Crtice iz Zagreba - Auto praonica na kraju grada
(0vu "priču" posvećujem mojoj prijateljici placebo koju jako volim i koja predstavlja ono najbolje što mi se desilo u virtualnom svijetu)Nikada se dovoljno neću moći načuditi kako olako stanovnici glavnog grada mile nam Domaje odvode svoje metalne ljubimce u autopraonicu. Padne šporka kiša - auto u praonicu, posere ga golub - u praonicu, netko krivo pogleda tvog metalnog konja - opet u praonicu?!? Mi, stanovnici južnih provincija, nenaviknuti na plaćanje takvih bizarnosti kao što je parking, pranje auta, ulaznice za plažu i sl. svoje automobile peremo sami, tj. pomoću naših žena, majki ljubavnica... Eventualno, 2-3 puta godišnje, kada se razbahatimo i želimo se osjećati, 'nako baš kraljevski, ili ako je u pitanju svadba, dopustimo si taj mali luksuz. Ali onda je to pravi ritual. U provinciji se u praonicu odlazi poslije posla (dakle, iza 3.40 P.M.) strepeći pri tom hoćemo li stići na vrijeme (jer one rade do 4.50 P.M, službeno do 5 P.M.). Naravno da će, kada stignemo na predviđeno mjesto, već 3-4 auta stajati u redu ali to su oni neradnici koji ranije bježe s posla. Kad malo bolje promislim, čini mi se da nikada i u nikakvom redu nisam bio prvi. Mora biti da je u pitanju neka urota, neka organizacija masonskog tipa koja regrutira takve kadrove koji mi svjesno nastoje sjebati koncepciju. Logično je i to da, ako ste peti u redu, tada je vaše auto na cesti i to na blagoj nizbrdici niz koju se sporadično slijeva sapunica. Naravno, ovakva situacija karakteristična je samo za bolje praonice. Uz malo ulagivanja glavnom peraču, stići ćete na pranje prije zatvaranja, a beskrajno zadovoljstvo predstavljat će činjenica, da onaj sljedeći jadnik koji je došao iza vas jer vas je nepotrebno pustio na križanju, morat će doći sutra. Niste popušili n 4 cigarrete, napisali 7-8 SMS poruka i pročitali 70-ak stranica knjige, a već dolazite na red. 40 kn ručno pranje (vanjsko) a 30 kn pranje sa valjcima. Naši ljudi, naime, nikad ne vjeruje tehnologiji i nema tog stroja koji auto može oprati bolje od živog čeljadetea. Ženskog. Uz obvezatan muški nadzor, naravno. Nakon što praonički diktatori obave svoj posao (u međuvremenu su malo išli pišati, telefonirati i razgovarati sa pristiglim prijateljima - svatko svakoga zna) konačno je ritual gotov. A kako to izgleda u Zagrebu? Užas jedan, kažem vam. Naprosto, užas. U Zagrebu dođete ispred neke kućice gdje unaprijed, kažem UNAPRIJED platite 20 kn?! Kada ste se oporavili od početnog šoka (a oprostili ste se zaista brzo jer horda zavidnika iza vas uporno gestikulira u smislu "ajde u pizdu materinu", dočeka vas....e sad pazite ovo, znam da zvuči navjerojatno...dočeka vas 15-ak peračkih nabrijanih inkvizitora. Dvojica ti poliju auto, trojica nečim pošpricaju, još četvorica stoje napeti kao puške, spremni da ulete ako prva petorica zakažu. Onda prođete kroz one valjke kao u lošim američkim filmovima, niste još ni došli k sebi, a već ga šestorica novih manijaka brišu, glancaju. I sve to traje nepunih 5 minuta?!? Ali tu nije kraj moje prestravljenosti. Vozač automobila koji je bio ispred mene, stao je 25 cm bliže od mjesta na koji ga je navodio jedan od peračkih inkvizitora, što je izazvalo bijes jednog od vlasnika automobila koji je upravo završavao sa pedikurom i mainikiranjem. Makinalno sam trznuo na katastrofično trubljenje raspomamljenog vozača ali iznenađenje je bilo znatno veće kada sam po gestikulaciji krivca shvatio da se on zapravo ispričava?!? Eeeej, ispričava?!? Pa takav eksces u južnim provincijama bio bi povod, ako ne općoj tučnjavi a ono barem sočnoj svađi sa psovanjem prijetnjama široj familiji i mirovnom ulogom nas 10-ak koji to, sa strane, s uživanjem promatramo. Hotio sam zapravo rijet ovo: Dragi zagrebčanci i ini - pranje autra je ritual i tako se prema njemu treba i odnositi a ne kao da oballjate neku rutinsku stvar, kao da jebete ili što ja znam već što... |
