27.02.2006., ponedjeljak

Cassidaria rugosa

Puž Cassidaria rugosa stigao je posljednji u moju zbirku. Do prije nekoliko dana držala sam ga u posudi napunjenoj svježom vodom koju sam često mijenjala. Puževa kućica nikako nije prestajala širiti oko sebe prilično neugodan odorino (mirisić, bolje rečeno – smradić). Malo mi je dosadilo. Stavila sam je pod mlaz vode i snažno protresla. (prigušeni urlik) Iz dubine kućice izletjelo je neko biće, biće koje je dušu ispustilo najmanje desetak dana prije nego je zajedno sa svojim apartmanom stiglo do mene. Iako znam za te male podstanare, uvijek se iznenadim, da ne kažem prestrašim. Što sam s napravila s beživotnim tjelešcem – bolje da ne znate. Kasidarija se ne smatra rijetkim pužem, ali nije baš uobičajeno naći je na plaži. Kućica mojeg primjerka (duljina 60 mm) je već neko vrijeme prazna. Vidljivi su tragovi onih crvolikih organizama koji se obično nastane na napuštenim oklopima mekušaca. Porodica Cassidae ima mnogo vrsta najrazličitijih oblika i boja. Fotografiju identičnu mojem primjerku moguće je naći pod imenom Cassidaria echinophora ili Galeodea echinophora. Puž živi na većim dubinama, na pjeskovitim i muljevitim dnima. Na površinu ga mogu podići pridnene koče pa ga se ponekad nađe i na tržnicama. Izvanredni post 2 premješten je u arhivu (05.02.06.). Trenutno imam samo jedan, ne baš reprezentativan, primjerak školjke Pecten jacobaeus, pa će o njoj biti riječi drugom prilikom. Komentari (26) Helix, ti si uistinu temeljita sa temom, čak i mene koja nisam pretjerano zaintersirana za školjke, osim što mi sviđaju njihovi ostaci "apartmančići" kako ti kažeš. Ipak nešto je fascinantno kod tebe; svim svojim znanjem pokušavaš i uspjevaš temu dobro obraditi i prezentirati je tako da je uistinu zanimljiva. Staviti sliku na post je jedno, ali ovako opširno i stručno objasniti o svakoj pojedinoj vrsti iziskuje trud. Dobro možda si ti poznavaoc teme pa ti je lakše, ali ipak je to predočeno da pobudi zanimanje i zadovolji znatiželju. Pišem ti dugi komentar (moram biti doma u sigurnom-imam vremena), pa se nadam da te to neće smetati. Šaljem pozdrav u Istru. O još jedno aktuelno pitanje: može li se školjkama prenesti neki virus, recimo sad ove ptićje gripe, s obzirom da su uginuli labudovi nađeni u moru, a školjka je po svojoj strukturi filtar morske vode? (feby 27.02.2006. 11:55) @Feby: nikako mi ne smeta što mi se javljaš, dapače. Nisam ja stručnjak za te školjkice i puževe. Nisam čak ni neki strastveni kolekcionar. Sasvim slučajno se desilo da odjednom primijetim da po kući imam nekoliko primjeraka, pa sam ih počela sve stavljati na jedno mjesto - i sada je to zbirka:)) Ne želim ni mnogo nekakvih stručnih podataka pisati, ima o tome literature koju su pisali stručnjaci. Potrudim se naći linkove da se lakše mogu pogledati druge sličice. Mene zaista fascinira beskonačnost prekrasnih oblika koje stvaraju mekušci gradeći svoje kućice. Što se tiče prijenosa virusa ptičje gripe, baš sam nedavno slušala jednu doktoricu veterine koja je rekla da to nije moguće. Međutim školjke su jako osjetljive, brzo se kvare, treba ih obavezno kupiti žive. Školjke su mali "pročišćivači", pročišćavaju vodu, pa se u njihovom organizmu mogu taložiti i neke štetne tvari cink, aluminij, olovo, cadmium, živa. Trebalo bi znati gdje su ulovljene, odnosno koliko je čista voda u kojoj žive. U svakom slučaju, oprez je potreban. (helix 27.02.2006. 12:16) Helixice, baš fascinantno. Nego, što ti radiš inače u životu? Pošto si sada objasnila da nemaš neke posebne veze sa školjkama sam ostala bez mogućnosti. Dala si mi ideju za pozadinu. Igra u Photo shopu, ha? (Zgubidanka 27.02.2006. 12:33) @zgubidanka: ako ti kažem da mi se sviđaju tvoji društveno angažirani tekstovi i da ti ja predlažem neki od studija na filozofskom... helix ( 27.02.2006. 12:55) Aha , nešto novo na blogu ! ( Iako je to meni više-manje isto.) Male razlike u izgledu kućica, koje nekome mnogo znače, a meni tek toliko da tebe pohvalim za trud. Pozdrav ! P.S. - oprosti zakasnit ću na onaj objed ; počeo je snijeg a nemam lance! (sitke 27.02.2006. 13:06) a gdje je nestao rucak? (juliere 27.02.2006. 13:25) s cim si ih ocistila? prekrasno se sjaje... a pozadina prve fotografije je izuzetna... (juliere 27.02.2006. 13:26) i ja san slušala o temi ptičja gripa-more (kad je bilo ovo sad kod nas kraj Trogira) i rekli su da se širi samo preko slatke vode (po dosadašnjin saznanjima-ovo ja dodajen jer se svaki dan nešta novo sazna-eno u Francuskoj se zarazile i kokoše na ZATVORENOJ farmi, pa tako ni zatvaranje nije 100% sigurno)...a da se more priko školjki ( i puževa)zarazit i ostalin-o da, itekako-najpoznato trovanje cinkom je bilo u Japanu...a i inače svakako tribaju bit friške za konzumaciju-prvi znak starosti je otvorena ljuštura...ala san se raspisala, parin sama sebi stručnjakinja :) (kašeta 27.02.2006. 