Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

15.10.2007., ponedjeljak

Svirci

na stijenama


u Safari baru


u Safari baru



Snimljeno ljetos na stijenama zaštićenog krajolika Kamenjak. Ova dva momka odjevena u autentičnu istarsku nošnju, sjede na stijeni i dok se domaći i strani gosti kupaju u najljepšem moru na svijetu, oni sviraju na istarskim tradicijskim glazbalima. Nije mi se učinilo da pobuđuju preveliko zanimanje. Možda je u tom trenutku u blizini bilo malo ljudi. Možda je velika vrućina otjerala ljude u vodu pa su ih valovi zaglušili. Iako volim istarski melos i zvuk starih autohtonih instrumenata, moram biti iskrena pa reći da je ove momke bilo ljepše gledati nego slušati. Pa kad se tako čini meni navikloj na istarsku ljestvicu, kako li je toga vreloga dana sve to zvučalo strancima. Bojim se prilično kakofonično. Lipi moji, skužajte, ma ja paran da to more i bolje.

- 23:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)