malojed

taman sam napisala kilometarski post prepun literalnih vrijednosti i pozitivne energije i otišao je u nepovrat... tako mi je posljednjih dana...trudim se ali nije dovoljno...
vodeni dani prošli su dobro...jest da je danas mia navratila da se malo poigramo i sjebala mi grlo, što opet nije tako loše jer sam odlučila prestati pušiti nakon osam godina... moja pluća su napaćena i moj kronični kašalj ne zvuči nimalo dobro..
na ispitnim rokovima sam kukavno kapitulirala.....valjda čovjek ne može rješavati "kvantnu fiziku" na vodi........:)
na vagu strajem u nedjelju i biti će brojka manja... za sad nosim 36...neka tako i ostane ..možda do ljeta 34.. ali uz trčanje...
sutra je novi dan i biti će opet vodeni..
moji ljudi oko mene su primjetili kako danima ne jedem pa su tako nehotično izazvali miu da dođe i poigra se samnom...ona je bila tako dobra i donjela je puno pokvareno prokletih twix & co čokoladica i naravno, neizostavni rafaello.. jbg.
sutra mi je dan zatrpan terminima i s toga "jesti ću u gradu dragi moji".. znači bočice u torbu..kaugume..i kupila sam danas neke tablete na bazi inulina i jabučnog octa za smanjenje apetita..ok su.. u dm-u za 30 kn- moja preporuka!! ali nemojte pojesti cijelu kutiju odjednom i prebaciti se na snickers! :) (šalim se..)
što drugo se može...inače nisam baš previše vesela u životu... više tragikomična
ali unatoč svemu voda mi je do grla i moram nešto promijeniti.
moram raditi na sebi..
mnogo
dati maksimum od sebe
odrediti prioritete
biti dobra prema sebi, nježna
jer pun mi je kufer nosti krivnju drugog svjetskog rata na svojim leđima...
pun mi je kufer samooptuživanja... tih kuja u mojoj glavi koje mi stalno govore da nisam dovoljno dobra, da sam glupa, nesposobna..
pun mi je kufer..
zato ću ga spremiti..sve lijepo staviti u njega i zapaliti na put...
naime, tibor i ja idemo na naše prvo zajedničko putiovanje na desetak dana... i taj kufer ću baciti negdje usput..ili ga svečano zapaliti u najpatetičnijoj ceremoniji kakva ni u jednom uglu svijeta odavno nije zamrdjela..
bit će to prilika da budem dobra curica.. tibor uvijek veli "jedeš kao vrapčić..." stoga mia, baj baj. :)

eto drage moje, dragi klonz... budite pozdravljeni..čitam vas!!

evo.jutros sam se probudila...ležala sam još malo u krevetu...kad ono- inspiracija.
danas neću jesti...
nema me tko nadgledati...nitko neće pitati jesi li jela...nikog nije ni briga...a ja sam se udebljala dvije kile i njih ću danas skinuti...možda ne cijele dvije ali jednu i pol sigurno...
voda, vježbica, hodanje, trčanje........

pun mi je kufer svega!"!!
svejedno dali će me nakon sedam dana napasti mia, nemam što izgubiti a opet sve.i tako me nije briga,. tako to želim, tako je lako ne jesti...tako je lijepo biti nedodirljiv, tako je lijepo imati tajnu praznog želuca, tajnu praznih crijeva, ... čisto i nesebično...nejednje.
sinoć sam imala groznu epizodu s tiborom i njegovom bivšom djevojkom koja je njegova najbolja prijateljica cijelu vječnost.......
ne ne...... nije to razlog ali je dobar poticaj.........
nisam dala još sve ispite...namjeravala sam se nagraditi vodenim danima kad ih sve položim , ali sad jednostavno više ne mogu čekati.