13:49) Uz svu volju, nije mi se uspjela učitati niti jedna slika, tako da od tih pužića nisam vidjela ništa. Volim vidjeti puževe, nije baš da bih da mi hoda po ruci (dobro, možda mi ne bi smetali oni mali :)), ali veliki su mi draži u prirodnom ambijentu. :)) Da, primjetila sam i ja da je nestao post s hranom, ali sigurno za to postoji razlog. :) (pegy 27.02.2006. 14:35) NIsam ih posebno čistila, samo su mokre, ništa drugo, zato se sjaje. Pozadina je uvijek ista - pogled s mog balkona. A gdje je ručak - lijepo piše. Vidim ja da vi niste gladni, da ste gladni već biste ga našli. A ručak se premjestio jer mi je draže da svi glavonošci budu zajedno. Helix ( 27.02.2006. 15:04) e daj mi reci jednu stvar ... tice se Venus verrucosa ... moj brat doma jednu takvu skoljku, jos sa mesom unutra. Da li postoji neki nacin ad se to meso izbaci a da školjka ostane u jednom komadu .. tj. da ne rastavi skoljku na dva diijela???? Imas neki savjet ??? (okeco 27.02.2006. 16:49) @Okeco: a kakav je mirisić, tj. smradić?? Svaka školjka se na toplom otvori, a meso se stisne i ne bude više sluzavo. Nakon toga meso jednostavno ispadne, a ti paziš da joj ne prekineš mišić koji drži dvije plovice njenog oklopa. Drugi način jest da je ostaviš na žarkom suncu (čekaš ljeto) i pustiš da meso pojedu mravi i slična bića. Ako se ipak odlučiš kuhati školjku, stavi vode samo malo na dno posude, ne uroniti školju, ona bi se morala otvoriti od topline. helix ( 27.02.2006. 17:18) Helix, jesi li vratila link? Odlični su ovi tekstovi o školjkama, ali baš i nisam neki znalac kada su one u pitanju...pozdrav! (friva 27.02.2006. 22:00) Hej, ciao! Imam i je tog pužića. Za smradić da ne govorim, pravi miomirisi :) ...jedva sam čekala da se odsmradi, da ga mogu staviti u zbirku. Jer ipak, svi mi Istrijani imamo kojekakve zbirke morskih školjkica, pužića, kamenčića... Pozdrav! (shrimpy 27.02.2006. 22:26) Lool slučajno sam došao na blog i vidjeo istu školjku koju imam na tvojim slikama... Takvu sam ja prije par godina, kupio jednom u Zadru i ako se dobro sječam za 40 kn :d .. Ok ne baš tu, i ne istu ali "STU" :-D (Domix 27.02.2006. 23:14) Eh vidim da je PUŽEVA KUĆICA, mislio sam školjka al evo sad sam nešta naučio :-D (Domix 27.02.2006. 23:16) Znaš kako na Karibima riješavaju taj problem ostatka školjke. Lijepo oklop stave u blizinu mravinjaka a vrijedni mravi odrade svoj posao. Inače se nikako ne možeš riješiti onih sitnih ostataka koji ispuštaju neopisiv "miris". (mala 27.02.2006. 23:44) E tu školjku imam već valjda 30 godina, al nikad nisam znala da se tak zove. Meni je uvijek bila zanimljiva po tome što kad je se prisloni uz uho, čuje se more kako šumi. Ššššššš.... :-) (brokuli 27.02.2006. 23:59) @mala: vidi što sam tu iznad napisala Okecu :)) @brokuli: vidi što Tadijanović kaže za taj šum, u desnom stupcu:)) (helix 28.02.2006. 00:19) Fantastično! Stvarno si super, ovo bi trebala vidjeti Milena sa Aquarija.Pozdrav od Jasne. btw, završila sam porezne i čim malo zatopli zovem te na kavu. (oboje69 28.02.2006. 12:34) @ kazzoo kaže da mi školjkice izgledaju kao premazane sredstvom za laštenje namještaja. neke imaju svoj prirodni sjaj, i to visoki sjaj. Ova na prvoj slici mokra , zato se sjaji, čista voda. Samo prugastu mitru sam lakirala da se ne bi dalje ljuštila boja. helix (helix 28.02.2006. 14:30) Doista zanimljivo sto to ovdje podijelis s nama! Meni licno jako se svidja "Phalium strigatum flammiferum", ima neki posebno zanimljivi izgled! :))) Srdacni Ti voooZdric iz hlaaa-aa-adne, snjezne Svabije! :))) (M.H.Svabica 28.02.2006. 17:13) Bacam pogled kroz prozor...snijeg...bacam pogled na tvoj blog...ljeto: Ti me tako uvijek «ugriješ» ovim tvojim morskim postovima.pozdrav ti šaljem : ))) (stereokemija 28.02.2006. 23:08) Fala na podršci.....prvi put sam na tvom blogu i ovo što sam do sad vidjela i pročitala je divno..... ;-) (i 01.03.2006. 09:52) sad san tek vidila s desne bande i pismu, jel' bila i ove dane tu? baš si sve lipo podesila školjkicama-i podloga i pisma i slike-samo još fali zvuk (kašeta 01.03.2006. 10:13) @Kaše: NE ZNAM staviti zvuk na stranicu, jedno vrijeme sam pokušavala i to zato što ja blog doživljavam i kao igru i neku vrstu učenja. Hoću znati ŠTO, KAKO. ZAŠTO. Nikako ne uspijevam to sa zvukom. ALI, kažu mnogi da zvuk i video jako smetaju, usporavaju otvaranje stranice, iritiraju itd.... pa sam ja odustala. Još me malo drži bijes zbog neuspjeha, ali više ne želim staviti zvuk na stranicu. @svi moji dragi komentatori: ja se zaista moram malo posvetiti nekim drugim poslovima, ali obećavam izradu plana posjeta vašim blogovima, kojeg ću nastojati ispuniti. pozdrav svima i hvala vam (helix 01.03.2006. 17:32)

- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.02.2006., utorak

Venus verrucosa

Venus verrucosa, dondolo ili morski tartuf školjka je iz porodice Veneridae, razred Bivalvia. Živi uglavnom u pijesku i to u plićaku gdje je nožice loših plivača koji se tu brčkaju mogu uznemiriti pa sve do 100 m dubine. Staništa su joj rasprostranjena po Mediteranu, Atlantiku, a nađena je i u Indijskom oceanu. Gurmani je manje cijene zbog lijepog oblika školjke, a više zbog nekih drugih atributa. Boja purpura – malo opširnije Iako rezultati nekih istraživanja spominju stanovnike mjestašca Ugarit u Siriji kao prve koji su otkrili purpur, povijest ipak postupak dobivanja ove boje iz tijela nekih mekušaca pripisuje vještim trgovcima i moreplovcima – Feničanima, narodu porijeklom s područja negdje između Eritreje i Jemena, koji je preko Crvenog mora stigao do Palestine i Sirije. Ime regije koju su nastavali bilo je Kanaan (današnji Libanon) što znači upravo zemlja purpura. Svoje ime Feničani su dobili od Grka – Phoinikes – riječ je derivat riječi phoinix što znači "crveno". Feničani su imali apsolutni monopol na proizvodnju purpura što im je pribavilo ne samo slavu već i znatnu ekonomsku korist. Način na koji su lovili mekušce bio je koliko genijalan toliko i okrutan. U more su spuštali dugačke pletene konopce na kojima su naizmjence objesili košare (neku vrstu vrša), sjajne metalne zvončiće i komadiće pluta koji su konop držali iznad morskog dna. Životinje privučene sjajem i svjetlucanjem ulazile su u košare iz kojih više nisu mogle izaći. Malo modificiran način lova uključivao je saveznike u obliku školjaka bivalva. Te su školjke stavljali u košare – vrše, one bi se uhvatile za konop i lagano otvorile. Gastropodi bi halapljivo krenuli na slastan plijen uvlačeći u školjku neku vrstu jezika. Ova bi se, uznemirena, u tom trenutku zatvorila i naš bi se puž našao u klopci. Trebalo je samo dignuti konop na površinu pokupiti male proždrljivce. Postupak dobivanja boje već sam ukratko opisala. Da bi se proizvelo boje dovoljno za jednu tuniku bilo je zaista potrebno sakupiti preko 10 000 puževa. Ostavljali su jadnike u velikim bazenima napunjenim slatkom vodom i čekali da uginu. Slatka voda trebala je ubrzati proces jer ovi puževi van morske vode mogu preživjeti i do 50 dana. Čekao se trenutak uginuća jer se upravo u tom trenutku događa ispuštanje dragocjenog soka. Ispušta ga jedna žlijezda u tijelu gastropoda. Pomiješan sa slanom vodom, sok se tri dana držao na suncu, a zatim se deset dana lagano kuhao u olovnim posudama. Nakon toga supstanca je postala gusta i sluzava. Širila je nepodnošljiv smrad. Ulicama Tira, najpoznatijeg grada u kojem se proizvodio purpur, često se od smrada nije moglo proći. U boju su uranjali platno koje je dobivalo prekrasne nijanse od svijetlo crvene do tamno ljubičaste. Boja se nikad nije koristila u slikarstvu. Purpurom obojanim platnom mogli su se ponositi samo proslavljeni ratnici, carevi, ali dobri klijenti Feničana bili su i židovski svećenici. U srednjem vijeku, purpurna boja i sve njene nijanse bile su simbol važnih ličnosti, posebno u vjerskim krugovima. Boja purpura je kardinalska boja. P.S. Boja purpura - The Color Purple – poznata je drama Alice Walker o životu siromašne crnkinje. Za djelo je autorica dobila Pulitzerovu nagradu, Steven Spielberg snimio je istoimeni film. Venus verrucosa nije lovljena radi purpura, ona se ovdje našla slučajno, ni kriva ni dužna. Mekušci lovljeni radi proizvodnje boje pripadaju porodici Muricidae. Ovako izgleda moja nova podloga. Slikano na Kamenjaku. Komentari (35) super mi je sto sad konacno znam imena školjaka koje toliko volim izranjati (ve uginule, ne ubijam ih). recimo, za ovu Venus verrucosa me stvarno zanimalo kak se zove, ona za ovu nize Murex brandaris isto (samo kaj nju nisam izronila nego dobila). Scaphander lignarius nemam, kao ni Mitra zonatu, ali me prica o blogeru koji je trazio tu skoljku odusevila. saljem pozdrav :) (pretila 21.02.2006. 17:11) Ma kako to izgledalo jednostavno (jer se zna naći i na vrlo malim dubinama i dostupna skoro svakom plivaču) dondolu je vrlo teško naći i izroniti. Cijela je u pjesku, a teren je skoro svakodnevno: malo muljevito pjeskovit sa vrlo izraženom prošaranošću kamenom. Vađenje je vrlo zamorno i dugotrajno (za jedan kilogram je potrebno dobrom znalcu i do sat vremena). Inače su vrlo cijenjene i u načelu se jedu žive (radi navodno afrodizijskog učinka). :))) (alkion 21.02.2006. 