ETIKA I POLITIKA
utorak, 17.02.2009.
GLAS HRVATSKE ŽRTVE
|
Petak, 28 Studeni 2008 ja sam glas hrvatske žrtve ja nisam samo zid boli ja nisam samo od mesa i kosti ja svjedočim protiv prolaznosti ja svjedočim kako se voli.... Ovim stihovima Marina Alerić - Bebić iz Drinovaca počinje jednu od svojih mnogobrojnih pjesama koje je objavila na portalu www.domovinskirat.com, a koje su posvećene svima koji su branili svoju domovinu. Posebice njenom bratu Ivanu Aleriću koji je svoj život izgubio u ratu. Bio je dragovoljac Domovinskog rata i sudjelovao u borbama na dubrovačkom ratištu. Radio je kao novinar i urednik te ratni izvjestitelj „Glasnika HDZa". Na hrvatskoj televiziji radi na dokumentarnom programu i programu za inozemstvo te je za HTV izradio dvije emisije dokumentarnog sadržaja pod nazivima „Podrijetlo Hrvata" i „Kraljevska kravata". Gorljivo se zalagao za međunarodno priznanje Republike Hrvatske lobirajući kod francuskih sveučilišnih profesora i intelektualaca poput Alaina Finkielkrauta, koji je od svih zapadnih intelektualaca među prvima stao na stranu napadnute Hrvatske i progovorio protiv srbijanske agresije. Željko Šimić, poznati grudski guslar opjevao ga je u spjevu „ Poginuli i nestali branitelji općine Grude ": Rodi majka od sokola tića u Drinovcim Ivan Alerića profesora svoga roda dika sedam stranih govori jezika dragovoljac Srđa hrvatskoga biše dika mjesta rodnoga majka Mila za njim briše suze dragi Bože što mi Ivu uze ode Ivan ode rana moja ali Bože nek je volja tvoja dostavljajuć oružje na frontu on poginu u ovom transportu otac Jure ne doživi dana kad je ova pjesma ispjevana Posljednje počivalište nalazi mu se u rodnim Drinovcima. Slava mu i hvala. Glas hrvatske žrtve ja sam glas hrvatske žrtve ja nisam samo zid boli ja nisam samo od mesa i kosti ja svjedočim protiv prolaznosti ja svjedočim kako se voli ja sam glas hrvatske žrtve ja imam šumu braće ja imam polje sestara ja imam vjeru matere da će ljubav sastavit živuće i mrtve i uskrsnuti rod vjere ja sam jeka što se nad jamom zaborava stvara ja sam ona ljubav što je sol životu i zabranjena ljubav u pjesmi gangaša ja sam jaje ptića u srcu mihanovića (o lijepa naša o lijepa naša…) ja sam krvi rijeka iz hrvatskog čovjeka ja sam zrno sjemena za svaka vremena mene ne može nestat ja sam iz božje korpe ko ono riba i kruha nešto kojma je čitav puk dohranio vješto ja sam glas hrvatske žrtve mene se vele puta ubijalo u progonstvo slalo ušutjet me se htjelo ali ja sam se opet rađao ja sam izvor ja sam vrelo ja neću prestat i nema toga što bi nju što bi moju ljubav iz mene izgnalo napadalo me se i o mome trošku i u vremena razna a po sličnom predlošku bio sam i na svome stjeran ali njoj vjeran ali svoj bio sam žena užasnuta i dijete njeno sablažnjeno i kostur nemoćnika kraj puta muž što se nikad nije vratio i starež u kući raščinjenoj i oduzeti mir branitelj okovan i to sam bio razoružan mušketir svezan zaključan dokopan bio sam bijen i po glavi i znao sam ja i moj bog kako je bit krivi krivac a u rukama onog pravog bio sam i u tuđinskoj apsani kroz tuđi prozor u tuđi dvor bez hrvatskog barjaka kapili su moji dani kapio je život moj dan po dan a ja sam ostao postojan a moja ljubav je sve žarča a napadač neka se stidi svoga mača a dušman nek se vidi božjim okom i prije smrti a ona – samo neka mi ona jača jer povijest se evo još vrti i opet u ruci laži i čekić i dlijeto i udara ljubomorno u tijelo tražeći nekakav neutješni kvorum udara tuče ništi žulja da iskrivi drevni znak na ovanu hrvatske kuće a ja sam postojan u meni je ognjište vruće u meni je hrvatski duh živi stariji od dušmana svojih i bio sam i u ruci koja je uklesala dux cruatorum i u onoj pod kojom su popadali turci ja sam srčika hrvatska mene su vele puta ubijali na križnom putu u vukovaru po grudi hercegovačkoj ali u meni je straža što ne umire mene će uvijek biti u nečijem damaru kad god me narod zatreba moj dok sam i putovao po svjetskom zemljovidu znao sam da zatirači slobode za mnom idu da me onijeme ali ja sam glas hrvatske žrtve ja nisam samo od mesa i kosti ja svjedočim protiv prolaznosti ja sam glas hrvatske žrtve mene neće ušutjeti vrijeme ni gluhoća onih koji je ne cijene jer ja sam glas hrvatske žrtve svake na svoj način i u svoje doba i one živuće i one iz groba i mene neće moći zaobići kad s društvenog položaja pred boga odu oni što na račun narodov samo zgrću samo svojoj djeci lagodu pjesmu napisala : Marina Alerić Bebić P.S. Na blogu CROATIAN KING TOMISLAV možete naći još Marininih pjesama. |
