21.06.2007., četvrtak

E oćeš, svega mi!!!

Oduvijek mi je bila želja kćerima usaditi ljubav prema knjizi i moru. Budući smo i žena i ja pasionirani ljubitelji i jednog i drugog, ova misija bila je osuđena na uspjeh. Drugić je još mala ali po «gladnim» očima kojim promatra životinje u slikovnicama, reklo bi se da će se pridružiti ranije iniciranima. Sa morem, misija je već obavljena.
Jučer je, međutoa, Prvić demonstrativno odbila ići na rajsku plažu koju smo nakanili pohoditi i uporno inzistirala na onoj o kojoj sam pisao u prethodnom postu a koja ima, vidi čuda, bazen. Znao sam da to nije njena istinska želja već trenutni hir potaknut dosadom i vrućinom. Ipak, ta spoznaja nije utjecala na moju vrelu krv. Instinktivno sam reagirao i opalio je šakom u glavu (gdje si sad pravobraniteljice? Op.a.) Pogled na crvenu krvcu koja smjerno teče niz nevino lice vratio me u surovu realnost. Znao sam da je Prvić mazohist i da batine kod nje izazivaju samo dodatni prkos i revolt.
Pokušao sam lijepim riječima koje svaka vrata otvaraju:

- Ići ćeš tamo gdje mi odredimo a ako i dalje nastaviš sa pizdarijama, sjedit ćeš u autu dok se mi ne vratimo.

Gledala me prijezirno iz svog kantuna kauča i ništa nije rekla. A onda se podigla sa kauča, obukla, skupila svoje stvari i pošla za nama.
Revolt je trajao neuobičajeno dugo pa je žena pokušala još jednom:

Sad se odluči. Brojat ću ti do pet i ako do tada zaista ne budeš htjela s nama, ostat ćeš u autu kako ti je to ćaća obećao.

- Jedan…dva-tri-četri….
- Oću!!!!
- ...pet. A kako to da si tako brzo promijenila mišljenje?
- Zato jer si ti tako brzo brojala.

Sa 4.5 godine na sve ima odgovor. Jadan sam ti ja. Ali nije mi krivo. O, ne! J

Naravno da je za pola sata, upravo OVA plaža bila njena omiljena i drugu ni poželjeti ne bi htjela.
Dok je s materom plivala prema bovama, u jednom trenutku se umorila ali je to nije pokolebalo. Nije tražila oslonac na materinom ramenom nego u vlastitim riječima.

- Mogla bih se sada potopiti do dna mora. Ali izdrži srce (srce kao organ, op.a.). Izdrži. Znam da ti to možeš.

Počinjem sumnjati u genetsku sličnost sa ovim djetetom. Upornost mene nikada krasila nije.

Uglavnom, Prvić je super, s njom je krasno kupati se i razgovarati. Drugić je pak ponešto drugačija.

Ona, naime, voli more (i vodu općenito) više nego što bi poželio. Više nego što bi ITKO poželio jer njena opsjednutost predstavlja toliku opasnost da bi se bez problema utopila u čaši vode. Onaj minimum straha potreban za samoodržanje kod nje nije prisutan pa uvijek treba biti «budan». Dodatni problem predstavlja činjenica da je fizički prilično spretna pa se bez problema uzvere na, po život opasne, stijene. Ali to sam, jel'te, htio i dobio monstruma.
S druge strane, ima to i svojih prednosti. Kada je najživčanija i kad zavija i nariče kao Belzebub himself (sa popratnim batrganjem nogama) dovoljno je reći magične riječi: «voda» i «kupanje» i ona se u trenu resetira i krene sa svlačenjem. Problem nastaje tek nakon prestanka kupanja. To ne može proći bez grozomornog plača. U vodi bi mogla biti satima. Očito iz podsvijesti vraća vrijeme dok je bila u stomku.

Osim ovoga, bitno je naglasiti da je seksualno već sazrela. Ukoliko na plaži ugleda nevinog dječačića koji se bezbrižno igra sa kanticom i lopaticom, zalijeće se na njega i hvata ga za piša. Primijetio sam čak i to da pri hvatanju radi određenu selekciju ali ne bih sada o tome. Što su ti današnja djeca, a?