17:19) U umjetnosti se često grčka božica ljubavi Afrodita, rimska Venera, prikazivala kako se rađa iz ovakve školjke, samo puno veće. Inače regija koju su nastavali Feničani, a obuhvaćala je i današnji Izrael, zvala Canaan, hrvatski pišemo Kanaan. Ovo o purpuru je vrlo detaljno. Hvala! (Darko 21.02.2006. 17:31) @Darko: ispričavam ti se zbog razno raznih pogrešaka(tvoje ime:)). Stoput čitam i stoput ne vidim pogrešku. sad ponavljam ono što sam ti prioje napisala:pogrešno sam napisala, naravno da tebi apsolutno vjerujem, ispravljam smjesta!(ovo je u vezi regije Kanaan, naravno) (helix 21.02.2006. 19:09) prioje:))) dosta, neću više brisati! Ako me to malo opravdava razbila sam jedne naočale, ove što imam mi nisu dovoljne, a nabavku drugih moram malo odgoditi :)) (helix 21.02.2006. 19:19) čini mi se da sam takve izranjao i nalazio na Jadranu kod nas (sitke 21.02.2006. 21:48) Draga Helix, tvoje postove o školjkama doživljavam kao Afroditu koja se rađa iz morske pjene...baš me osvježe u ove tmurne dane : )))) (stereokemija 21.02.2006. 22:08) Ova je vrlo slična onoj "mojoj" plazijezik-dajepusu školjci, al morat ću se strpit još malo dok ne saznam i njeno ime...:)) (svantevid 21.02.2006. 23:22) Koja zanimljiva priča... Već godinama gledam i skupljam ove školjke, al si nikad nisam mislila da iza njih postoji cijela kulturno-povijesna storija. Stvarno čovjek uči dok je živ. :-)) Hvala ti na ovim korisnim informacijama. (brokuli 21.02.2006. 23:54) Baš pravi način za prezentiranje školjaka, ja ih naime ne jedem, ali ove njihove ljušture i podaci o vrsti su stvarno dobar način približavanja. Meni se zapravo najviše sviđa nova pozadina bloga, odnosno kamenčići: jedan je poznanik od malih, zapravo skroz malih kamnčića na zidu dnevnog borvaka moje kuće u Grožnjanu napravio cio mozaik atrološkog znaka u kojem sam rođena (naravno neke je bojao), pozdrav tebi i Istri. (feby 22.02.2006. 00:43) Hej, dobro Ti juuutrooo, Helix! Odlican, jer doista zanimljiv post, a fotke su super.... budi mi se ceznja za morem... plivanjem... A da ne bih citala Tvoje postove vec bih mislila da Te i nema vise! Ciao, cara, e tanto saluti per Te! :))) (M.H.Svabica 22.02.2006. 08:24) Helix, greške se događaju, ali ono o sterilnim komentarima (ili komentatorima) je već malo teže oprostivo! :P (Darko 22.02.2006. 08:43) @Darko: Od 3 407 911 trenutno napisanih komentara na blogu.hr ti nađeš moj u kojem sam se malo našalila, uvrijediš se i ne opraštaš mi! Kad si već pročitao taj nesretni komentar, onda znaš u kakvom je kontekstu napisan (nigdje nisam napisala da su komentatori sterilni). Međutim izgleda da bi i moji postovi i moji komentari morali biti sterilni. Meni se ništa ne oprašta. Rijetko se šalim (osim kod Okeca i Ddadda, a oni to shvaćaju), neku blago vulgarnu riječ napisala sam na ovom blogu 1,5 puta, također u šali, čak na istom blogu na kojem si ti našao moj komentar o "sterilnosti". Uostalom, ja sam prilično punoljetna (maggiorenne e vaccinata) pa mi je valjda to ponekad dozvoljeno. Ipak, izgleda da se ne smijem našaliti. Tako sam pred novogodišnje praznike izgubila jednu blogericu – prijateljicu. Nikad neću shvatiti zbog čega, ali ona se uvrijedila i izbrisala čak i moju poruku s lijepim željama za nadolazeću godinu. Ne znam dolazi li i dalje na moj blog, ali ako čita, prepoznat će se i ja joj se još jednom ispričavam. Kad sam (jednom davno) bila zaista ozbiljna i pisala neke sasvim ozbiljne stvarčice (na što su me potakli neki blogeri), moja Puležanka me napala riječima da tako nešto nije očekivala od mene, da to meni ne treba, da to nisam ja (radilo se o nečem čime sam se bavila tijekom studija!? Možda sam promašila studij.), da ne govorim o velikoj svađi na forumu koja je iz toga proizašla. To je, nadam se riješeno i zaboravljeno (Jasna, nemoj se uvrijediti, mi smo to davno riješile). U svakom slučaju ja se ne ljutim ni na koga. Nakon toga okrenula sam se "sterilnim" temama, slikala bube, more i cvjetiće i nitko se nije uzbuđivao ni našao uvrijeđen. Neki su samo znali reći da su mi te bube na dlanu odvratne. A neke su (bube) čak završile u dnevnom tisku. Kad sam objavila vic o NLO-u iznad Verudele oglasio se i poznati stručnjak iz višnjanske zvjezdarnice i malo me ukorio. A koliko ljudi svakodnevno "vidi" vanzemaljce, zašto ja ne smijem? Nisam osoba koja bi nekoga namjerno vrijeđala. Nisam ni uvredljiva, ali sam malo osjetljiva (svatko živi sa svojim manama) pa se lako rastužim. Još se jednom ispričavam svima koje sam nehotice uvrijedila svojim bezazlenim, ali očito neuspješnim, pokušajima da se našalim. Šaljem vam pozdrave iz Pule i jedan poljubac (ako ga ne želite, pustite da padne u more). (tužna helix 22.02.2006. 