četvrtak, 11.11.2004.
STRAH I PANIKA - SMIJE LI TO TAKO ? OPASNO?
Nakon što pročitah nove razvoje događaja na Internetu i znajući efekte sa Sunčicom svi smo shvatili kako je pisanje bloga strašno opasna stvar. Sada se pitam čitaju li drugi plantažeri blogove i što sve u tom pogledu poduzimaju. Ima li uopće imalo čovjekove slobode danas ili se sve mora svesti na to da pišemo kukamo na rijekama Babilona i čekamo da nas netko jednom stavi u nekakvu Bibliju, jer ćemo inače biti bez dokaza što smo bili, što smo radili, što nas je okupiralo, što nas je mučilo i što nam se smučilo.
Uostalom, moramo li svi ljubiti stope svojega plantažera i moramo li svi obožavati dane provedene na radu na polju? Zar to negdje piše? Da li je plod rada naše plantaže manje vrijedan, da li kava lošije raste i da li se zemlja kvari, ako ne mislimo da smo u raju dok kopkamo po zemlji? Biolozi i neki drugi radioničari tvrde da to upravo činimo, no službena znanost nije baš tome naklonjena osim što potiče i preporuča rad na izgradnji momčadi.
Na plantaži gdje sam stacionirana, mi momčadski duh samo izgrađujemo oko jela i pila, ako ima dobroga povoda, a inače može i oko kave, ako je dobro skuhana.
No, ako društvo nije dobro, što često nije, i najbolja hrana, i najbolje piće, i najbolja kava moraju svakome prisjesti. Zato jako pazim s kime ću sjesti za stol i s kime ću podijeliti svoje mrvice i kapljice. Vidim na ovoj plantaži kako je svatko sebi jedan od bolji prijatelja. I zato pazimo kako zamećemo svoje tragove. Svaka to životinja zna, a kako to ne bi znao i čovjek. Pogotovo ako je toliko pismen da piskara nešto u svoj vlastiti blog. Je li tako?
- 23:03 -