Ali dobro, ne bih ni o tome. Mogao bih recimo o godišnjem….?



- 11:31 - Razjagori se!! (18) - (U)Tiskaj - #

15.06.2007., petak

Obespravljeni

Već godinama, početkom turističke sezone, ponavlja se u Dubrovniku ista priča oko pristupa hotelskim plažama. U nakani da svojim gostima omoguće mir i ugodu, vlasnici-okupatori privatiziranih hotelskih kuća, dovijaju se na različite načine kako bi stvorili male, privatne oaze u kojima neće biti pristupa odvratnim domorocima.
Najnoviji slučaj vezan je uz nekadašnji hotel Neptun (vidi sliku: ružni socijalistički neboder na Babinom kuku) koji je, u međuvremenu, promijenio ime u mnogi prikladniji i pamtljiviji – Importanne Resort.

- A gdje se ti kupaš?
- Na plaži hotela Importanne Resort.

«Ispod Neptuna» je tako seljoberski; morate priznati da je ovo puno više… hoch, zar ne?

Uglavnom, nevidljivi netko koji pokreće konce ovog igrokaza, godinama pokušava, na različite načine, ostvariti zacrtano. Najprije je stavljena ograda na mjestu ispred bazena sa kojega su generacije dubrovčana naučili skakati u more. Potom je zatvoren glavni ulaz na plažu eda bi se prolazilo kroz hotelski restoran. Obrazloženo je to potrebom da se uvede više reda. Konačno, postavljeni su istaknuti natpisi o zabrani kupanja u bazenu za one koji nisu gosti hotela. Ali dobro, ova posljednja mjera baš nas i nije pogodila, mi se u bazenima ne kupamo.
Konačno, ovih dana, na ulazu na plažu osvanuo je Kerber krvavih očiju (mislim da ih službeno zovu «zaštitari») koji zabranjuje prolaz svima osim gostima hotela. Bilo kakvo negodovanje izlišno je jer Kerber samo radi svoj posao «a vi ako ste nezadovoljni žalite se direktoru». Naravno da direktora nema, do njega ne mogu doći ni novinari koji su tražili očitovanje u novonastaloj situaciji.
A riječ je zapravo o tome da hotel Nep…pardon, Importanne Resort NEMA skupu, zatvorenu koncesiju kojom se ipak može ograničiti pristup plaži. Jedinu koncesiju koju imaju je ona koja se odnosi na iznajmljivanje suncobrana, ležaljki, malih crnaca koji pohotne babe mašu palminim granama i što ja znam za što još. Međutim, nemaju pravo nikoga spriječiti u pristupu pomorskom dobru i to je bit cijele priče.
Naravno da županijske inspektore za ove banalnostI živo boli kurac a isti slučaj je i sa gradskom vlašću. «Ne'š ti problema, ne može pristupiti plaži».
Sličnim ili istim metodama služi se i većina drugih hotelskih kuća na dubrovačkom prostoru i u tome prolaze nekažnjeno. Krupni kapital je to brajko. Za to smo se, jel'te, borili. Ne mo'š ti sad nečije privatno vlasništvo..bla-bla.
Da mi je netko, prije 20 godina, rekao da ću se do najbliže, prihvatljive plaže morati voziti 15-20 km rekao bi mu da je….štajaznam…Srbin, recimoJ Ali takva je situacija. Alarmatna.

Sve ovo povezano je i sa famom koja godinama egzistira u Gradu kako od Dubrovnika treba stvoriti (i ne samo stvoriti nego on to već jest) eksluzivnu turističku destinaciju. To je takav mjehur od sapunice koja će morati pući kad-tad ali za sada, izgleda da nitko relevantan nema snage reći da je Car gol. Samo, hoće li tada biti kasno? Tko će tada odsjedati u precijenjenim i skupim hotelima s 5 zvjezdica? Ali dobro, možemo mi to smanjiti i na 3; naši rušilački nagoni nikad nisu bili upitni.

