što se događa u "danima ozdravljenja"?
ponovne seanse, drenaže povraćanja
pokušavaš sakriti, izbrisati...
okrenuti leđa sebi dok to radiš
dok trpaš u sebe i izbacuješ.
tako lako zaboravljaš sve
dok pereš ruke i umivaš
nabreklo crveno lice.
izbjegavaš pogled u ogledalo tog trenutka
Zašto?!
pa bilo je faza kada si mislila
da je to ispijeno lice baš ono tvoje! ili si zaboravila?!
sada ćeš ozdraviti i hvata te panika
u smišljanju nekog novog načina
da ubiješ sebe.
"olakšaj si stvar, Zavoli sebe!"
ne , ne , ne, to je iz nekog drugog filma
a u moje kino neće doći.
Ti ga nećeš gledati ni čuti.
veliko A veliko B
u danima ozdravljenja pravim se da to nemam
da nemam anoreksiju , da nemam bulimiju
da to nikad nisam ni imala
zaboravljeni su dani u grčevima
mjeseci mučenja
gnojni balon na tvom licu
posljedica nejedenja, droge i povraćanja.
i javljaju ti se sjećanja
kako si još nedavno mogla ne pojesti ništa cijeli dan
i održati "malu" seansu na večer, taman pred spavanje,
baciti se u krevet
i tresući se zaspati.
Ne sijećaš se??
ne. sjećam se samo onih snova kada nebi jela po 15ak dana.
tako je to bilo tada...još uvijek je tako nekako...ljudi se naviknu na svašta.. b & a , anna i mia... Ono se samo uvuče i ti ga prigrliš...
bio je to prekid mojih "zlatnih dana "
s 48 došla na 54 kg i mislila - sad ozdravljujem..
istina je da nisam još "ozdravila"...nisam još odustala od svojih prijateljica..
možda je to nešto s čim živiš cijeli život..ako si ikada zagrizao kao bijesan pas.,.
u svakom slučaju je to teži način
nekima je teško
nekima je lako
"nepodnošljiva lakoća postojanja" . milan kundera...to sam čitala toga ljeta...
Post je objavljen 25.01.2007. u 14:41 sati.