11:07) Oh, Helix! Pa i ja sam se šalio! Oprosti, molim te! Trebao sam napisati da se šalim. Žao mi je što si me krivo shvatila. Ja sam onaj tvoj komentar i shvatio kao šalu i tako na njega odgovorio. (neshvaćeni Darko 22.02.2006. 11:17) Gledala sam film Boja purpura, i dojmio me se! A ovu školjku volim, imam je doma, volim školjke i drago mi je što pišeš o njima. A za podlogu sam te baš htijela pitati a ti već sve rekla :))) Inače, draga moja, niš ti ne brini da ću se ja naljutiti, kužim sve, i ak te nema samo ću biti s tobom u mislima i očekivati tvoj povratak, pusa i čuvaj se (Plava Zvjezdica 22.02.2006. 11:59) Svi smo mi ljudi-blogeri jedna velika obitelj mekušaca, zavučenih u svoje krhke blogooklopne školjke. Trebalo bi nas poslikat dok je vrijeme, dok ne izumremo ili nas ne istrijebe! I ja se šalim, naravno! Ne volim tenzije bilo koje vrste ali mislim da se na blogu sve doživljava prenaglašeno. Ljudi, komunicirajte, čemu služi e-mail? Komentari su ipak samo površni oblik impresije, izražen i odražen sa jednog kamena na kojem ste zastali u vječnosti! Sve vas cijenim i poštujem-no komentirat ću kako mi padne na pamet-kao sad... (svantevid 22.02.2006. 14:36) @Darko: a sad mi je još gore nego jutros; malo mi je žao što sam reagirala, naravno da ti opraštam - nemam ti što oprostiti - oprosti ti meni. Možda sam čak i shvatila da si se šalio, ali ja sam malo preosjetjiva - pogreška gena i odgoja; a u trenutku dok sam ono pisala pomislila sam da bi se netko možda mogao uvrijediti, ali tipkanje mi je brže od pameti. @Svantevid: dobro ti je to s mekušcima, nećemo valjda izumrijeti. No, kad je riječ o mailu: ja sam se tebi prije desetak dana javila na gmail da ti zahvalim za onu školjkicu - meni i dan danas kraj izvješća o tom mailu piše - unopened ! Otvaraš li ti taj tvoj gmail?:)) Gledam desno ova pravila komentiranja. Ma meni pišite što god želite. Uvijek mi je drago vidjeti vas. Još ću jednom citirati Kašetu: dragi moji, s vama mi je život lipši! (malo manje tužna helix 22.02.2006. 15:05) Ma problem je što u ovim komentarima uvijek nastojimo koristiti nekakav neformalni svakodnevni govor, a zaboravimo da drugi ljudi, dok ih čitaju, ne vide naš izraz lica, naš osmijeh, dobročudan pogled i sve ono ostalo čime se pomažemo u svakodnevnom govoru. Bitno je samo da, kad već nastane nesporazum, nastojimo objasniti o čemu je bila riječ. Nezgodno je to što se mi blogeri uglavno ne poznajemo osobno, pa ne znamo kako tko reagira, no učimo se, zar ne? (Darko 22.02.2006. 15:30) Nedostaje taj važan neverbalni element komunikacije: izraz lica, položaj ruku, gestikuliranje rukama, držanje tijela, pogled, vrludanje pogledom, položaj bliže ili dalje sugovorniku,čak i odjeća ... Ipak, uvjerena sam da i ovdje postoji nešto što nerijetko pokaže točnost one stare: Similis simili gaudet (helix 22.02.2006. 15:44) Podloga je odlična,ali post i fotke su nešto posebno...poznata mi je ova školjkica...neki je vole jesti,ja ne iako sam je par puta spremala gostima...kada "uhvatim" malo vremena napisat ću ti one recepte...pozdrav... (tuga je moj dom 22.02.2006. 22:05) Stvarno zanimljive pričice. Zašto se potpisuješ kao helix bez linka već par dana? (jazzie 23.02.2006. 04:36) Dopada mi se navratiti na tvoj blog. Mene oduševljavaju forme školjaka, pa si malo odmaram oči i uživam. Uz to mogu naučiti mnoge stvari o tom podmorskom svijetu. Pozdravljam te i želim ti MIR I SVAKO DOBRO ! (aurum 23.02.2006. 09:54) ajme meni šta je to bilo, ne razumin ništa, al' neću bit kurjožasta...ima li istine u "ko se svađa taj se voli "? :)))...vengo, vidin da mi je pojelo komentar o vongoli (na donjoj slici)-to da je to prva školjka koju ja znan...ova ovdi se u nas zove brbavica, nalazi se na pješčanon dnu i lako je dostupna svuda-meni je njen oblik pojam za oblik školjke kako bi nekom crtežom objasnila (ako se ne razumimo)...podloga mi se sviđa, a tila bi te zamolit da uz latinska imena staviš i naše domaće nazive (ma vidin da ima, al nisu opširni, evo vidiš da nisi npr. stavila volak i brbavica)...i još nešto, sićan se kad si tila pisati o psihologiji, sociologiji, jel' tako nešto bilo-i ja rekla da bi baš volila to čitati jer da me zanima (moja nesuđena prva jubav)...eto toliko za danas, sva san u poslu do guše i ne mili mi se više ni ovo čudo-onda mo'š mislit kako mi je (kašeta 23.02.2006. 