Coolak Herostrat i njegovo jato
|
Telefon je zazvonio u gluho doba noći. Činjenica da je zazvonio mobitel a ne fiksni telefon unijela je dodatni nemir. Dašak strave protresao mi je nejako tijelo. Naime, taj turbo injekšn tajni broj zna samo nekoliko ljudi od povjerenja. Žena u mene, placebo, predsjednik gradskog kotara i Umma Thurman. Žena je ležala pored mene, znači ona nije a ovi ostali teško da bi zvali….pogledao sam na telefon…u 3 sata poslije ponoći. Second thought, za predsjednika gradskog kotara nisam mogao garantirati. Podigao sam slušalicu…ups, čekajte, pokušat ću ponovo…. Pritisnuo sam zelenu tipku na svojoj C115 Motoroli i rekao, što drugo nego: - Halo? - Uspio si Hero, stavili su te na cool listu – šaptao je glas s druge strane žice. - Halo. Tko si ti? Što je ovo? Kakva lista? Nije ti ovo Južna Amerika prokletniče – živac mi se u momentu uspalio. I kakav je ovo način – nastavio sam - buditi poštene ljude u ove ure. Sve ovo izgovorio sam u dahu a on će: - Smiri se pobogu, nije riječ o listi za odstrel. O Blogu ti pričam Hero. Uspio si, stavili su te. - …. - Šutiš? Sretan si, nije li to ono što si oduvijek že… - glas nije uspio dovršiti rečenicu jer sam prekinuo vezu, skočio sa kreveta i kao ala (zmaj, op.a.) odjurio u dnevni boravak. Upalio sam laptop – naravno to je onaj darovani lapotop o kojem pisah u prethodnom postu, spojio se na Internet, učitao Blog.hr kad tamo, moj prekrasni nick zasjao je na lijevoj – sdp-ovskoj strani kao za dišpet Invkizitoru. Preplavio me val sladostrašća, nisam mogao doći k sebi, naprosto sam se obeznanio. Odmah potom, skočio sam sa stolice i pošao natrag u sobu. - Ženo…ženo…djeco, ajmo …svi na noge, brzo, brzo…da vam tajo nešto pokaže. Žena je otvorila svoje prelijepe oči, baš onakve kakve imaju i moja djeca koja su zbog tih….no dobro, to nije tema…žena je odmah pomislila na loše, djeca nisu pomislila ništa samo su urlala tj. mlađa je urlala, starija je smisleno plakala. Nekako sam ih sve dovukao u dnevni boravak, pokazao na ekran i samo rekao: - A…a? Što kažete? Žena je gledala u nevjerici sad već potpuno razbuđena, Prvić je pogledom skakutala po ekranu a Drugić je, gotovo sa sigurnošću to mogu reći, izgovorila svoju prvu riječ – kuuul. Sa nepunih 7 mjeseci. Tako smo neko vrijeme gledali naslovnicu na kojoj se kočoperilo moje ime. Upućeniji u povijesti, znat će tko je zapravo bio antički Herostrat i što je sve bio spreman napraviti da bi bio primjećen. Zatim sam učitao neke druge stranice da bi se, vrlo brzo, ponovo vratio na Blog. I dalje sam bio tamo. Bio da ostanem. Djecu sam otpustio a ženi sam rekao: - Aj' der nareži malo pršuta i sira. Valja nam ovo proslaviti. Noć je bila na umoru a mi smo sjedili za stolom, gledali u ekran i grickali pršuti iz Muća. Bilo je idilično kao puno godina ranije kad me je zauvijek vezala poznavanjem kučka Perezvona – moje omiljene beštije iz Dostojevskog. - Nego Hero – otpočela – nemoj samo da opet bude pizdarija. Nemoj ovaj put. Nisam shvatio o čemu priča pa sam, baš zbog toga, podigao lijevu obrvu. Kao znak nerazumijevanja, jel'te. - Ma znaš o čemu pričam. One tvoje faze dr. Jackyll i mr. Hyde, Norman Bates sindrom i sl. Znaš dobro što je psihijatar rekao. Opet je proključalo u meni. - Pa jebem ti pleme (glumac Hadžihafizbegović, film Karaula, op.a.) nisam ni zasjeo na listu a ti si već počela sa sumnjama. Kao, ja sam rabijatan, a? A onda sam shvatio da je u pravu jer je trebala samo jedna mala opaska da u meni podivlja ono moje drugo, prijeteće Ja. I tada, kao neki Sauronov zov iz nepoznatih zakutaka duše, čulo se jezivo šaptanje: Osveti se Herostrate. Osveti se Anderlonu i Dariusu. Sjeti se leba, drita…sjeti se debelkurca. First blood Hero, first blood. Problijedio sam, baš sam se ..ono…prepao i odmah potom započeo sa litanijama svih svetih. To je pomagalo pri ovakvih situacijama. Na to mi je ukazao doktor whateverić. Glas se primirio ali očito, latentna opasnost da se zlo u svoj svojoj punini "ovaploti" nije bila zanemariva. Bit će to odlučna, armagedonska bita ali ja imam vjeru u Dobro – razmišljao sam dok smo se, sada već umorni i sneni, povlačili u naše odaje…. |