U međuvremenu, predlažem gradskim vlastima da poviše Srđa, na mjestu gdje će se graditi (opet) ekskluzivni golf tereni (barem dok to zaista ne zaživi) izgradi izbjeglički kamp kamo bi se starosjedioci (ne ti stari) mogli povući u ljetnim mjesecima, da ne smetamo turistima. Pa što, znate li vi da je gore na Srđu, sigurno 3-4 stupnja hladnije, gore uvijek lagano pirka vjetar. Sve je to ionako u našem interesu.

Pun mi je kurac zagovaranja revolucije a pun mi je kurac i vas kojima je pun kurac mene koji brontulam o stvarima za koje vas boli kurac. Ali ja sam morao ovo napisati. Shvatite.

A sad, ko vas jebe, idem na sastanak na direktorom jednog renomiranog, obnovljenog hotela na Babinom kuku.


P.S. Da bih preduhitrio pitanja takvog tipa, ovo gore na slici, u desnom kantunu, zaista je top. Star i zahrđao istina ali takva je i želja dubrovčana da bilo što promijene. Shvatite :)
P.P.S. Vi, blogeri solidarizirajte se i bojkotirajte Hotel. Širite vijest dalje preko svoje mjesne zajednice i župnog ureda. Iako ste ove godine svi željeli doći i odsjesti u sobama za par stotina eura po danu, ipak nemojte. Pođite negdje drugo. Učinit ćete uslugu sebi ali Bogumi, i meni ;) Uglavnom, pokažite se na djelu. Nismo li uostalom, mi Blogeri - kako to reče gosp. Babl-čovjek vadičep sreće - SNAGA? Buaahaha

- 10:11 - Razjagori se!! (19) - (U)Tiskaj - #

13.06.2007., srijeda

Koncert

Plakat sam vidio slučajno; pritajio se između dvije osmrtnice.
«Zbor ckrve West End United Methodist Church iz Nashiville-a, večeras u 20 sati u crkvi Male braće. Na programu – klasična sakralna glazba, tradicionalna američka crkvena glazba i crnačke duhovne pjesme. Ulaz slobodan»

Odmah sam znao da je koncert osuđen na propast. Naime, naša čeljad ne voli besplatne koncerte, naročito ako nisu danima ranije najavljeni u svim mogućim medijima. Da su, kojim slučajem, stavili upad 2000 kuna, podijelili par karata VIP-ovcima te pozvali primjerice Mila Hrnića, crkva bi bila dupkom puna. Ovako…

No međutim (mala digresija: «no međutim» je izraz koji se pojavio posljednjih godina i upotrebljava se manijakalno. Kod mene izaziva ubilački poriv ali zadovoljim se već i time da izgovarača upozorim na apsurdnost te «izreke»)jedna od mojih davnašnjih želja (moglo bi se čak reći i opsesija) je prisustvovati misi u nekoj američkoj, protestantskoj crkvi u kojoj svira gospel zbor; znate ono sa puno smijeha, urlika «Aleluja», joy-joy, Woopi Goldberg u «Redovnice nastupaju» i tako to.

Ispred crkve sam došao 10 minuta ranije ali moj poslovični oprez nije mi dozvolio da uđem u crkvu bez prethodne sigurnosne provjere. Naime, plakat je sasvim lako mogao postaviti i neki špijun vodeći se nekim, meni nepoznatim, razlozima. Takvi su ti špijuni, rovare gdje god mogu. Osim toga, je li koncert baš u crkvi? Uostalom, možda ovo ispred mene više i nije Franjevačka crkva. Pa što, sve je moguće?
Kada sam izvagao sve «pro et contra»,odbacio cigar..ups, ja ne pušim, jel'te.. lagano sam ujezdio u utrobu bogomolje a tamo…. prepuna crkva bogobojaznih vjernika koji slave svetog Antišu. Na samom kraju obreda, svećenik upozorava vjernike da će odmah poslije svete mise biti koncert. Obradovala me ta činjenica. Moglo bi biti više ljudi u publici nego što ih ima sam zbor.
Ostalo nas je 20-ak ako tome pribrojimo i 4 šišmiša (časne), 2 oronula metuzalema u ekstatičnom ozračju ispred kipa sv. Ante i jednog profesionalnog posječivača svih društvenih zbivanja u Gradu (kako kaže Hybryd – riječ «posječivač» nećete naći u Klaićevu rječniku)

A onda su, iz mraka sakristije, počeli izlaziti članovi zbora. Prvi, drugi, peta, dvanaesta… svi odreda debeli, veseli i nasmijani sa niskom od 85 blistavih zubi u ustima. Tipični amerikanci. (Što li jedu za takve zube oduvijek sam htio znati. Ali otkrit ću ja tu tajnu. Jednom.)
U prvi mah nisam primijetio ono što će kasnije prerasti u poprilično razočarenje. Naime, među 30-ak članova zbora nije bili niti jedne crnkinje. Baš nijedne. Jebeš ti zbor bez crnkinje – pomislio sam – ali dobro, što je – tu je.
Ipak, mora se priznati, riječ je o vrhunskom zboru, odlično odabranom programu (Palestrina, Scarletti i ostali skladatelji klasične sakralne muzike uz obrade najpoznatijih crnačkih duhovnih pjesama)i vrhunskoj sopranistici koja je definitivno profesorica kemije. Ne pitajte me kako to znam, jednostavno znam.
Na «Amazing Grace» gotovo sam svršio ali onda sam se sjetio da sam na svetom mjestu pa sam suspregnuo ejakulaciju.

Kako je koncert išao prema svom kreshendu to je sve više zaostalih ljubitelja sv. Ante napuštalo crkvu očito krivo vjerujući da će nastupiti Thompson ili netko sličnog habitusa.
Baba do mene pitala me jesu li to glazbeni brojevi (čuj?) posvećeni sv. Anti.

-Nisu gospođo. Ovo su uglavnom GLAZBENI BROJEVI koje su nekada davno, na poljima pamuka, pjevali robovi.
-A tako – razočarano će baba – koja očito ne može bez svog posrednika u obećanom Nebeskom Raju.

Ta mila staričica uputila je posljednju molitvu svom patronu i nonšalantno napustila poprište istinske duhovne okrjepe a slijedila su je i dva šišmiša. Srećom, kako su naši odlazili, dolazili su novi, mahom stranci. Oni ipak vole besplatno a i puno bolje od nas znaju uživati u pravim stvarima.

Uglavnom, da ne dužim, okrijepljen ovim krasnim muzičkim doživljajem, uspio sam pobijediti I. (I. ako ovo čitaš jebemu ne komentiraj – «Laž uvijek zasnuj na jednom aspektu istine» - remember) a zamalo i H. Predmnijevam da bi mi za pobijediti ovog potonjeg ipak trebale…crnkinje.

- 14:10 - Razjagori se!! (13) - (U)Tiskaj - #

12.06.2007., utorak

Dan prvi

Moja malena familija povukla se na ladanje, u našu ljetnu rezidenciju. Zapravo, nije to još naše ali neće ni punac ni punica do vijeka, jel'tako? U konačnici, zlu ne trebalo, uvijek im se može i pripomoći.

Kumio sam i molio: «Ne idite, ne napuštajte me. Moj život isprazan je i nesvrhovit bez vas. Uostalom, sunce tuđeg neba…» i sve što ide uz to ali avaj. Bezuspješno. Rekli su mi da moram ostati i u znoju lica svoga privređivati eda bi oni mogli živjeti na visokoj nozi. Argument je to koji nisam mogao pobiti jer ja, prije svega, nastojim priskrbiti za svoje najbliže a meni …kako Bog da.

Umjesto da sudjelujem u hranjenju, pranju, čišćenju i svim onim lijepim stvarima kojima se dragovoljno podvrgava svaki osviješteni muž, otac i starješina ja moram sasvim promijeniti stil života.
I tako, danas poslije posla, najprije moram poći na kupanje, nakon toga slijedi objed kod matere pa potom koncert američkog gospel zbora da bi dan, predmnijevam već dobrano iscrpljen, zaključio partijom badmintona sa svojim starim drugarima.

Ali što se može. Nekad se treba i žrtvovati. Nije sve u hedonizmu, zar ne?

- 14:16 - Razjagori se!! (11) - (U)Tiskaj - #

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv