"Neprijatelj prelazi reku"
|
U posljednje vrijeme, svjedoci smo neviđene produkcije "mladenačkih" blogova koji poput skakavaca nadiru i nesmiljeno pustoše zelenu blogovsku ledinu. Nemaju obzira, lijepih manira, identiteta a napasni su kao Jehovini svjedoci. "Bokič, supač ti je blogić, dođi i posjeti moj" – jedna je od najčešćih krilatica kojim se ovi "mladoturci" koriste u nakani za zavladaju virtualnim nebom. Narod koji ima ovakvu mladost ne treba brinuti za svoju budućnost – isticao je u svom antologijskom govoru "najveći sin naših naroda" ali zasigurno nije mislio na ovu i ovakvu mladost koja sadržaj Braće Karamazova smjesti u jedan troredni SMS. Ti spameri tradicionalnih vrijednosti atakiraju na sve što je sveto našem rvackem narodu i nema ti majci da'š ih se rješit'. Naravno da je riječ o nezaustavljivom procesu sa unaprijed određenim krajem. Bitka je bez sumnje izgubljena, samo je pitanje koliko se pad može prolongirati. I može li uopće? Nostalgično se prisjećam pionirskih dana kada je kvaliteta bila conditio sine qua non blogovske egzistencije. Silna produkcija prouzročila je nesrazmjer kvalitete i kvantitete, stariji blogeri se povlače na rezervne pozicije a mladi nadiru, nadiru. Čak i sami vlasnici popuštaju, rukovodeći se valjda idejama mladog kapitalizma da je dobro sve što donosi zaradu. Jer, budimo realni, želite li čitati cyn ili lucy fair uratke jednom u 10 dana i napajati se tečnošću njihovih misli (ok, ok pretjerujem malo kad je o tečnosti i cyn riječ, op.a.) ili ćete radije nazočiti najnovijim događajima 13-godišnje Marte koja se popiknula na bodlju, vrag si ga neka, jučer u 1 p.m. a već u 7 p.m. ima novi dnevnički zapis u kojem mrzi svoje roditelje koji je ne shvaćaju? - Znaš li da Kate ima blog – neki dan će meni moja 13-godišnja nećakinja sa očitom intencijom da me ismija (ne)opravdano vjerujući da sam informatički nepismen. - Kate ima blog? Stvarno? Je li barem na Almost Cool listi – upitam naizgled nezainteresirano. Na te moje riječi, nećakinja se počela snebivati a ona i crvenjeti. - Ti…ti znaš što je blog? – u nevjerici će ona? - Naravno da znam, pišem blog već dvije godine – samodopadno ću ja. - Ma daaaaj? - Ma šalim se, naravno. Ne brini, neću te kontrolirati. ;) Pa pobogu zar je došlo takvo vrijeme da se stidim svojih kasnih 20-ih?????? No dobro, ranih 30-ih. Ok..ok….srednjih. Ovaj….da. ;) Drugovi i drugarice Hrvati te vi žuti, crni i crveni vragovi, vrijeme je za odlučujući korak. Ako se i ne možemo othrvati najezdi virtualnih kineza koji se plode i množe geometrijskom progresijom, barem možemo ustati u interesu vlastitog digniteta. Ne prodajmo vlastitu kožu jeftino. Ustajte vi prezreni na svijetu, pokažite vaš celulit i strije, male penise i nerazvijene kvadricepse jer one su dio vaše osobnosti. Kao jedan od konkretnih načina borbe predlažem slijedeću metodu. Detektirajte mlade spamere a onda im u komentarima ostavljajte citate Dostojevskog, spominjite Dante i Vermeera, pozivajte se na Newtona i Boškovića, iskažite svoje divljenje Nurejevu i Pavlovoj. A onda završite s ovim: "Bokič, supač ti je blokič, posjeti i moj! U boj u boj!!!! |
