20.10.2007., subota
Reagiranje...
... na izvješće o novom rekordu u jednoj sportskoj disciplini • Unaprijed se ispričavam i uvjeravam vas da ne želim nikoga vrijeđati ni napadati. Ali, objasnite mi molim vas svrhu ovakvih sportskih(?!) disciplina. Vjerujem da se autorica teksta razumije u to. Lijepo je napisala post, ali ja o tome ne znam ništa, jako mi je čudno i voljela bih dodatna objašnjena. Voljela bih i da netko od stručnjaka liječnika napiše nešto o djelovanju ovakve dugotrajne apneje na organizam. Što se u njemu događa? Kakav je to izazov stalno dalje i dalje napadati ovakav rekord? Meni izgleda jako apsurdno, ali - ponavljam: ne znam mnogo o tome i voljela bih još tekstova. Ovako mi izgleda da uskoro propozicije neće glasiti "ne smije se onesvjestiti i mora ostati priseban", nego "ne smije umrijeti, mora ostati živ!". pozdrav • TheLittleone: hvala ti na odgovoru, apsolutno se slažem da ima mnogo sportova koji su izrazito opasni i nerijetko na rubu da se u nekim momentima ne zovu više sport nego ludo izazivanje smrti i igra sa životom. Ja se samo pitam dokle će takve stvari ići. Je li to neka prirodna, urođena želja čovjeka da stalno teži većem, boljem pa čak i u ovakvim stvarima kada jedini cilj izgleda što dulje ostati živ bez jednog od osnovnih preduvjeta čovjekovog života - kisika. Nisam baš sigurna da nitko ekstremne sportove ne naziva ludošću. Vjerujem da prethodi vrhunska priprema, stručna ekipa .... itd. Ali ... ipak ne shvaćam svrhu ni ljepotu ovakvih sportskih disciplina. Pomicanje granica ljudskih izdržljivosti (fizičkih, psihičkih, mentalnih) kada to čine pojedinci (pogotovo kada iza svega zapravo stoji veliki biznis), kada je njihov život u svakom trenutku u opasnosti, nema previše smisla. Pomicati kvalitetu ljudskih fizičkih, psihičkih, mentalnih osobina ima mnogo više smisla (usudila bih se reći ima JEDINO smisla) ako se čini sve da se to događa na razini cijele civilizacije, odnosno ljudskog roda. Ali to su vjerojatno samo moja utopistička razmišljanja. Usput: (vjerovali ili ne) imam završen tečaj za samostalnog ronioca s bocama. (Ovo su moji komentari na naslovnici bloga.hr, a fotografija kojom sam ilustrirala ovaj post nema nikakve veze s rekordom o kojem je riječ.) |
- 14:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #
15.10.2007., ponedjeljak
Svirci
na stijenama  u Safari baru  u Safari baru  Snimljeno ljetos na stijenama zaštićenog krajolika Kamenjak. Ova dva momka odjevena u autentičnu istarsku nošnju, sjede na stijeni i dok se domaći i strani gosti kupaju u najljepšem moru na svijetu, oni sviraju na istarskim tradicijskim glazbalima. Nije mi se učinilo da pobuđuju preveliko zanimanje. Možda je u tom trenutku u blizini bilo malo ljudi. Možda je velika vrućina otjerala ljude u vodu pa su ih valovi zaglušili. Iako volim istarski melos i zvuk starih autohtonih instrumenata, moram biti iskrena pa reći da je ove momke bilo ljepše gledati nego slušati. Pa kad se tako čini meni navikloj na istarsku ljestvicu, kako li je toga vreloga dana sve to zvučalo strancima. Bojim se prilično kakofonično. Lipi moji, skužajte, ma ja paran da to more i bolje. |
- 23:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |