Crtice iz Zabrega
|
Dionica Split - Zagreb (salvejšn) ... Putovati od Splita do Zagreba nakon četriiposatnog pakla od Dubrovnika do Splita naprosto je zadovoljstvo. Nekako u to vrijeme počinje i lagana opijenost i želja za snom. Naravno, samo ako možete zaspati u autobusu. Ili ako vam u autubus ne uđu ONI. Pod tim ONI podrazumijevam trojicu splićana vlaških korijena. Ne bih se sad upuštao u analizu načina detekcije porijekla na temelju proste vizualizacije al' bit će dovoljno ako kažem da im je smiješak neodoljivo podsjećao na muzičku skalu sa bijelim i crnim tipkama. I to skalu sa puuno polutonova (čitaj: crnih tipki, op.a.) Sva trojica u šorcevima i šlapama kao da su krenuli na plažu ili u susjedni kafić na piće. Alkoholne pare zapljuskivale su naš intimni kutak kao večernja plima. - Vozač, tri povratne do Zagreba – reče baja, očito predvodnik ovog malog društva, nastojeći odmah pokazati dobrohotnosti i specifični smisao za humor. Prijekorni pogled vozača koji nepogrešivo njuši neprilike potakao ga je da kaže i ovo: - Što si nervozan? A? Aj' nemoj biti nervozan. Vidi mene? Jesam ja nervozan? Mrko lice jednoga od trojice, čovjeka bez šake, očito dragovoljca Domovinskog rata i PTSP-ovca, govorilo je da je najbolje ignorirati ovu veselu trojku. Slično su, predmnijevam, razmišljali i trojica zagrebčanaca koji do Splita nisu jezika uvukli al' sad su, očito, uočili opasnost i neprirodno zašutjeli. S pravom, rekao bih jer su baje, baš u tom trenutku, dok su se provlačili u želji da nađu slobodno mjesto, počeli sa uspješnicom: OOOO HAJDUČEEEE, OOO HAJDUČEEE…. Ja, kao stari hajdukovac, nisam shvatio potrebu za ovom pjesmom u ovom trenutku al', pomislih onda zdvojno, zar je njima potreban povod? Nakon što su se ugodno smjestili na zadnjem sjedištu autobusa i zapalili cigarete počela je neizbježna priča o Severini. Ne trebam vam ni spominjati da bi svaki od njih Severinu izjebao tako da bi se to pamtilo decenijama. Vika, dreka i samohvala pratila nas je sve do poviše Klisa gdje se autobus zaustavio na benzinskoj pumpi (gle čuda?!?) i to baš zato jer su to tražila ova trojica. 10-ak minuta koliko je trajala puš pauza bila je dovoljna da se opskrbe novim pivama koje su neštedimice nudili svima u autubusu. Saznao sam i to da trojka putuje u posjet prijateljici al' nisu se mogli dogovoriti jel' prijateljica u Zagrebu ili u Varaždinu. Kao da je takva sitnica i važna?!? Umorna trojka komirala se već prije Knina i zaspala snom pravednika. Uživao sam u samoći do Korenice, ili točnije, do notornog Macole gdje sam izašao iz autobusa ne bi li popušio cigaretu. Ali avaj….zima a ja u ljetnoj oblekici. U Zagreb sam stigao u ranim jutarnjim satima. Uvijek ista ona užurbanost, isti oni mirisi zbog kojih Zabreg povezujem s jeseni... Izašao sam iz autobusa raštiman kao gitara na kojoj godinama nije svirano. Izašli su i moji splićani iako nisu bili sigurni da su još uvijek u Splitu. Valjda je i to razlog što su od šofera tražili da ih odmah vrati nazad. Da su se zajebali. - |