12:41) @Kaše: da neće bit kurjožasta:))) ma ništa nije bilo, ja se nadam da nitko nije pomislio da se radi o svađi, ali ako treba, da bi se opravdala izreka koju ti navodiš, onda neka bude svađa!:)) Aaa, sjećaš se ti mojih "ranih radova" - to već spada u moju blogoprošlost. Što se tiče imena na hrvatskom - napišem kad znam. Pisala sam o pužu bačvašu, o prugastoj mitri, murex brandaris je volak, venus verrucosa je dondola, a za scaphander lignarius ne znam, ali nije vongola. Vongola je camelea gallina i njena uzlazna klasifikacija ide ovako: veneridae - heterodonta - bivalvia - mollusca .... Moji dobavljači uglavnom pojma nemaju, a ovo mi je ipak na jednoj površnoj hobi razini, pa zbilja nemam vremena tražiti literaturu s domaćim nazivljem. Razlikuje se od kraja do kraja, kao i za ribe. Još nešto (@Darko) Afrodita se ne rađa iz školjke, nego iz morske pjene, na školjci je vjetar nosi morem. Ta njena školjka jeste iz porodice venerida, ali nije ova venus verrucosa s glatkom unutrašnjosti. Afrodita ili Venera se vozi u rebrastoj školjci. To bi prije bila Pecten jacobeus ili Pecten maximus - mislim da ću ih slikati (jacobeus - nakon što ih pojedem:))). (helix 23.02.2006. 14:11) Ime me asociralo na te slike Afrodite ili Venere. :) (Darko 23.02.2006. 15:56) Recept je na mom blogu...pozdrav... (tuga je moj dom 23.02.2006. 16:40) Sam da lat. Bivalvia nije jedini naziv, ima i ovaj poduži naziv Lamellibranchiata. Sam da se zna. Anyways, odličan post... Zanimljivo... Cool.... Pusica... (angel 23.02.2006. 21:33) @angel: :)) u pravu si, naravno. Ali klasifikacija života na zemlji je jako komplicirana, ti to znaš. Ja slijedim jednu, recimo to tako, malo pročišćenu: Mollusca - Bivalvia - Heterodonta - Veneridae - Venus - Venus verrucosa. Ali ako treba :)) krenut ćemo od početka: superkraljevstvo - superkingdom Eukaryota; kingdom Animalia; red - Phylum Mollusca; razred - class Bivalvia ( Lamellibranchiata ili Pelecypoda) ..... nekako mislim da je to za ove moje sličice školjkica malo predetaljno; ima gomila literature. Zamisli, igram se s tim školjkicama, a uopće nemam našu knjigu Školjke i puževi Jadrana, Jović - Milišić. Ako ti znaš hrvatske nazive, napiši ih. Ovo je sve nađeno u Jadranu, nije ni tako rijetko osim prugaste mitre. (helix 24.02.2006. 09:42) @književnik_vrtlar: nadam se da ćeš vidjeti ovu poruku - ja već danima ne uspijevam otvoriti tvoj blog, ne da se dugo učitava, nego se uopće ne otvara - ništa - ni makac! Helix ( 24.02.2006. 15:08) pusa : ))) (stereokemija 24.02.2006. 19:53) Aha, znači to je pravo ime te famozne školjkice - Venus verrucosa! Nikako da saznam njeno pravo ime. Znam da to kapa nije, ali je njezina rođakinja. Znaš možda kako je zovu u narodu, kod nas u Istri? Ja nemam pojma. ...he, he, slikano na Kamenjaku! Ma, Kamenjak je jedno od najljepših mjesta na Jadranskoj obali!! Pozdrav! (shrimpy 25.02.2006. 00:47) @shrimpy: to je dondola, napisala sam, nađe se na tržnici, a najbolje ti je ujutro između 7 i 8 doći na Bunarinu - možeš kupiti svježe ribe, mekušce - malo jeftinije nego u gradu. Naravno da je Kamenjak prekrasan; prije dvije godine vodila sam jednog švicarsklog Peruanca - toliko je vikao AH, AH, AH i O O O (od oduševljenja Kamenjakom), da mi je već bilo neugodno (ljudi su se okretali) :)) (helix 25.02.2006. 10:19) Da mi stara moja prekinemo ovu raspravu i da ubacimo te tvoje školjke u jednu veću teću pa da načinimo finu buzaru. Što ti kažeš ? (mala 25.02.2006. 13:31) Jadne školjkice. :(( Kad neki dlakavac pati, lako vidimo, ali kad su neke druge životinje u pitanju, baš i ne. Za razliku od tebe. :) Što se tiče dijaloga između tebe i Darka koji mi je od toliko milijuna komentara upao u oči :)) net-komunikacija nudi toliko puno, no nikad ne možemo vidjeti pogled i čuti ton kojim se izražava i namjera. Zato mislim da se ovdje moramo više truditi shvatiti i iz ne baš direktnih pitanja i odgovora kakav je netko stvarno kao osoba, a onda na osnovu toga shvatiti što nam je zapravo netko određenim riječima htio reći. (pegy 25.02.2006. 13:39) Školjkice izgledaju kao da ih je netko laštio i čistio sredstvom za namještaj! (kazzoo 28.02.2006. 14:02)

- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.02.2006., nedjelja

Murex brandaris

Napisala oko pola kartice. Izbrisala. Dosadno i meni, pa kako da vama nudim na čitanje. Sutra nema editiranja, nema komentiranja. Tužan dan za blogere, ali izdržat ćemo. Nada da će prekosutra biti bolje daje nam snagu. Želim napisati pričicu br.4 moje serije iz područja malakologije (Darius kaže da je serija, a kad on kaže...). Ima literature o tim zanimljivim bićima koliko vam srce želi, pa da baš ne budem kao neki đak Resavske škole. Pokoja sličica, dvije tri riječi i gotovo. A nazvala me maloprije moja Hunjada (to je totalno iskrivljena riječ cognata – konjata – kunjata – kunjada – hunjada --- što u prijevodu znači Hećakova hmama). "Što radiš?" "Miješam neko povrće da ne zagori" - kažem ja. "A neću te onda gnjaviti" "Ma nema veze, evo sam uklještila slušalicu između glave i ramena, samo ti pričaj." - ona ima danas besplatne impulse. "Nabavi si onaj držač za slušalicu što se stavi oko glave pa možemo pričati." "Aha" - kažem ja – "i onda mogu raditi na vrućem telefonu. Miješam sjeckanu mrkvicu, grašak i tikvicu i pričam: aaaaa, mjaaaacc, volim kad je al dente!" Dobro, nemojte se šokirati, dovoljno je što se ona šokirala. Uostalom, što je tu šokantno? Svašta mi je rekla! Nisam sve ni popamtila. Nešto kao ti si luda, udarena i tako to. I spustila mi je slušalicu. A, izgleda da nemam talenta. Murex brandaris smatra se najpoznatijim pužem Mediterana. Vrlo se često može naći na pjeskovitim i muljevitim dnima do100 m dubine. Radi gastronomskih užitaka lov na ovog puža traje cijele godine. Evo recept za Prangera. I u prošlosti je čovjek iskorištavao ovu vrstu, ali za nešto posve drugo. Puževe su skupljali, izvlačili njihova tijela iz kućica, gnječili ih u kašastu smjesu. Smjesi su zatim dodavali sol ili jednostavno morsku vodu te su je ostavljali tri dana na suncu ne bi li se izdvojio bistri sok. Njega su potom u olovnim posudama kuhali na laganoj vatri 10 dana. Uklanjali su pjenu koja se stvarala na površini sve dok se polovica tekućine ne bi izgubila. U tako pripremljenu tekućinu uranjali su lanena platna koja su kasnije izlagali jakom suncu. Boja koju je platno poprimilo na ovaj način nikada nije izblijedjela. Riječ je o tinkturi purpura, izrazito cijenjenoj i skupoj boji kojom su se bojila platna u antičko doba. Odjeću purpurne boje mogli su si priuštiti samo visoki državni i crkveni dostojanstvenici. Da bi se dobilo nekoliko grama purpura, trebalo je sakupiti oko 12000 puževa. Zbog njene ljepote, ovoj boji pripisivana su magična svojstva. Tko je svoje tijelo pokrio platnom boje pupura, priskrbio si je nadnaravne moći.

- 18:42 - Komentari (33) - Isprintaj - #

17.02.2006., petak

Scaphander lignarius

Scaphander lignarius je školjka mediteranskih mora, krhke ljušture po čijoj površini se izmjenjuju bijele, smeđe i narančaste linije. Nijanse boja mogu biti različite, svjetlije i tamnije. Ovu školju teško je na plažama pronaći neoštećenu jer se nježna i prema rubu stanjena ljuštura lako razbije. Scaphander lignarius pripada porodici Cylichnidae, razredu Gastropoda. Odrasli primjerci narastu 60 – 70 mm. Veća ljuštura iz moje zbirke duga je 60 mm. Kućica živog primjerka duga je 30 mm, a zajedno sa stopalom 50 mm. Za ovu školjku karakteristično je da posljednji zavoj spirale nastoji obuhvatiti sve prethodne zavoje. Školjka se zadržava na pjeskovitim i muljevitim dnima na otprilike 50 m dubine. Ne znam kako glasi ime ove školjke na hrvatskom jeziku. Moji dobavljači mi nisu znali reći. Svoj zadatak da mi iz mreža vade rijetke i neobične primjerke mekušaca shvatili su jako ozbiljno. Usprkos napornom radu, pažljivo su promatrali ulov i među ribom, mekušcima, rakovima, ali i među podosta raznog smeća što se zadesi u mrežama, ugledali su ovaj živi primjerak Scaphandera lignariusa.

- 13:32 - Komentari (21) - Isprintaj - #

13.02.2006., ponedjeljak

Izvanredni post

- 22:18 - Komentari (34) - Isprintaj - #

12.02.2006., nedjelja

Mitra zonata

Lutajući internetskim stranicama u potrazi za korisnim podatcima o školjkama i puževima iz moje male zbirke naišla sam na blog imena Exaudi Domine. Posljednji objavljeni tekst nosi datum 18.07.2005. Ne mogu naći nove tekstove i imam dojam da je blog ugašen. Šestog srpnja 2005. (baš na moj rođendan), autor je napisao tekst pod naslovom "O Mitri zonata" iz kojeg je slijedeći citat: Jednom sam dobio knjigu o školjkama u Jadranu i tu sam pročitao o Prugastoj mitri. Tu školjku sam žarko poželio imati. Godine su prolazile i moji kolekcionarski interesi su se prebacili na druge stvari. Školjke koje sam sakupio, prodao sam. Ali ta želja da posjedujem tu školjku nije me napuštala. Vremenom se pretvorila u nešto simbolično. Nekako sam imao osjećaj da kad bi pronašao tu školjku sve krive stvari u mome životu bi se ako ne ispravile, onda postale lakše. Postala mi je simbolom nečeg teško dostižnog, a koje se ipak može posjedovati. Imate li vi svoj Gral? Ja, naravno, nemam sveti gral, ali imam prugastu mitru (Mitra zonata). Neću opisivati ovog izrazito rijetkog puža jer postoji mnogo tekstova koje su o njemu pisali stručnjaci. Pogledajte krasne fotografije na ovim stranicama; ili možda ovdje. Preporučujem vam da ovdje pogledate prekrasne fotografije poznatog fotografa Giuseppea Mazze. Moja prugasta mitra dugačka je 85 mm, a na najširem dijelu široka je oko 20 mm. Lijepe je tamno smeđe boje. Površinski sloj počeo se mjestimice ljuštiti pa sam ljušturu sasvim nestručno zaštitila premazom prozirnog laka za nokte. Mitra zonata je vrlo rijedak sredozemni endem. Kod nas se ovog puža može naći u srednjem Jadranu pa je pronalazak mojeg primjerka u vodama van zapadne obale Istre pravo malo čudo. Vrsta je zakonom strogo zaštićena. Napominjem da je i ova kućica (kao i kućica puža bačvaša) do mene došla prazna. Ribarska mreža podigla ju je s morskog dna nakon što je stanar kućice uginuo. Ili je možda nestao kao karika u prehrambenom lancu? Ni moje sličice nisu loše