oni su došli i trajat će leptirice moje, oni će trajati a ja ću atrofirati, sama, u tišini moje kruleće utrobe, svako krulenje je kao poljubac........obožavam to što jesam...neću se više nikada ponižavati jer ja sam i mi svi smo heroiji.......hrana nam nije potrebna...sa svojim višim ciljevima..sa svojom upornošću, kontrolom...tajnama...mistikom,,,tajnim društvom......ah...hvata me lagana euforija.
zbog anne sve to ima smisla...
moje malojedenje je inače dobra alternativa...ali...ne ne ne ...ne želim vidjeti tibora do sljedećeg tjedna...neka malo odmori glavu od mene....sljedeće hlače koje ću kupiti biti će brtoj 34...hoće hoće...
boli me ali bol prestaje s annom, s vodenim danom...s bočicom koja se stalno puni i prazni ostavljajući u meni osjećaj hladnoće a onda krug oko kvarta s pesekom , trčećim korakom i toplina zavlada u krulećem trbuhu......za sad je dobro...tako sam sretna na krhotinama svog života koji će biti predivan...jer do sad to nije znao biti...ali naučit ću ja njega...bit će meni sve ok...moji vodeni dani došli su ranjie , nisu mogli čekati.. i sada sam sretna leptirice moje...sada sam utješena i sada imam nade, više no ikada..
nije me strah...ja opet znam za svoj put, ono me drži i ne šušta a ja se topim od sreće...to je onaj orgazam koji mi tibor ne može pružiti...ovo je moj put i moje postojanje ima smisla...

starve on!!!

evo pišem vam nakon par dana......trčanje je još uvijek aktualno mada moja dimljena, napaćena, pušačka pluća hoće iskočiti iz prsnog koša nakon svakog kilometra, tako da trčanje i nije baš neki užitak.
u proteklih par dana me opet uhvatila mia, ne znam točno o kojoj brojci se radi jer to vješto potisnem, valjda da si olakšam jer mi je teško gledati se u ogledalo...
provela sam par zanimljivih dana, činim se sebi kao da lutam ili ću ipak odrasti?
razmišljala sam o religiji, vjeri i tim stvarima...kako bi bilo da pronađem boga...i zašto se on meni ne pokaže... u biti, kad promislim koliko sam toga već proživjela u ovih svojim deset godina poremećaja hranjenja i ostalih gadosti...vidim da je itekako bog držao moju ruku...on me digao iz kade pune krvi...on me izveo iz mračnog podruma... možda će ostatak puta biti lakši, možda samo treba da ga zazovem.. i u naletu razmišljanja sam mu napisala sms poruku koja ide ovako::

trenutak u kojem te
jedino bog može ispuniti
kroz sve čime te dotiče
doziva
zove
.
u gumenoj sobi
kapsuli
balonu za jednu osobu
sjedi srna i gleda se u ogledalo
samotna i ružna.
daje svoja djela sebi
samo ih sebi pere
reže
kuha
jede.
.
ti si svugdje
na svim mjestima gdje smo bili
danas i jučer
dan u kojem rodio se isus
nasmiješen i sretan jer će umrijeti
on shvaća
on želi
tebe
ne boj se on je s tobom
tvoj život se nikada neće
zaboraviti.
sve je zapisano.........
..........

i još radim na tome da zaista povjerujem...ali teško mi ide..mnogo lakše mi je kada ne jedem...mnogo lakše mi je odazivati se mijinim pozivima kao izgladnjelo kuče...
jedan me blogger komentirao kao podvojenu ličnost...kažem ti blogeru, ima ih u meni stotine i svi oni su gladni i nezasitni..
ne znam što da vam još kažem..o rigotini mi se neda pisati, kao ni o 500kcal na dan...živim svoj život i uvjeravam sebe kako se dovoljno trudim, kako dovoljno hoću, kako dovoljno činim.......kao ono, ja znam za svoj put.
oni koju su zaljubljeni..neka se prošeću s buketom ruža po cvjetnom trgu...to je slatko a ja se osjećam stara...i možda tibor zaista ne dopire do mene ali ja to i ne tražim...tako da svako ima svoj komadić torte s kojim je sretan.. uživajte leptirice, čitam vas.

