Europska budućnost ne stanuje ovdje
|
Dok ovo pišem, još uvijek sam ushićen činjenicom da mi je omogućeno prisustvovati predavanju Norberta Lammerta, predsjednika njemačkog Bundestaga o budućnosti Europske unije koje je ovaj njemački sin imao u dubrovačkom teatru. Priznajem čeljadi da tako uzbuđen nisam bio ni onomad, kad sam jordanskoj kraljici Raniji, na njene prekrasne uši, prstima drhtavim od uzbuđenja, stavljao unikatne konavoske naušnice. Ipak, radi povijesne istine, moram pripomenuti da su okolnosti koje su mi omogućile prisustvovanju ovog izlaganja, ponešto….paaa recimo, drugačije. Naime, sugerirano nam je (čitaj: naređeno) da bi bilo dobro da svi mi, vrijedni trudbenici Kozmogenske organizacije, pohrlimo u Teatar kako bi izbjegli možebitnu sramotu potpune nezainteresiranosti dubrovačkog puka za mudrom rječju ovog velikog eurointegratora. Bojazan se pokazala opravdanom jer da nije bilo interventnog voda, od broja okupljenih u teatru ne bi se mogla sastaviti nogometna momčad. Čak ni malonogometna. Ono…za zlu ne trebalo. A jebiga, da su, kojim slučajem, organizirali javni postupak mirenja najeskponiranijeg estradnog para današnjice, predmnijevam da bi i Stradun bio malen da primi sve zainteresirane. E da, dobili smo i aparatiće za praćenje simultanog prevođenja jer je organizator sasvim ispravno pretpostavio da Dubrovčani ne divane okupatorski, njemački jezik. Kako promućurno. Budući da u aparatić treba uključiti kabel te pritisnuti «on» (zamislite?)predavanje je kasnilo. Trebalo je to sve pohvatati. Uglavnom, Herr Norbert je pravi visoki, rasni, autoritativni arijevac čija riječ se sluša bez pogovora. I mene je uspio hipnotizirati tako da sam, gotovo do samog kraja predavanja, proveo u čudnovatom snatrenju u kojem su se miješali dojmljivi glasovi Herr Oberleutanta sa cvrkutavim pjevom simultane prevoditeljice koja je «iz Zagreba i ovdje je na kratko». Na ovakvim i sličnim predavanjima oduvijek sam u praksi provjeravao svoju sposobnost postizanja nirvane; ono što me davnih dana, u jednom indijskom selu, naučio Sri Srimad. Međutim, ja sam tu svoju iznimnu sposobnost postizanja relativnosti vremensko-prostorne komponente uspio dodatno razraditi zahvaljujući dugogodišnjoj praksi nazočovanja raznoraznim nebuloznim skupovima na koji svi hine zainteresiranost a u stvarnosti, prevrću u mislima sve one slasne delicije koje ih čekaju, netom poslije predavanja. Riječ je o tome da, iako za vrijeme govora moja misao luta Prazninom, mozak mi je u stanju komprimirati cijelu datoteku pa mi bit izlaganja nikada ne izmakne. To vam je nešto kao ono «brzo čitanje» čiji tečaji su puno reklamirani u posljednje vrijeme. Kad govor završi, ja se prenem iz «budnog sna» i unzipujem datoteku. A bit danas izrečenog je ovo: Države Europske unije ne mogu se dogovoriti oko zajedničkog Ustava (ili vjerojatnije Ugovora, op.a.) a sve dok je tome tako, za Hrvatsku nema mjesta u tom «zemaljskom Raju». Međutim, valja se nadati, kaže Herr Norbert da će se uspjeti dogovoriti imajući u vidu svu važnost i možebitne reperkusije takve odluke. Na kraju, svi zajedno zapjevajmo insprirajuće stihove legendarnih Vatrogasaca: E-unijoooo, ovo smisla neeema, meni ništa tebi sveee; ma jebem tebee i sve tvoje žuuute zvjezdiceee. Znam, znam, mogao sam i sa manje riječi izraziti svoj stav o EU ali kako bi se onda kurčio; to vi meni recite? |
