Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

19.06.2008., četvrtak

Sretan dan u sretnoj zemlji

Velika riba jede malu ribu, a ovu veliku sam pojela JA!!!! Danas je baš nekako lijep dan. Jučer sam shvatila da konačno živim u državi blagostanja, državi bogatog društva, bogatih i sretnih pojedinaca. Živim u državi u kojoj je sve sređeno, gospodarstvo, zdravstvo, školstvo, sudstvo, sport i kultura…!!!!
Mora biti tako! Samo u takvoj državi netko može tražiti 30 000 kuna za ulaznicu na tamo nekakvu utakmicu.
imam ih još nekoliko, požurite!!
Oh, ispričavam se svekolikom pučanstvu. Naravno da znam da je to prevažna utakmica. Utakmica koja može zauvijek izbrisati iz svijesti sav jad i svu bijedu koji su se zamalo sručili na naše napaćene glave. I zato me je preplavio val domoljubnog ushita kad sam na ekranu ugledala da ima ljudi koji su spremni dati 1000, ma što 1000?, 1500 eura ne bi li osobnim mahnitanjem potakli one istinske heroje da jure, skaču, primaju bolne udarce, upadaju u životno opasne situacije, prolijevaju znoj tijela svoga… a sve da bi nama osigurali miran, spokojan i nadasve sretan san.

moja begonijica
Ma danas je zaista lijep dan! Saznala sam da moj nećak završava prvi razred matematičke gimnazije s odličnim uspjehom!!! Čestitam od srca svom najdražem Hećaku!

- 14:17 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)