- 09:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2013 (1) Travanj 2013 (1) Ožujak 2013 (2) Veljača 2013 (6) Siječanj 2013 (4) Prosinac 2012 (5) Studeni 2012 (2) Listopad 2012 (1) Rujan 2012 (4) Kolovoz 2012 (7) Srpanj 2012 (3) Svibanj 2012 (4) Travanj 2012 (7) Ožujak 2012 (5) Veljača 2012 (3) Siječanj 2012 (4) Prosinac 2011 (3) Studeni 2011 (2) Listopad 2011 (3) Rujan 2011 (2) Kolovoz 2011 (2) Lipanj 2011 (2) Travanj 2011 (2) Ožujak 2011 (4) Veljača 2011 (1) Siječanj 2011 (3) Prosinac 2010 (3) Studeni 2010 (8) Listopad 2010 (8) Rujan 2010 (5) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (6) Lipanj 2010 (11) Svibanj 2010 (15) Travanj 2010 (16) Ožujak 2010 (11) Veljača 2010 (9) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (3) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (8) Rujan 2009 (2) Kolovoz 2009 (2) Srpanj 2009 (5) Lipanj 2009 (6) Svibanj 2009 (9) Travanj 2009 (13) Ožujak 2009 (12) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
ONLINE SPOMEN Blog je bio zamišljen kao prostor za iznošenje različitih pogleda na trenutni položaj i budućnost Hrvata u BiH. Kako su te teme bliže BH javnosti o tomu pišem na blogu IVAN BAĆAK, a ovaj blog ostaje za meditacije, molitve, i uglavnom duhovne sadržaje. "Dragi moj ispaćeni narode, ne kloni duhom!" (Alojzije kardinal Stepinac) "Šutnja nije izbor, to je neizbor. Apolitičnost nije rješenje, to je nerješenje. Sadašnje vrijeme shvatite kao nastavak borbe iz početka 90-ih godina, to je očito bila samo prva faza. Nemojte dozvoliti da vaša žrtva i mnogo teža, i konačna, žrtva vaših prijatelja bude uzaludna." (http://branitelj.blog.hr) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati (S.S. Kanjčević) "Nekoć smo govorili i kad smo šutjeli, danas šutimo i kad govorimo". Planovi međunarodne zajednice KORISNI BLOGOVI i STRANICE: HDZ SPLIT JOSIP JURČEVIĆ BLOG IVICA URSIĆ Savez za Hrvatsku IVAN.BACAK MEDJUGORJE MESSAGES DARIO KORDIĆ Blog je posvećen njemu koji je ponio križ svih Hrvata iz BiH i strpljivo ga nosi u zatvoru Karlau pored Graza. Dario Kordić, G-416 Justizanstalt Karlau Herrgottwisgasse 50 A – 8020 Graz  Vrijeme će pokazati da je ova nepravedna PRESUDA rezultat zavjere muslimanske obavještajne službe AID, pojedinaca iz RH i nekadašnjih Darijevih "prijatelja" i suradnika. PISMO DARIOVA OCA IVI SANADERU Kada su Darija Kordića bez ijednoga dokaza osudili na 25 godina robije izjavio je: "S ljubavlju i ponosom nastavljam nositi ovaj maleni križ prikazujući ga rođenom Isusu Kristu za dobro i boljitak svome najmilijem hrvatskom narodu." To je rekao iako je svjestan: "Bog mi je stavio lance, a današnja Hrvatska zategla omču oko vrata." (Hrvatski list, 23. prosinca 2004.) A u istom tekstu (HL, 23. XII '04.) možemo naći i slijedeće riječi Darijeve supruge Venere: "Živa je istina da mu je to bilo u istrazi ponuđeno preko odvjetnika: ukoliko optuži Tuđmana i Šuška, doći će do nagodbe sa Sudom! Da je to napravio, bio bi danas vani na slobodi kao i svi drugi optuženici. Zašto nije? Jer je, kako mi kaže, ponosan na te ljude, ponosan što je bio s njima, ponosan što ih je uopće poznavao. Ne može njih optuživati za nešto što u biti nema veze s njima. Dario nije želio nikoga drugog optužiti jer nije želio izaći iz zatvora na grbači drugih. Rekao mi je da bi to bilo sramotno, da ne bi mogao s tim živjeti, a najbitnije mu je, što je nekoliko puta ponavljao, 'da sljedećih deset godina mogu samoga sebe pogledati u zrcalu te da mogu uspravno stajati pred svojom obitelji'." Zar pravednik mora dokazivati zlome I u toj igri izigravat metu Dok traže pute, sredstva da ga slome Zar trpjet mora i pravdat se svijetu O zemljo moja, moj preslatki Dome, Na tvome pragu ptica sam u letu Što slobodu diše. Dokazivat kome Načela, snagu i istinu svetu. Samo u srcu svog naroda živi I budi sokol što nad njime bdije Proći će tmurni ovi dani svi I ništa teško ništa mučno nije Kada ćutiš nadu što je narod nosi Pjevaj je i živi, neka znaju tko si (Marko Tokić, Sasvim obične pjesme) RELIQUIAE RELIQUIARUM, 2006. (HAAŠKA ŠKOLA) Najtužnija mi tugo, Domovino. Pred žrtvenikom za tebe bdijem i pradjedovom se čašću mijem. U krletci, u kavezu pjevaju slavuji Dok vani šišmiši lete. Zlatko Sudac Zvonko Bušić Je li sokol il' je vihor Četvrtak, 24. srpnja Godine Gospodnje 2008., ZVONKO Bušić je promijenio adresu. Dao Bog da sa svojom Julien poživi u zdravlju i veseju. Neka ga Duh Sveti ojača i nadahne za djelovanje na dobrobit svih Hrvata. Velik je Gospod Bog, velika su djela Njegova! Zvonko, dobro nam došao! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
