Plemicka obitelj Draskovic
U parku koji okružuje dvorac nalazi se nogometno igralište Sportskog društva Bukovčan koje svoje prostorije ima u zgradi upravitelja imanja, a jezero je preuređeno u ribnjak o kojemu se brine Sportski ribolovni klub “Linjak”.
Dvorac Drašković
Danas je u unutrašnjosti sačuvan samo kamin u lovačkoj sobi na katu i štukaturom ukrašeni stropovi. Prema zapisima Marije Winter cijeli je dvorac bio prepun dragocjenih starina: od haljina i odora Draškovićevih predaka do kubura, mačeva, pušaka i lovačkih trofeja, nizozemskog posuđa i skupocjenih slika.
Glavni je ulaz sa dvorišne (zapadne) strane dok je središnjim (istočnim) pročeljem dvorac okrenut nekadašnjem dekorativnom parternom vrtu. Istočnim pročeljem dominira centralno položeni portal na kojem dva pilastra pridržavaju profilirani vijenac nad segmentno svedenim lukom prolaza. Iznad vijenca nalazi se valovito izbočena ploča balkona s kamenom ogradom na koji se izlazilo iz glavnog salona. Danas je balkon napola srušen.
Naglasak zapadnom pročelju daje središnji rizalit čiji centralni dio poput malog krila izlazi u dvorište. U tom središnjem krilu nalazi se lovačka soba na katu, a prizemlje je arkadno otvoreno i obilježava ulaz.
Točno iznad ulaza nalazi se devetpoljni grb obitelji Drašković kojeg je naš stručnjak za grbove B. Zmajić javascript:%20void(0);proglasio pravom heraldičkom vrijednosti.
U perivoju se nalazi i jezero u koje se, donedavno, voda, baš kao i nekada, dovodila kanalom iz rukavca Bednje i koje krase dva otoka. Nažalost sad je jezero isušeno.
Lijevo i desno od portala nalazi se po devet prozorskih osi na oba kata, koji su međusobno odijeljeni profiliranim vijencem. Prozori na katu imaju u žbuci izvedene barokne okvire, a donji su unutar slijepih arkada. Perivoj površine 11 hektara počeo se uređivati nakon izgradnje dvorca, a u prvoj fazi je vjerojatno formiran barokni parterni vrt ispred istočnog pročelja dvorca. Konačno je formiran početkom 19. st., a po stilskim obilježjima nalikuje na engleske perivoje. Dijelom je nastao od postojeće šume hrasta lužnjaka s grabom, jasenom i bijelom topolom, a dijelom od livadnih površina. Šumski se potezi nalaze uglavnom na rubnim dijelovima, dok je središnji dio oblikovan od različitih egzotičnih i samoniklih vrsta od kojih su sačuvane virginijska borovica, duglazija, močvarni taksodij, divlji kesten, katalpa, trnovac, tulipanovac i neke druge. Dio preuzet sa stranice :
http://www.os-veliki-bukovec.skole.hr/?page_id=11
Oznake: Hrvatska povijest
|
