Rujansko ljeto
|
Početkom rujna, uvijek sam suočen s istim pitanjem "Što, još se kupaš? Pa zar ti nije hladno?" To je jedno u čitavom naramku idiotskih pitanja na koje, unatoč činjenici da se opetovano ponavljaju, jednostavno nemam smislenog odgovora. Vrhunac ironije leži u tome da mi takvo pitanje najčešće i nije postavljeno od nekog kontinentalca (što bi bilo za očekivati, zar ne?) nego od susjeda, poznanika, namjernika, domaće čeljadi… Htio bih takvom ignorantu blaga Božjeg koje ga okružuje objasniti da je rujan najljepši mjesec za istinske obožavatelje mora. More je tada tek neznatno hladnije od one baruštine u kolovozu a vanka je još uvijek lijepo, toplo. Plaža je opustjela, nema vriske školaraca, stranaca je sve manje, skriveni su iza stijena, čitaju svoje Dan Browne. Marta je zauzela štaciju na svojoj seki pokušavajući uloviti pokoju bukvicu ili možda čak sopu za vječno izgladnjelog Mikija. Eno i Miška ugodno zavaljenog na provi svoje Pasare dok razmišlja o tome gdje je krenulo naopako još prije 20 godina… Žena je zabavljena s Drugićem, Prvić je zabavljen sobom a ja idem na skale. Skačem u more (nikada u vodu) u želji da se kupam (a ne da se rashladim). Početni šok dok tijelo probija površinu mora a onda silina emocija koja nadire iz nekog čudnog arhiva, dostupnog samo u rujnu i listopadu. Navire sjećanje na djetinjstvo i urnebernu igru hvatanja oko barke, višekilometarsko pješačenje do kuće a prije toga odmor u "Tri bakcila" uz obveznu krempitu (ne i kremšnitu). Iskrzane slike autobusa br. 8 u 11.10 ili u podne. Ili čak u 12.50 ako si kojim slučajem zakasnio sa ručkom. Jer tada, u to vrijeme bez ozonskih rupa, na kupanje se išlo "po sre' podneva". "Imaju li Stjepko i Damir zaista tajne mote ili su zaista tako dobri u trešeti?" Sjeta, jebena sjeta, bol, tuga i sreća – sve u jednom. A onda izranjam iz božanskog plavetnila, udišem zrak i okrećem se prema obali. Prvić mi maše, žena se mazi sa Drugićem. Uokvirena slika nekog izgubljenog raja… Ali ipak, samo sramežljivo odgovaram.. - Ma da, kupam se još, lijepo je…ne bi vjerovali… |
