22.06.2008., nedjelja
Uz šalicu kave
Dobro, priznajem da je i meni žao. Iz čisto sebičnih razloga (uvijek sam mislila da je sebičnost najsnažniji pokretački osjećaj kod čovjeka, u poslu, u zabavi, u ljubavi… opet sam odlutala u digresiju, svi koji me poznaju mi to zamjeraju) jer se i ja zabavljam i veselim pobjedničkim rezultatima naše reprezentacije (bilo koje). Nije mi žao onih koji su potrošili silne kune i eure da bi ušli na stadione, a još manje mi je žao onih koji su taj isti trošak napravili ne bi li stajali u masi na nekom trgu u tuđoj zemlji (i još riskirali da ih neki suparnički navijač lupi nečim po glavi), a mogli su isto tako stajati i u svojoj zemlji. U Puli su mogli lijepo sjediti u našoj Areni, a oni manje sofisticirani mogli su pred nekim trgovačkim centrom pratiti na velikim ekranima događaje u Austriji (uz zamamne mirise s ražnjeva i roštilja, drevna Arena ili pečenje - vječna dilema). Za razumnu cijenu!Što će me sad zabavljati? Počelo je ljeto, završili su Ratkajevi. Uživala sam prateći zgode i nezgode glavnih aktera, a na kraju se sve lijepo završilo (ovako sam nekad pisala lektiru, nisam voljela pisati lektiru). A u Ratkajevima smo vidjeli svašta! Neću sad o povijesnim vjerodostojnostima (imali su nekakve savjetnike). Meni je dugo bila najdraža epizoda u kojoj se slavi Božić. Svi u bundama, krasnim krznenim kapama i slično. Zatim na ekranu natpis „osam mjeseci poslije“ – sljedeća scena – svi akteri u onim istim bundama , kapama i šalovima(?). Znam da je Jeleni uvijek veljača, ali ipak… drugima je u augustu malo vruće u bundama. Međutim, pred kraj serije jedna druga scena odnosi pobjedu i naslov „najglupost“. Najlik Vilko bježi s dječakom u neko zabito selo na obroncima Papuka (ako se ne varam). Tamo živi njegova baka koja se odjednom pojavila u scenariju. I što radi Vilko? Nalazi telefon i lijepo okrene bakin broj! Najavljuje svoj dolazak (telefonom? u neku selendru? odmah iza rata? drugog svjetskog?). E to je meni najscena pa neka kaže štogod tko želi! Neću duljiti, nitko ovdje ne voli čitati 100 kartica pametovanja. Sinoć sam se lagano našalila sa svojim nećakom. Pozvala sam ga na neki čat ne predstavivši mu se. Pitala sam ga sasvim bezazlene stvari, ali dečko se odlično ponio. Kad se nisam htjela predstaviti, jednostavno je nestao. Bravo! Nadam se da mi neće zamjeriti. Moramo zajedničkim snagama spremati ispite za stjecanje europske računalne diplome. Hećače, javi se! (katastrofična predviđanja Korada Korlevića – tekst u pripremi) (kamo mi je nestala meteorologinja? sakrila se u hlad?) |
- 11:21 - Komentari (13) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |