... In questo mondo, si esce da un luogo per entrare in un altro e forse e" la stessa cosa con la morte; sembra la fine della vita ma puo" essere l'ingresso a un mondo nuovo, magari migliore. Eppure spaventa... ... E" un momento difficile per chiunque e ci atterrisce. Ma credo che in fondo al cunicolo ci sia qualcosa di meraviglioso...
("Il tramonto della vita nel riflesso dell'acqua", Reginaldo Danese)
U petak putujem. Nije trinaesti, a nije ni utorak. Moja je baka uvijek govorila: "ništa ne započinjati u utorak". Praznovjerje ili ne, volim vjerovati starim izrekama, poslovicama, mudrostima. "…dobro su govorili stari ljudi…"
Ovaj mali citat iz priča Reginalda Danesea, naizgled tužan, a zapravo ohrabrujući: "…vjerujem da je na kraju puta nešto prekrasno…", učinio mi se zgodan sukus nekih mojih nedavnih razmišljanja. Malo sam pisala ovog ljeta. A htjela sam pisati o šetnjama divlje pitomim stazama Kamenjaka, o ponoćnom plivanju brazdom što je mjesec ostavlja u tamnoj vodi, o jatu delfina koji u sumrak putuju uz obalu pokazujući plivačima svoje peraje, o uvijek uzbudljivim noćima na Malom Brijunu u društvu Odisejeve družine… Htjela sam pisati o mnogo čemu, ali nisam. No, možda još i hoću.
Da ne odem u pomalo tugaljivom tonu, ostavljam linkove na neke svoje stare pričice. Ja ih smatram šaljivima, ali bilo je čitatelja koji su se ozbiljno naljutili čitajući neke od njih pa čak me i žestoko napali. Zaista ne znam zašto.
Ako vas zanima, provjerite:
NLO nad Verudelom
Mali zeleni na Verudeli
Rezultati svezom - bezveze (nakon objave fotografija NLO-a)
Strašan stvor na terasi
Dodatak (priči o strašnom stvoru na terasi)
Malo ozbiljnije pričice
Post je objavljen 12.09.2007. u 11:51 sati.