srijeda, 23.08.2006.
SENZIBILNOST I SENZITIVNOST, KOJE LI KORISTI?
Zanimljivo je da se tuđa govna najviše mogu osjetiti kada se čovjek u njih uvali, pa traži načina da se očisti. Do tada je pogled uperen drugdje, misli obuzeti važnijim stvarima a mozak niti ne pomišlja da će u jednom trenutku sve drugo biti napušteno i odbačeno kao nebitno i nevažno, da bi se posvetili skidanju dreka sa sebe. Ako su to samo potplate cipela, stvar je još jako dobra a prognoze odlične. U krajnjem slučaju, mogu se obući druge cipele. Kada se više zaglibiti, izlaz je teži, a potreba da se razmišlja kako djelovati kada se iz toga izvuče jača je.
Moje osobno iskustvo iz Septičke Jame nagnalo me da se poradi svoje budućnosti zapitam kako bih mogla ubuduće izbjeći ovakva iznenađenja. Što naučiti iz prošlih iskustava, ako ih se ne može nazvati greškama?
Gledajući zadnja dva dana oko sebe, shvatih što je ključno za životnu praksu tijekom radnoga staža. Radi se o razmatranju jednog filozofskog pitanja. Pritom zalazimo u područje poslovne i radne etike. Razmišljamo što je za radnoga čovjeka dobro u poslovnom smislu.
Ako već nije dobro činiti dobro, što pretpostavljamo da čini sada, jer to ne nosi za nas dobro, stvari prilazimo drugačije. Očevidno je činiti loše dobro. Kakva je to etika? Kakvi su sljedbenici te etike? Možemo li mi postati jedni od njih? Zašto do sada nismo već postali takvi? Što moramo učiniti da se promijenimo? Razmišljati hoćemo li nakon promjene postati sretni i zadovoljni ili čak možda ponosni.
Pitanje koje nas treba preokupirati je sljedeće:
KAKO PREPOZNATI PRESERAVANJA I ONE KOJI SERU KVAKE?
1. Sve kvake koje su zasrali nikada više ne dotiču. To su za njih zatvorena vrata i tabu teme. Kadgod mogu prave se da su to završene stvari koje se ne mogu popraviti i koje nisu mogle biti bolje. Ako je postojala neka nesavršenost, kada to moraju priznati uslijed spleta okolnosti, na nju se referiraju kao ugrađenu u samu stvar. Time oni ostaju uspješni i pozitivni, a stvar isto tako dobra iako ne savršena. Ugrađena nesavršenost je prirodna i normalna. U stvarnosti ovi isti glume pristojnost i izbjegavaju zasrane kvake ili se prave diplomatima i puštaju da drugi što o tome zamijete, kada su toliko nekulturni i brljavi te željni prostačkih stvari. Oni su oni iznad toga, po visini pogleda i detaljima koje zamjećuju, te po konkretnosti poslova koje si dopuštaju da ih zaokupe. Kvake nisu njihova stvar, a zaprljane kvake još manje. U nijednom svjetskom katalogu o tome nema spomena.
2. Kada su uvučeni u neka sranja, efekta na njima nema. Iz najvećih sranja, bilo da su ih sami stvorili ili ih je netko gurnuo, oni izlaze čisti i sjajni, lijepi i savršeni. Poneki uspijevaju izaći čišći i privlačniji nego što su bili prije nego što su se po sranjima valjali. Iz toga bi trebali zaključiti da ili ekskrementi u kojima se cijela masa ljudi valjala i od kojih smrdi, zbog čega su izgubili glave i sami se sebi gade, uopće ne postoji, odnosno da su imaginacija. Drugo objašnjenje im laska. Poboljšani model dobiven provlačenjem kroz sranja imun je i jači od najvećih gluposti i problema koji sve uspijevaju uništiti. Zaključiti stoga treba da su oni koji izlaze čisti iz zaprljanoga upravo oni koji trebaju voditi. Jer tko prođe kroz masu fermentiranih ekskremenata i ne bude mu ništa, taj je kadar voditi sve druge. Kao indikator nepoželjenog područja nije pogodan, ali kao netko tko će preživjeti i ostati neokaljan zapravo je potreban. Ako ništa, kada sve propadne i uništi se, barem će jedan, onaj uvijek neokaljani savršenko ostati mirisan, čist, lijep i mio, kao utjeha ostalima koji će doći.
3. Oni koji se preseravaju imaju jako dobar nos. Stoga ne zalaze tamo gdje se serviraju sranja ili gdje se sranja nalaze iza nekog privlačnog objekta koji sugerira napredak, kulturu, umjetnost, znanje, probitačnost, suvremenost, pomodnost, novo i neviđeno i tako vabi one slabih olfaktornih sposobnosti. Prepoznati ih se može jedino praćenjem i promatranjem, te oponašanjem u izbjegavanju.
