Danas je baš nekako lijep dan. Jučer sam shvatila da konačno živim u državi blagostanja, državi bogatog društva, bogatih i sretnih pojedinaca. Živim u državi u kojoj je sve sređeno, gospodarstvo, zdravstvo, školstvo, sudstvo, sport i kultura…!!!!
Mora biti tako! Samo u takvoj državi netko može tražiti 30 000 kuna za ulaznicu na tamo nekakvu utakmicu.

Oh, ispričavam se svekolikom pučanstvu. Naravno da znam da je to prevažna utakmica. Utakmica koja može zauvijek izbrisati iz svijesti sav jad i svu bijedu koji su se zamalo sručili na naše napaćene glave. I zato me je preplavio val domoljubnog ushita kad sam na ekranu ugledala da ima ljudi koji su spremni dati 1000, ma što 1000?, 1500 eura ne bi li osobnim mahnitanjem potakli one istinske heroje da jure, skaču, primaju bolne udarce, upadaju u životno opasne situacije, prolijevaju znoj tijela svoga… a sve da bi nama osigurali miran, spokojan i nadasve sretan san.
