Tijekom ove godine radili smo i više nego je to trebalo, obično oni koji i inače rade su radili još više, uveli su nam programi "plus", dodatni rad preko vikenda, program 72 sata, uz dodatne ambulante tijekom poslijepodneva, dodatni rad u dislociranim ambulantama u Rijeci i okolici, od Senja, Krka do Delnica i Čabra, napravljen je veći broj slikovnih pretraga, više operacija, a sve to kako bi smanjili liste čekanja, odnosno kako bi neki ljudi sebe prikazali u boljem svjetlu, jer eto "natjerali su lijene liječnike da rade" ...
Smanjili smo "minus" koji smo imali od ranije, uz ostalo odradili smo i dodatne programe za pravdanje avansa iz prethodne godine, puno bolje smo odradili DTS - ove i DTTP - ove kako bi nam se predviđeni novac iz HZZO-a redovno isplaćivao, tj. kako nam ne bi smanjivali plaće.
Neki kolege dežuraju 24 sata, neki rade u smjenama preko tjedna odnosno 12 sati preko vikenda, a u nekim djelatnostima je pak dodatno smanjen broj dežurstava, naročito preko vikenda (to će popraviti financijsko stanje KBC-a?!) što ugrožava neke kolege koji nemaju dodatne izvore prihoda, dok istodobno vikendima uglavnom dežuraju svi šefovi Klinika i Zavoda čiji je koeficijent daleko viši...
Ostajali smo i nakon dežurstva, jer treba nešto dovršiti, odraditi vizitu, napisati otpusno pismo, učiniti još neku dodatnu pretragu ... naravno dragovoljno i bez naknade, a neki liječnici moraju ići i u drugu bolnicu raditi jer tamo nema dovoljno liječnika...
Jedan dio liječnika upućen je u izbjeglički kamp u Slavonskom brodu.
Kako je sve počelo?
Pretpostavkom - ako već radimo, možemo još malo, recimo samo 5 % više.
... i onda kad daš prst, odeee ....
Neki liječnici su dobili i nagrade za svoj trud, slikali su se i za novine i za TV.
Malo se govori o tome kako je sve više liječnika zatražilo dokumentaciju i otišlo u bolji svijet, tamo gdje se rad liječnika vrednuje malo pravednije nego ovdje. Tko će na kraju ostati, tj. tko će nas liječiti?
Jer kod nas se za sve te dodatne aktivnosti ne dobije ništa ili vrlo malo.
Nitko ne spominje pretrpane ambulante, svakodnevno uglavnom prekrcani Centar za hitnu medicinu, situacije kada nakon odrađenog dežurstva nema liječnika na Odjelu, jer su druge kolege već ranije raspoređeni na ostala brojna radilišta, ambulante, ultrazvuk, sala, endoskopija, dnevna bolnica... ili imaju poslijepodnevne ambulante a neki su konzilijarna služba; tu je i rad sa studentima - predavanja, seminari, vježbe, znanstveno istraživački rad. Istodobno svi liječnici su angažirani na što boljem "šifriranju". Inzistira se na što bržem obrtaju bolesnika i što kraćoj hospitalizaciji.
U određenim specijalnostima sve je manje liječnika a sve više poslova, otvaraju se stalno nova radilišta...
O problemima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nemam dovoljno saznanja, stoga molim cijenjene kolege da također komentiraju svoju situaciju, koja je također, bez sumnje, vrlo komplicirana.
Druge ustanove kao što je Zavod za javno zdravstvo PGŽ, Dom zdravlja PGŽ, Ustanova za hitnu medicinsku pomoć Rijeka, Klinika za ortopediju Lovran, Thalassotherapia u Opatiji i Crikvenici također su u sustavu našeg sindikata.
Kako bi se mogli izboriti za dignitet svoje struke, kako bi što bolje promicali, osigurali, štitili i unaprijedili interese i prava hrvatskih liječnika potrebni su nam ljudi.
Stoga uputite i druge kolege koji još nisu, neka se učlane u Hrvatski liječnički sindikat, jer nitko se osim nas neće izboriti za naša prava.
|