4. Putevi seratora su uvijek čisti. Preseravati se u već zagađenim prostorima nije neko dostignuće niti ugodna stvar. Potrebno je novo i još nedirnuto.
- 17:29 -
ponedjeljak, 21.08.2006.
O PRESLIKAVANJIMA
U Septičkoj Jami sve ima dva života, onaj postojeći i onaj neki drugi, koji je možda prijašnji ili čak budući, iako nedokučiv većini u sadašnjem trenutku. Po potrebi se prebacujemo iz jednoga u drugi, znajući za svakoga da postoji ali ga svjesno ignorirajući te se tako praveći kao da ga nema, što znači da nema niti utjecaja na onaj drugi. Velika je to vještina, što se spozna tek kada se zapadne u Septičku Jamu. Stoga je sigurno reći da je život u Septičkoj Jami jako zanimljiv. Nikada se ne zna što je i kako je, a kako će biti obično se dozna gledajući u nebo: u zvijezde po danu i sunce i oblake po noći. Zato samo izuzetno mali broj zna kuda stvari idu i kamo će stići. Otuda i ta druga sigurna stvar u Septičkoj Jami.
Iz meni nepoznatoga razloga Septička Jama je mnogima primamljivo mjesto. Vjerujem da se radi o egzotičnosti bivanja i dosta nejasnom dnevnom rasporedu. Teško je dokučiti što se unutra zbiva i kako se to događa. Mali broj prolaznika Septičkom Jamom i njihova tajnovitost o tijeku vremena provedenog u njoj, privlači ljude. Reklo bi se da su to avanturisti, ljudi željni izazova i teških napora, prelaženja vlastitih zamišljenih granica i dokazivanje sebe pred znanom i neznanom okolinom. U stvarnosti se tu nalaze oni koji bi bili skloniji smirenom ladanjskom životu i romantičnom zanosu ljetnoga vrta, ljudi tipa dolce far ninte i don't worry be happy.
Stoga, kada se nađete u Septičkoj Jami, nemojte biti ono jeste. Budite ono što niste, jer je to jedini način da budete ono što nećete biti, s obzirom da je to moguće postići gotovo bez imalo napora.
Nažalost, ako ste onaj koji je sklon da bude ono što jest, bit ćete to još i više, ali to nitko neće htjeti priznati i vidjeti. Tako ćete bivajući ono što jeste biti ono što nikada niste bili, i nećete biti jer ne želite takvima biti. Time je dokazana stara mudrost koja kaže da čovjek nije ono što misli o sebi da jest već što drugi kažu.
Jedina fiksna točka u takvom preslikavanju paralelnih svjetova, tj. ona koja uspijeva ne biti prebačena u nešto drugo, jest infrastruktura Septičke Jame. Dakle, ako niste okvir u kojem se nalaze ekskrementi, nemojte očekivati da ćete biti nazvani svojim pravim imenom.
- 16:39 -
petak, 18.08.2006.
TKO GUBI, TAJ DOBIVA
Kao što to obično biva, nezadovolji čovjek u traženju boljega obično završi u drugačijem. To se zbilo i meni.
Želeći transformaciju svoje zbilje, nakon što se Plantaža pretvorila u Kompostište, zahvaljujući nekim svojim negodovanjima bila sam utrpana u Kočiju za koju brzo otkrih da je Filmski Grad, da bi završila u Svratištu, koje se razobličilo u ništa ništa drugo doli Septičku Jamu.
Nakon deset mjeseci razmišljanja što mi je to trebalo i ludovanju nad time kako se nisam mogla domisliti da je stvarnost Svratišta tako grozna, konačno sam prestala o tome razmišljati. Iščuđavanje nad čujenim i viđenim se smanjivalo, kao i zgražavanje. Čovjek se privikne na svako smeće u koje biva bačen.
Prije četiri mjeseca sam pokušala akciju samospašavanja, no ona nije završila niti uspjehom niti neuspjehom. Bila je opozvana. Tako sam sada tamo gdje jesam. Mogu izučavati Septičku Jamu i razmišljati što se sve zanimljivo ovdje zbiva.
Danas, primjerice, neformalno doduše, počinje nova era Septičke Jame. Prošli šef se sa njome oprostio. A ja sam imala čast susresti staroga šefa, Režisera nekada poznatoga kao Plantažer. Shvatila sam da samo on nedostaje u Septičkoj Jami da dade svoj obol. Za sada ga daje drugdje, što ne znači ništa drugo nego da se istresa na krivom mjestu i da on što nudi ne biva prepoznato kako treba.
Stoga mogu čekati i gledati da li nešto može Režisera skrenuti s njegovog puta u Septičku Jamu, a onda možemo raspravljati kakvi mogu ovdje biti njegovi doprinosi.
- 16:05 -
