30.06.2008., ponedjeljak
Na terasi
     |
- 15:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #
29.06.2008., nedjelja
Dubine
|
Iz dubina su je izvukli. Stoljeća je prespavala zaboravljena. U pijesak ukopana. Podbočila duge ruke poput časne majke priorice kad prijekornim glasom gasi posljednje iskre neobuzdane mladosti pa me gleda nijema k'o da mi se ruga. Ona je starica prepuna mudrosti. Ona je vječno mlada. Gorda i snažna. A ja opet tonem. Duboko. Sve dublje. Sve do praznog ležaja još topla od njena obloga boka. Tama je meka i gusta. Tišina je teška i bolna. Pa ipak! Tu sam sigurna. Tu nema laži, nema istina. Nema ničeg ružnog, nema ničeg lijepog. Nema boja, nema pjesme, nema plača, nema smijeha… Samo mir… I voda…  Prije nekoliko dana pročitala sam jedan tekst. Piše moj bloger-prijatelj. Čitam i čini mi se da ne shvaćam. Ili shvaćam? Nisam sigurna. Odjednom se sjetim jednog drugog teksta. Ni njega neki prijatelji nisu shvatili. A možda je i pisan tako da sve kaže, a da mnogi ne razumiju. Možda namjerno, možda slučajno. Evo toga teksta iznad slike mora. Ja sam ga pisala. Tražili su da objasnim. Nisam. Ne znam jesam li ga razumjela. (prevruće je za tekstove o katastrofičnim predviđanjima; neki drugi put...) |
- 13:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #
22.06.2008., nedjelja
Uz šalicu kave
Dobro, priznajem da je i meni žao. Iz čisto sebičnih razloga (uvijek sam mislila da je sebičnost najsnažniji pokretački osjećaj kod čovjeka, u poslu, u zabavi, u ljubavi… opet sam odlutala u digresiju, svi koji me poznaju mi to zamjeraju) jer se i ja zabavljam i veselim pobjedničkim rezultatima naše reprezentacije (bilo koje). Nije mi žao onih koji su potrošili silne kune i eure da bi ušli na stadione, a još manje mi je žao onih koji su taj isti trošak napravili ne bi li stajali u masi na nekom trgu u tuđoj zemlji (i još riskirali da ih neki suparnički navijač lupi nečim po glavi), a mogli su isto tako stajati i u svojoj zemlji. U Puli su mogli lijepo sjediti u našoj Areni, a oni manje sofisticirani mogli su pred nekim trgovačkim centrom pratiti na velikim ekranima događaje u Austriji (uz zamamne mirise s ražnjeva i roštilja, drevna Arena ili pečenje - vječna dilema). Za razumnu cijenu!Što će me sad zabavljati? Počelo je ljeto, završili su Ratkajevi. Uživala sam prateći zgode i nezgode glavnih aktera, a na kraju se sve lijepo završilo (ovako sam nekad pisala lektiru, nisam voljela pisati lektiru). A u Ratkajevima smo vidjeli svašta! Neću sad o povijesnim vjerodostojnostima (imali su nekakve savjetnike). Meni je dugo bila najdraža epizoda u kojoj se slavi Božić. Svi u bundama, krasnim krznenim kapama i slično. Zatim na ekranu natpis „osam mjeseci poslije“ – sljedeća scena – svi akteri u onim istim bundama , kapama i šalovima(?). Znam da je Jeleni uvijek veljača, ali ipak… drugima je u augustu malo vruće u bundama. Međutim, pred kraj serije jedna druga scena odnosi pobjedu i naslov „najglupost“. Najlik Vilko bježi s dječakom u neko zabito selo na obroncima Papuka (ako se ne varam). Tamo živi njegova baka koja se odjednom pojavila u scenariju. I što radi Vilko? Nalazi telefon i lijepo okrene bakin broj! Najavljuje svoj dolazak (telefonom? u neku selendru? odmah iza rata? drugog svjetskog?). E to je meni najscena pa neka kaže štogod tko želi! Neću duljiti, nitko ovdje ne voli čitati 100 kartica pametovanja. Sinoć sam se lagano našalila sa svojim nećakom. Pozvala sam ga na neki čat ne predstavivši mu se. Pitala sam ga sasvim bezazlene stvari, ali dečko se odlično ponio. Kad se nisam htjela predstaviti, jednostavno je nestao. Bravo! Nadam se da mi neće zamjeriti. Moramo zajedničkim snagama spremati ispite za stjecanje europske računalne diplome. Hećače, javi se! (katastrofična predviđanja Korada Korlevića – tekst u pripremi) (kamo mi je nestala meteorologinja? sakrila se u hlad?) |
- 11:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #
19.06.2008., četvrtak
Sretan dan u sretnoj zemlji
Danas je baš nekako lijep dan. Jučer sam shvatila da konačno živim u državi blagostanja, državi bogatog društva, bogatih i sretnih pojedinaca. Živim u državi u kojoj je sve sređeno, gospodarstvo, zdravstvo, školstvo, sudstvo, sport i kultura…!!!!Mora biti tako! Samo u takvoj državi netko može tražiti 30 000 kuna za ulaznicu na tamo nekakvu utakmicu.  Oh, ispričavam se svekolikom pučanstvu. Naravno da znam da je to prevažna utakmica. Utakmica koja može zauvijek izbrisati iz svijesti sav jad i svu bijedu koji su se zamalo sručili na naše napaćene glave. I zato me je preplavio val domoljubnog ushita kad sam na ekranu ugledala da ima ljudi koji su spremni dati 1000, ma što 1000?, 1500 eura ne bi li osobnim mahnitanjem potakli one istinske heroje da jure, skaču, primaju bolne udarce, upadaju u životno opasne situacije, prolijevaju znoj tijela svoga… a sve da bi nama osigurali miran, spokojan i nadasve sretan san.  Ma danas je zaista lijep dan! Saznala sam da moj nećak završava prvi razred matematičke gimnazije s odličnim uspjehom!!! Čestitam od srca svom najdražem Hećaku! |
- 14:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #
17.06.2008., utorak
Pulsko ljeto
 Planirate li ovoga ljeta provesti nekoliko dana u Puli, pogledajte dešava li se baš tih dana nešto što bi vas moglo zanimati. Možda bi jedna pulska noć u društvu dramskih, pjevačkih, baletnih... umjetnika mogla utisnuti u vaše sjećanje neizbrisiv trag. Trag koji je će još dugo grijati vašu dušu, trag koji će oplemeniti neke od onih sivih zimskih dana kada vam se more i mirisna noć unutar zidina Divić grada čine daleki san. Neki moji pažljivi, vjerni, uporni, odani čitatelji sjetit će se da su prije godinu dana čitali ovaj isti tekst. Pa eto, zašto izmišljati nešto novo kad sam lani to sasvim lijepo sročila. Želite li ovog ljeta ući u našu drevnu Arenu, zavirite ovamo i odaberite nešto za svoju dušu. Ako vas privlače mirisi, boje i zvukovi našeg najpoznatijeg otočja, pregledajte malo ove stranice i… krenite. Vidimo se na molu u Fažani.  |
- 18:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |