|
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.
|
12.09.2007., srijeda
Nekad sam nešto i pisala
... In questo mondo, si esce da un luogo per entrare in un altro e forse e" la stessa cosa con la morte; sembra la fine della vita ma puo" essere l'ingresso a un mondo nuovo, magari migliore. Eppure spaventa... ... E" un momento difficile per chiunque e ci atterrisce. Ma credo che in fondo al cunicolo ci sia qualcosa di meraviglioso...
("Il tramonto della vita nel riflesso dell'acqua", Reginaldo Danese)
U petak putujem. Nije trinaesti, a nije ni utorak. Moja je baka uvijek govorila: "ništa ne započinjati u utorak". Praznovjerje ili ne, volim vjerovati starim izrekama, poslovicama, mudrostima. "…dobro su govorili stari ljudi…"
Ovaj mali citat iz priča Reginalda Danesea, naizgled tužan, a zapravo ohrabrujući: "…vjerujem da je na kraju puta nešto prekrasno…", učinio mi se zgodan sukus nekih mojih nedavnih razmišljanja. Malo sam pisala ovog ljeta. A htjela sam pisati o šetnjama divlje pitomim stazama Kamenjaka, o ponoćnom plivanju brazdom što je mjesec ostavlja u tamnoj vodi, o jatu delfina koji u sumrak putuju uz obalu pokazujući plivačima svoje peraje, o uvijek uzbudljivim noćima na Malom Brijunu u društvu Odisejeve družine… Htjela sam pisati o mnogo čemu, ali nisam. No, možda još i hoću.
Da ne odem u pomalo tugaljivom tonu, ostavljam linkove na neke svoje stare pričice. Ja ih smatram šaljivima, ali bilo je čitatelja koji su se ozbiljno naljutili čitajući neke od njih pa čak me i žestoko napali. Zaista ne znam zašto.
Ako vas zanima, provjerite:
NLO nad Verudelom
Mali zeleni na Verudeli
Rezultati svezom - bezveze (nakon objave fotografija NLO-a)
Strašan stvor na terasi
Dodatak (priči o strašnom stvoru na terasi)
Malo ozbiljnije pričice
|
10.09.2007., ponedjeljak
Silenzio

Il silenzio ci porta lontano da noi stessi,
ci fa veleggiare
nel firmamento dello spirito,
ci avvicina al cielo;
ci fa sentire che il corpo
e" nulla piu" che una prigione,
e questo mondo e" un luogo d'esilio.
K. Gibran "Le ali spezzate"
|
|
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI
TEATAR ULYSSES
ISTRAPEDIA
PULA INFO
I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.
Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.
Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)
|
|