utorak, 17.10.2006.
PUNO, A NIŠTA (Ogled o septičkoj jami)
Septička jama je najčešći oblik prihvata sanitarnih otpadnih voda iz pojedinačnih objekata,uglavnom manjih stambenih ili izoliranih uslužnih objekata namijenjenih javnoj uporabi ljudi. Zadovoljavanje higijenskih uvjeta je važan aspekt konstruiranja i funkcioniranja septičke jame. Zakon propisuje da se u razdoblju dok objekt ne posjeduje septičku jamu i sustav sanitarne kanalizacije osigura privremeno korištenje kemijskih zahoda. Iz ovoga je jasno kako septičke jame ne postoje izvan sustava sanitarne kanalizacije, kako se obično misli. Potrebno je razlikovati septičku jamu od sabirne jame koja se redovito prazni. Pražnjenjem sabirnih jama se bave za to zadužene komunalne službe.
U načelu bi septička jama trebala služiti za pročišćavanje otpadnih voda, jer bi se tako otklonila opasnost za zdravlje ljudi u okolini septičke jame. Sadržaj septičke jame ne smije biti ispušten u okoliš. Voda iz septičke jame smije doći u doticaj s okolišem tek kada dostignu određenu kvalitetu. Zato ih je potrebno nadzirati i kontrolirati. Posrednik između septičke jame i okoliša je upojni bunar. On je sredstvo odvođenja pročišćenih voda iz septičke jame u okoliš.
Kod projektiranja septičke jame, osim nepropusnosti jame, uvijek je bitno gdje je upojni bunar postavljen s obzirom na pitku vodu. Problem upojnog bunara je značajan u ravničarskom terenu. U propusnom brdovitom i kraškom terenu, problem odvodnje je gotovo zanemariv. Stoga treba imati na umu da gradnja septičke jame nije neozbiljna stvar. Zakon također predviđa da se za septičku jamu vadi dozvola za gradnju, da jama bude atestirana, odnosno da ima svoj certifikat. Bez certifikata nema ispuštanja otpadnih voda i fekalija iz objekta. Bez pridržavanja ovih propisa, svi koji su u blizini septičke jame mogu biti sigurni da će se sami trovati.
Sadržaj septičke jame je otopina u kojoj su disperzirane krupnije ili sitnije čestice organske tvari. Tijekom vremena se otopljene tvari talože, a nastali talog u obliku mulja na dnu nastavlja truljenje. Septičke se jame obično prazne dva puta godišnje. Neodgovorni ispuštaju sadržaj septičke jame ili talog u okoliš. Neki suvremeni reciklatori idu za time da se sadržaj kanalizacija i septičkih jama može koristiti za gnojenje polja, što u konačnici ne daje tako svijetle rezultate kao drugi i alternativni, npr. biodinamički, vidovi prihranjivanja tla. Koliki je doseg uma korisnika septičke jame i volja da se iskoristi neiskoristivo, mogućnosti nastaju u vezi svega što završi u septičkoj jami.
Po načinu taloženja septičke se jame dijele na dvije vrste. Stariji tip su standardne jednostavne septičke jame, tzv. septici-trulišta. Suvremeniji i sofisticiraniji su taložnici, koji imaju više komora, tzv. taložnica. Taložnice u nizu omogućuju višestupanjsko taloženje. Svaka je taložnica septička jama prethodne taložnice. Za razliku od septičkih jama taložnici posjeduju komponentu za biološko pročišćavanje i dezinfekcijsku jamu. Broj komora i njihov kapacitet ovisi o potrošnji vode po stanovniku objekta.
S obzirom na truljenje i kemijske procese koji se zbivaju u septičkoj jami, treba imati u vidu septička jama oslobađa opasne plinove, koji ne samo da su neugodnog mirisa, nego mogu biti ubojiti zbog svoje sklonosti da spriječe korištenje kisika, te da su zapaljivi. Olfaktorno osjetljivi korisnici septičke jame mogu pribjeći različitim prozračivačima (tzv. aeratorima). Oni ne samo da prozračuju sadržaj septičke jame, izlažući je vanjskom zraku i dopuštajući da se neugodni zadah ventilira, oni omogućuju cirkulaciju sadržaja jame i veći opseg miješanja slojeva koji se talože (tzv. destratifikacija), čime se proces koji se odvija u septičkoj jami ubrzava, potičući i profinjujući, ako se to tako uopće može reći za procese u jednoj septičkoj jami. U kombinaciji s biološkim preparatima prozračivači postižu zapanjujuće rezultate.
Septička jama tako postaje mjesto pozitivnih zbivanja, aerobnih i anaerobnih, iako sigurno ne privlačno i poželjno mjesto za proučavanje uživo, kao što je to akvarij. Kao i akvarij, septička jama je živo mjesto, na kojem se spajaju fizika, kemija i biologija. Aerobne bakterije septičkoj jami donose neslavni atribut septičnosti, koji je povezan s poznatih zadahom koji otkriva prisustvo septičke jame, čak i kada je dobro uklopljena u objekt i neprimjetna iz okoliša. Dok vlasnik septičke jame za sve drugo što ima sigurno želi da se povećava, u slučaju septičke jame, sretan je ako se sve zbiva očekivano, pa da se njezin sadržaj volumenom smanjuje.
Dobra septička jama se na zadovoljstvo svojega vlasnika smanjuje i ne nameće se sebi svojstvenim mirisima. Ona ne samo da traži da se vlasnik o njoj brine, već mu pokazuje kako je može i voljeti. Ponosni vlasnik septičke jame već u počeku pokazuje kakav mu je stav prema septičkoj jami i koliko do nje drži, što je vidljivo kod odlučivanja želi li imati septičku jamu od betona, pleksiglasa ili plastike, te da li će kupiti industrijski i tipizirani proizvod ili će sam dizajnira, konstruirati i izgraditi svojim rukama taj vrlo koristan i neophodan objekt za sustave koji nisu priključeni na gradsku ili neku drugu mjesnu kanalizaciju većega tipa.
Zaključimo. Briga o okolišu prolazi kroz septičku jamu i kanalizaciju. Čovjek se ogleda kroz svoj sustav odvoda otpadnih i fekalnih voda.
- 17:43 -
