Taki sam, što ću?!?
Moja roditeljica ustupila mi je 100 kn (slovima: sto kuna) da nešto kupim Prviću. Za Drugića nema ništa jer ona, sirotica mala, još nije svjesna kauzalnosti odnosa novac – materijalna dobra koja se za isti mogu priskrbiti.Kupio sam joj sirup za (suhi) kašalj neizgovorivog nazivlja zato što prokušanog i dojmljivog Supremina – naprosto nema. Nema ga u niti jednoj boljoj apoteci već mjesecima, a zašto je tome tako, poznato mi nije. I kako ćemo mi dalje ovako to vas ja pitam? Baš kad sam pomislio da nam je apotekarstvo na zdravim granama…. Ali dobro, Prvić voli sirupe, voli probati uvijek nešto novo, pa vjerujem da će joj se poklon svidjeti. Već je zamišljam kako širi one ogromne materine oči i pita: - Što si mi kupio od babinih para? - Paa…sirup ljubavi. Za kašalj. Entroxmeshcopioofhpsin. Potpuno novi. Ma Svidjet će ti se. Nećeš vjerovati ali ima 4 mg butamiratcitrata, čak 1 mg više od našeg Supremina. - 1 gram više??!? Mmmm njami. Tata moj. Ti uvijek pogodiš što ja najviše volim. S ostatkom para mislio sam nadopuniti zalihe Ventolina koji nam je, vidi vraga, već pri kraju. Ali to će biti iznenađenje. Ne valja djecu razmaziti poklonima i odmah im sve dati. Treba to dozirati. Inače, Prvić je neki dan postavila pitanje svih pitanja. O Bogu. Dogodilo se to na nedjeljnoj misi, za vrijeme transupstancijacije. Dok su svi pobožno klečali promatrajući kako se hostija pretvara u Tijelo Kristovo (osim onog Antuna iz trećeg reda, onog nitkova koji samo razmišlja o EURO 2012.) Prvić je upitala mater: - Tko je stariji, Bog ili Isus? In medias res. Bez uvoda. Ali mater se nije smela. Promptno je odgovorila. - Bog. Bog je Isusov otac. On je rodio Isusa. Nije predvidjela slijedeće pitanje. - Ali tko je onda rodio Boga? - Nitko ga nije rodio. Oduvijek je bio tu. - A zašto? – slijedilo je zaista neočekivano pitanje. - Zato jer je on tako htio. Ajde sada šuti, smetaš drugim ljudima. I zašutjela je. Pametno je to dijete. Dresirano. Odgojeno na vojničkom režimu. Šutjela je sve do objeda koji je, kao i obično, trajao toliko koliko je potrebno da se nahrani satnija vojnika. - Dobro, zašto..ajde mi reci, zašto ne želiš jesti? - Bog je tako htio – reče Prvić primjenjujući analogiju iz Crkve. Za to vrijeme Drugić je pohotno tamanila sve što je, barem na prvi pogled, ličilo na jestvinu. Bit će lijepa kao grijeh, već sada se to može vidjeti ali…ali…bojim se da će na UN dijetu, vrlo uskoro. |
