malojed

"reci mi sad da voliš me!" znam da to činiš ali reci da te čujem.
bez toga, s tim, s ničim ne mogu dalje.
gurni glavu u WC školjku
jedan,dva,četiri puta u ova dva morska tjedna
"još uvijek bulimično!"
"ali psst...nikom ni riječ"
jer tu gdje sada ideš nema poraza, nema pognutih glava ni ispitivanja, kamoli preispitivanja Sebe od sebe.
voziš motorček sve brže i brže..i pesek je tu na moru, a Ona je i dalje ljuta, nije ljuta nego potištena.
oprala si hrpetinu suđa i ujedno svoju rigavu ruku
naravno- desnu. u rodnom gradu Ranka Marinkovića.
lijeva ruka drži knjigu da ne ispadne niz padine dubokog nam mora od kojeg mi se riga već neko vrijeme.

ne mogu više ni motor voziti...u glavi mi je kamenje s plaža...plaže od kojih mi se godinama povraća,
Ti naredi! Ti si muško!
imaš valjda muda i moć.
ja činim
ne činim
ne činim ništa što uputilo bi na emocije
ja samo potonem u san, onesvještena i gruba
vozim motor 80 na sat i bljujem od pogleda na otvoreno more.

što se događa u "danima ozdravljenja"?
ponovne seanse, drenaže povraćanja
pokušavaš sakriti, izbrisati...
okrenuti leđa sebi dok to radiš
dok trpaš u sebe i izbacuješ.
tako lako zaboravljaš sve
dok pereš ruke i umivaš
nabreklo crveno lice.
izbjegavaš pogled u ogledalo tog trenutka
Zašto?!
pa bilo je faza kada si mislila
da je to ispijeno lice baš ono tvoje! ili si zaboravila?!

sada ćeš ozdraviti i hvata te panika
u smišljanju nekog novog načina
da ubiješ sebe.
"olakšaj si stvar, Zavoli sebe!"
ne , ne , ne, to je iz nekog drugog filma
a u moje kino neće doći.
Ti ga nećeš gledati ni čuti.
veliko A veliko B

u danima ozdravljenja pravim se da to nemam
da nemam anoreksiju , da nemam bulimiju
da to nikad nisam ni imala
zaboravljeni su dani u grčevima
mjeseci mučenja
gnojni balon na tvom licu
posljedica nejedenja, droge i povraćanja.
i javljaju ti se sjećanja
kako si još nedavno mogla ne pojesti ništa cijeli dan
i održati "malu" seansu na večer, taman pred spavanje,
baciti se u krevet
i tresući se zaspati.
Ne sijećaš se??
ne. sjećam se samo onih snova kada nebi jela po 15ak dana.


tako je to bilo tada...još uvijek je tako nekako...ljudi se naviknu na svašta.. b & a , anna i mia... Ono se samo uvuče i ti ga prigrliš...
bio je to prekid mojih "zlatnih dana "
s 48 došla na 54 kg i mislila - sad ozdravljujem..
istina je da nisam još "ozdravila"...nisam još odustala od svojih prijateljica..
možda je to nešto s čim živiš cijeli život..ako si ikada zagrizao kao bijesan pas.,.
u svakom slučaju je to teži način
nekima je teško
nekima je lako
"nepodnošljiva lakoća postojanja" . milan kundera...to sam čitala toga ljeta...

svi ti dani kada se rušiš u sebe
sva ta događanja i ili nedogađanja
sve te riječi i sva ta tišina
kada misliš da si sam
stojiš u gužvi i misliš da padaš
toneš gubeći sebe
gubeći tlo pod nogama
nemožeš to zaustaviti
nemožeš prekinuti svoj projekt
samouništenje.
ali zašto?!
-može li ikako bez pitanja!-
hvala.
odlaziš polako, neprimjetno
došla si neprimjetno
tako ćeš i otići.

otvaram nova vrata
odlazeći iz društvene realnosti
okrećem leđa svima ...

i sutra kad mi bude teško
opet ću biti samo ja tu
da na neki način tješim samu sebe
da kažem da će biti okej
sama ja
moje A i moje B.



e pa drage moje...
nisam više sama...
nije istina da sam ikada i bila...sve je stvar percepcije...neke prokete valja zaustaviti na vrijeme, u samom početku, prije nego se uvuku pod oči..
prije nego se ruke formiraju u grabežljivce, istjerivače đavla, prije nego se formiraju u nemilosrdne diktatore koji tijelu ni koricu kruha nebi dali. .. moje ruke su takve..već 10 godina..ovih dana je obljetnica..vesela i svečana. trudim se ne misliti o tome.
sve ostalo je zapisano, u mojim dnevnicima..
ako vam se sviđa..dijelit ću ih s vama..

izrigala sam se kao svinja,,,ovdje i sada
u kafiću bez imena i sve je izašlo.
osjećaji krivnje sporo se prikupljaju, već su skoro svi tu, oni koji me optužuju što sam gurala desnu ruku u grlo, što je izlazilo sve i što više ničeg, ama baš ničeg nema..
vratila sam se sva porculansko slatka s wc-a, popila čašu vode i stavila dvije žvake u usta, ruka mi smrdi slatkasto. .. da ti se život zgadi!!!
tipični rezultat 20 dana malojedenja...cca 600-800kcal na dan plus vježba
cijeli život žudim za nekim tko će to shvatiti.
ali nitko ne shvaća.
ono što ja želim...je mir...kontrola...dobar osjećaj...mršavost...
ne mogu prestati