malojed

evo vam se javljam..sve je i dalje stabilno...
život je nešto predivno...
svi mi nosimo toliko odgovornosti...i nekad je tako lako popeti se na oblak i čekati da se nešto promjeni...kao moj prijatelj sjedi u kući
i čeka da mu naleti prava ljubav,...
e pa, dugo će čekati.. zato treba izaći van..
divni su dani koje provodim u knjižnici..učeći..i osjećam se sjajno..
o hrani gotovo i ne razmišljam..a ipak uživam dok je jedem i držim stabilnih 56 kila..i ne razmišljam da moraju dolje..da se moraju topiti..da moraju bilo gdje..

s dečkom mi je super... jako smo aktivni..planinarimo u rekordnom vremenu..osvajamo planine i jedno drugo ...
tako je lako voljeti ga..tako je lako biti samo ja..takva kakva jesam..
ponekad imam te trenutke šutnje..kao da ništa nemam za reći..
on to shvaća..pruža mi ruke i ja mu uzvraćam.. ma život je poezija..čista poezija...
ključ je u pokretanju..odbacivanju starih navika postepeno..jednu po jednu..treba se pokrenuti..
imati ciljeve u životu i ne ograničavati se ciljevima tipa
50 kila
48 kila
43kile
pa 26...
mislim...znam točno kako je ...ali sve to radimo u biti, da zakamufliramo, tj. prekrijemo problem koji je negdje drugdje..
rajčica i intergralni kruh ili kakva ribica..pa čak ni ananas ili avokado nikom nisu neprijatelj... hrana je bogatstvo i treba je cijeniti.. svake tri minute jedno gladno dijete, odlazi sa svijeta gladno i samo..
a čitajući ovo sve...ove naše blogove..mogu reći da nismo u istoj poziciji kao oni... oni gladni.. naša glad je glad duše..osjećaj manje vrijednosti...
nesposobnost suočavanja sa zaista bitnim stvarima.. i nakon svega.. ja znam samo jedno
ja znam za svoj put..
nije mi žao ..i ne treba žaliti..za svim krulenjima u želucu. za rigotinom posvuda..za krvavim tragovima po jastucima..za suzama i znojem opsesivnog vježbanja..
žao mi je za laži i obmane i nepravednost koju sam sijala u sebi i pljuvala je na svoje najmilije..
na mom putu..je sunce
na mom putu je mjesec
priroda i bog, kom još uvijek ne znam ime..
na mom putu sam ja
svjesna i skladna
ravoteža svemira
u meni se više ne slama...
drage moje..ne lažite se da niste zaslužile bolje.. koliko god okrutne da ste bile
imate pravo na sutra...
imate pravo na ljubav
na sreću..
volim vas sve i do jednu.. i prijer nego patetika posve uzme maha u ovoj mojoj sentimentalnosti..sve vas lijepo pozdravljam... ljubim vas!

lijepe moje..evo me opet, tu sam.. pa nije zar da me tako dugo nije bilo.. malo sam opet putovala.. malo sam opet u oblacima..ali potpuno zdrava i neovisna..
ma osjećam se super!!
moj prijatelj i ja postali smo cura i dečko i pre sretna sam.. jednostavno je i lijepo i njegov zagrljaj je nešto što mi cijela četa muškaraca prije njega nije mogla dočarati..
mislim da sam spremna davati ljubav i što je najbitnije, što prije nisam mogla...uzimati je..
na faksu je relativno dobro..svaki dan učim ali stignem obaviti sve svoje male tekuće poslove.. biti s ljudima koje volim, šetati psa, voziti bicikl..i zatezati se...
a sad najbitnije____ preokrenula sam režim prehrane.. još uvijek sam malojed...ali sam se uspješno odrekla junk fooda tipa čokolada, slatkiši opećinito...kao i kruha, peciva, grickalica...čak sam izbacila i svoje nekad oh tako voljene štapice iz menija i osjećam se sjajno.. zatežem se.. mršavim.. ugodno mi je.. meso idalje ne jedem..ali zato svaki treći dan neku ribu na lešo, ili tunjevinu u vodi .. jedina masnoća koju koristim je maslinovo ulje koje jedem isključivo hladno.. (nije dobro kad se zagrije)..krumpir jedem samo kuhani i isključivo uz povrće koje jedem u svim oblicima i bojama..dok ne dođem do 52 neću jesti niti rižu, niti mussli.. nastojim se kretati što više mogu.. i jednostavno sam sretna.. za sad jedem baš malo.. nekih 600 - 800 kcal na dan..i super mi je ali kanim postupno povećati..jedini luksuz mi je lavazza s mlijekom.. ali gledam da ne pretjerujem.. jednu na dan.. a doma pijem jednu do dvije bezkofeinske.. smanjila sam natren..colu samo nekad i moja preporuka su šumeće vitaminske tablete prije spavanja.. lakše se zaspe i , barem meni , daju osjećaj sitosti.. ma šta da vam velim.. mogu lako postati uzor.. :)
voćni dani su u trendu također, to sam zaboravila spomenuti ali vodeni nikako.. možda jedan dva mjesečno.. ali nema potrebe.. uz ovakvu prehranu i kretanje.. sve sjedne na svoje mjesto-- odnosno ode s mjesta :)
eto drage moje.. idem čitati što ima novoga kod vas.. pusa!!

opet sam tu... nije me bilo neko vrijeme... pariz je dobio svog jebivjetra natrag i ja sam potpuno ok s tim...od prvog trenutka... neka ide, široko mu polje...šta će mi muškarac koji ne zna zakucati čavao u zid---pa kakvu god umjetnost da stvarao...svi su oni isti.,..istresaju svoja megalomanska ega na sve strane i iako su lijepi i uvjereni da mogu dati ljubav bezuvjetno-.---ja mogu bez njega----ne želim ga--- pa ni onda kad bi upisao tečaj i naučio brinuti o svojoj djeci
u biti se ništa srašno nije dogodilo, ovo možda zvuči malo bijesno... otišao je s čvrstim stravom da ovo nije kraj...da će se vratiti...vratiti meni-------ali ja sam nestrpljiva za duga čekanja...ja ne mogu biti sama...pa je mia došla i zavlačila mi se u krevetu iza ponoć...do dugo u noć gušile bi se u zdravoj hrani....ali ne osta ton bez posljedica...zadnja dva vikenda na moru...ma užas... došlo je do toga da sam htjela sjesti u auto i voziti 220 km/h..ali nisam... i jedno štoo me opet ispunjava je zagrljalj prijatelja... danas je sljeme pod nama drtalo...na početku sam.da uđem..u nešto normalno...zdravo...
zlo mi je više od tih marginalnih stanja...želim biti normalana....nikakav binge...nikakva mia..nikakva annna...nikakva dijeta..nikakva smrt, nikakva depra, nikakva tuga, nikakva histerija...dobro izgledsam...lijepa sam...ineteligentna,,,i volim vas.