drage moje.......
taman sam s Nasipa...trčim, trčim i topim se. osjećaj je božanstven..
jutros sam zeznula stvar i tako sam papala, pa jela, pa klopala, pa žderala pa ...
sve u svemu se do 13:30h nakupilo oko 1600kcal... o ne ne ne, i onda sam se još izvalila i zaspala sat vremena..bilo mi zlo u trbuhu
ali mia je izbačena iz igre i ponosna na sam na sebe svaki put
kada joj suprostavim svoju riječ pred njenu,
svoju ruku njoj na usta, ona tada zašuti i povuče se bez riječi...
ljuta je i bijesna što joj nedam van,
što joj kažem - makni se, ne sta ni !
ona neće da shvati da to sa mnom nemože raditi,
da me nemože ponižavati, ne tad kad ona hoće
i ne svaki put,
to su oni dani kada mia dolazi s namjerom
da te opustoši, da pokaže tvoju životinjsku stranu,
tako bi se valjda lavovi trgali u gladi,
ona dođe da te podsjeti
na to da se ne voliš, nije li tako?!
u biti je prijetvorna...
prijetvorna bitch...
nije nama dobro s njom , već odavno ne.
.rekla sam joj nećeš mia danas,
tako je i otišla...
ali ostala je hrana, tih 1600 u trbuhu..
tmurni, natmureni dan bez igdje ikog,
Nasip gotovo pust...
tri mosta moje su odredište...
nema zatvaranja putova...
tamo kamo ja idem...
mršavi su prohtjevi i
zgubili svaku vezu
sa realnosti.....
trčim kao da lebdim, tako mi je lako trčati...izbaciti iz sebe..(naime, to je ona početna lakoća, jer nisam trčala ove godine nikako)...biti će teže sljedeći tjedan..lijenost je grda stvar..a i upala mišića...
uglavnom sam ostavila svjetlost natmurenog dana iza sebe. jureći pticu trkačicu......
nisam je uhvatila, al i sutra imamo date,
run lola run.......

drage moje ljepotice
dragi moji ljepotani........
evo me opet... sunčy mi je ostavila upitnik ...nema novog posta.
zato ja postim...malojed granično malo jede i uspijeva mi...
nije da se posebno trudim nego me, uz malo truda možete pronaći u nacionalnoj knjižnici kako po cijele dane učim i evo , baš od tamo vam se sada javljam.....
s tiborom je sve ok, koliko toliko...nekad imam neke bijesne napade ljubomore i straha od napuštanja ali kuliram. oni se događaju uglavnom u meni i ja ih uglavnom ubijam, ušutkujem, polijevam hladnom vodom.i govorim. "da,dobro dragi"
prijetvorna bitch
nitko ne zna kako je hladno u meni
kako se grčim
kako ne mogu plakati , ne zato jer sam sretna.
čitam vas drage moje i vodeni dani mi se smiješe...do tad sam na salatama.bez umaka.bez soli..
mora čovjek od nečeg i učiti..
ali sad kad sve to prođe...kada dam tih devet ispita od kojih sam jedan već dala nagradit ću se ------------oh kako ću se nagraditi...glavnom nagradom od sedam vodenih dana.......
neka malo zavirim ispod 55.......samo da se podsjetim kako je to imati 53....52...51
ekstaza me zove.i nije mi teško učiti.nije mi teško razmišljati nije mi teško anulirati svoje brige malojedenjem jer znam kako se ništa ne mijenja i ništa ne ostaje isto...moji snovi puni su uroka, vještica i sreće jer sam sretna kada spavam......pišem gluposti leptirice moje.sunčy će poželjeti da nije ni čekala novi post.sve gore od gorega.......
uplakana ali nimalo tužna
ja san sam svake majke
kako me tiborova mama gleda i zamišlja u vjenčanici
za mjesec dana biti ću žgoljava pa neka se zgraža
tibor je počeo, već sad, na mom početku govoriti da jedem i da ..."!daj se udebljaj malo.."kilu dvije...
hoću tibore..debljam se srećom
a mršavim jer sam sretna
jer se nedam zaustaviti jer hoću sreću
jer nisam bolesna
jer nisam mlada u svom mladom tijelu
jer me shvaćaš
jer me štitiš
jer ti ne vjerujem da me voliš
pa....rekla sam,..kako bi netko mene volio??
koja budalasta laž.......
ti voliš svoje bivše djevokje
voliš svoju bivšu djecu
samnom si samo da mi uništiš život.ali si zakasnio.to se već dogodilo----------
i dok ja ludim a tibor me gleda i neda se otjerati, gledame i pita "pa tko te to tako povrijedio u toj tvojoj prošlosti??"
šutim . ne govorim al znam.
znam da to sam bila ja.
nitko drugi nego ja.
ja i moja ruka.