadi... Tutsijima se nije sviđalo ni to što je pomagao Hutuima. 98-e po njega su došli nepoznati ljudi. Najprije se čula svađa, galama, vika… Došao je taj auto i kad je skrenuo na ovoj krivini, ovdje gotovo u samom središtu Kigalija, počeo je krivudati lijevo-desno i onda se tu zaustavio, priča misionar u Ruandi Sebastian Marković dok se vozimo prema mjestu gdje je fra Vjeko ubijen. Ljudi koji su bili u autu pobjegli su, a Vjeko je ostao ležati u lokvi krvi i ubrzo je umro. Na mjestu zločina, gotovo u samom centru Kigalija, postavljena je spomen ploča. Uzvratili su mu zlom na dobro. Mi ne znamo tko ga je ubio, ali uvjereni smo, barem tako neki govore, da su ga ubili oni kojima je najviše pomagao, barem pripadnici toga plemena, kaže Ivica Perić. Koliko mi znamo, ubila ga je vojska sadašnje vlade, kaže Sebastian Marković. Veliki broj ljudi ne razumije dobrotu. Neki su možda postali ljubomorni i mislim da je to razlog što je ubijen, kaže Emable, Tutsi kojeg je fra Vjeko spasio. Koliko je bio cijenjen i poštovan u svojoj župi, dovoljno govori i to da mještani nisu htjeli ni čuti da ga se sahrani u Europi. Njegov grob je u crkvi u župi Kivumu, 30-ak kilometara od Kigalija. Čak 15 afričkih godina fra Vjeko je proveo upravo u toj župi i svojim predanim radom velikim je dijelom i promijenio. Fra Vjeko je jako volio Ruandu, za nju se žrtvovao i na koncu dao svoj život. Pokazao se najačim i najplemenitijim onda kada je to najviše trebalo i kada su rijetki to bili spremni učiniti. Šteta što neki Ruanđani nisu znali cijeniti njegovu ljubav za sve ljude, bez obzira na plemensku pripadnost. |
- 01:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
