E oćeš, svega mi!!!
|
Oduvijek mi je bila želja kćerima usaditi ljubav prema knjizi i moru. Budući smo i žena i ja pasionirani ljubitelji i jednog i drugog, ova misija bila je osuđena na uspjeh. Drugić je još mala ali po «gladnim» očima kojim promatra životinje u slikovnicama, reklo bi se da će se pridružiti ranije iniciranima. Sa morem, misija je već obavljena. Jučer je, međutoa, Prvić demonstrativno odbila ići na rajsku plažu koju smo nakanili pohoditi i uporno inzistirala na onoj o kojoj sam pisao u prethodnom postu a koja ima, vidi čuda, bazen. Znao sam da to nije njena istinska želja već trenutni hir potaknut dosadom i vrućinom. Ipak, ta spoznaja nije utjecala na moju vrelu krv. Instinktivno sam reagirao i opalio je šakom u glavu (gdje si sad pravobraniteljice? Op.a.) Pogled na crvenu krvcu koja smjerno teče niz nevino lice vratio me u surovu realnost. Znao sam da je Prvić mazohist i da batine kod nje izazivaju samo dodatni prkos i revolt. Pokušao sam lijepim riječima koje svaka vrata otvaraju: - Ići ćeš tamo gdje mi odredimo a ako i dalje nastaviš sa pizdarijama, sjedit ćeš u autu dok se mi ne vratimo. Gledala me prijezirno iz svog kantuna kauča i ništa nije rekla. A onda se podigla sa kauča, obukla, skupila svoje stvari i pošla za nama. Revolt je trajao neuobičajeno dugo pa je žena pokušala još jednom: Sad se odluči. Brojat ću ti do pet i ako do tada zaista ne budeš htjela s nama, ostat ćeš u autu kako ti je to ćaća obećao. - Jedan…dva-tri-četri…. - Oću!!!! - ...pet. A kako to da si tako brzo promijenila mišljenje? - Zato jer si ti tako brzo brojala. Sa 4.5 godine na sve ima odgovor. Jadan sam ti ja. Ali nije mi krivo. O, ne! J Naravno da je za pola sata, upravo OVA plaža bila njena omiljena i drugu ni poželjeti ne bi htjela. Dok je s materom plivala prema bovama, u jednom trenutku se umorila ali je to nije pokolebalo. Nije tražila oslonac na materinom ramenom nego u vlastitim riječima. - Mogla bih se sada potopiti do dna mora. Ali izdrži srce (srce kao organ, op.a.). Izdrži. Znam da ti to možeš. Počinjem sumnjati u genetsku sličnost sa ovim djetetom. Upornost mene nikada krasila nije. Uglavnom, Prvić je super, s njom je krasno kupati se i razgovarati. Drugić je pak ponešto drugačija. Ona, naime, voli more (i vodu općenito) više nego što bi poželio. Više nego što bi ITKO poželio jer njena opsjednutost predstavlja toliku opasnost da bi se bez problema utopila u čaši vode. Onaj minimum straha potreban za samoodržanje kod nje nije prisutan pa uvijek treba biti «budan». Dodatni problem predstavlja činjenica da je fizički prilično spretna pa se bez problema uzvere na, po život opasne, stijene. Ali to sam, jel'te, htio i dobio monstruma. S druge strane, ima to i svojih prednosti. Kada je najživčanija i kad zavija i nariče kao Belzebub himself (sa popratnim batrganjem nogama) dovoljno je reći magične riječi: «voda» i «kupanje» i ona se u trenu resetira i krene sa svlačenjem. Problem nastaje tek nakon prestanka kupanja. To ne može proći bez grozomornog plača. U vodi bi mogla biti satima. Očito iz podsvijesti vraća vrijeme dok je bila u stomku. Osim ovoga, bitno je naglasiti da je seksualno već sazrela. Ukoliko na plaži ugleda nevinog dječačića koji se bezbrižno igra sa kanticom i lopaticom, zalijeće se na njega i hvata ga za piša. Primijetio sam čak i to da pri hvatanju radi određenu selekciju ali ne bih sada o tome. Što su ti današnja djeca, a? Ali dobro, ne bih ni o tome. Mogao bih recimo o godišnjem….? |
Već godinama, početkom turističke sezone, ponavlja se u Dubrovniku ista priča oko pristupa hotelskim plažama. U nakani da svojim gostima omoguće mir i ugodu, vlasnici-okupatori privatiziranih hotelskih kuća, dovijaju se na različite načine kako bi stvorili male, privatne oaze u kojima neće biti pristupa odvratnim domorocima.