- 16:30 - Komentari (21) - Isprintaj - #

06.02.2006., ponedjeljak

Tonna galea

Puž bačvaš (lat. Tonna galea) je životinjska vrsta čiji opstanak čovjek svojim nerazumnim, nekontroliranim, neracionalnim ponašanjem iz dana u dan sve više ugrožava. U našem moru ovaj veliki puž zadržava se relativno blizu obale. Može ga se naći na udaljenosti do 5 nautičkih milja od obale. U tom se području odvija prilično živa aktivnost ribarskih brodova. Nerijetko se bačvaš zadesi među ulovom kočarica. Žive primjerke ribari redovito vraćaju u more. Srećom, često se radi o praznim ljušturama. Zbog njegove veličine i lijepog izgleda ljušture, ovaj puž česta je meta ronilaca koji izlovljavaju žive primjerke čije ljušture potom prodaju kao suvenir. Zakonom o zaštiti prirode strogo su zabranjeni skupljanje i izlov ovog puža kao i trgovina njime. U smjeru pružanja spirale puževe ljušture nižu se rebra odijeljena kanalićima. Na ovom velikom primjerku ta rebra široka su do 1cm. Šire se prema vanjskom obodu ljušture. Rebra su poprijeko presječena bijelim prugama. Na tim mjestima ljuštura je lagano udubljena. Stječe se dojam da su polja omeđena prugama cjeline koje predstavljaju određeni period u životu puža. Nešto poput godova na stablu. Imam nekoliko ljuštura koje sam dobila od pulskih ribara. Veoma su krhke. Morske struje valjaju ih morskim dnom te se one lako oštete udarajući o kamenje. Najdulja os najvećeg primjerka u mojoj maloj zbirci dugačka je oko 19 cm. Taj primjerak ujedno je i najočuvaniji. Gotovo da nema oštećenja. U njegovu šupljinu ulila sam bez problema nešto više od jedne litre vode. Na slici (složite pazzle) se vide tragovi morskih organizama (crvi i slični organizmi) koji se nastanjuju na raznim površinama pa tako i na praznim ljušturama puža bačvaša. Ti organizmi nisu preživjeli vađenje ljušture iz mora. Vidljivi su kanalići koje su crvi izgradili od minerala i u kojima se nalazilo njihovo mekano, osjetljivo tijelo crvenkaste boje. Kada dobijem ljušturu, nekoliko je dana držim u slatkoj vodi koju često mijenjam. Tada, nažalost, nastupi pomor svih organizama koji su našli stanište na praznoj puževoj kućici. Ponekad iz najudaljenijeg dijela u unutrašnjosti kućice izađe mali rak, bijesan zbog gubitka apartmana. Ovi primjerci malo su manji i svjetlije su boje. Napominjem da je ovo moj potpuno nestručan opis puža bačvaša, odnosno njegovih ljuštura. Željela sam naglasiti da se radi o vrsti koja je od 1994. strogo zakonom zaštićena.

- 18:29 - Komentari (36) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

Izvanredni post (2)

Nisam ovo mislila danas (26.02.06.). Ako sad ne dođete na ručak, teško vama. Pozvan je Darko i svi koji misle da sam svađala s njim (vidi komentare u prethodnom postu). Možda vam se čini malo, ali ima toga još, a skuhat ćemo i malo pašte ili riže. Nema više nikakve rasprave, a još manje svađe. Ja sam najprije htjela biti duhovita (što mi, naravno ne uspijeva), a onda je osjetljivica mislila da se Darko uvrijedio i da joj ne oprašta. Ma riješili smo to, ja se ne svađam, ne ljutim i ne vrijeđam. Samo se ponekad malo rasplačem. Evo se kuha i još se vidi i kako mi je kipjelo. Baš me briga. Gotovo je. Ja mislim da uz školjke ide nešto malo robusnije pa vam nudim vrhunski merlot baršunastog okusa s područja Bujštine. Ovo vam je Pecten jacobaeus. Možete donijeti kakav kolačić. Evo, Mala, neka ti sutrašnja fešta prođe u veselju! helix toči, helix služi, al za malom srce tuži... (naravno, riječ je o Ani i o Mili Đ. Jakšića, o meni jako dragoj pjesmi… pjesma se zove "Mila" i svrstavaju je među najljepše pjesme o ženama) Komentari (39) Draga ja sutra imam feštu i spremam brdo kolača moram ih slikati sutra na trpezi. Evo nosim i baberinić za odrasle da se ne maćam dok jedem. Volim crno vino i eto me! (mala 25.02.2006. 14:51) Helix, hvala, ovo je divno. Samo mi sve to izgleda strašno nestabilno na zidiću. :)) Jesu li to školjke o kojima ćemo učiti u sljedećem postu? I da, mislim da je merlot pravi izbor! :) (Darko 25.02.2006. 15:00) MMMMMMMMMMMMMMM asti miša šta je ovo dobro denu brzo nalij malo. (mala 25.02.2006. 15:04) EVo baš sad krećem. Vidjet ćemo kada ću doći. (sitke 25.02.2006. 15:33) Da sam ja ta boca vina bilo bi me strah (visne)! (Hećak 25.02.2006. 15:37) @Mala: evo san ti ulila; @Darko: s ove strane ima 16 katova do tla, ako nešto padne ja neću ni čuti, a baš zbog ovih mojih slikavanja ja ne parkiram s te strane tako da nema problema; @Sitke: čekamo te; @Hećak: (JAVIO SE MOJ HEĆAK) čekam te da dođeš, znaš već zašto, pošalji mi ono večeras, imaš mail na mom blogu. Neću ja tebe slikati na tom zidiću!! (helix 25.02.2006. 16:19) Aaaaaaaaaaaajme kako bih volio okusiti ovu ponudu Bogovima širokih prostranstva, sa tvojega pijadestala! (u prijevodu-zidića). Čaše su ti mrak, u vino niti ne sumnjam! :-))) (svantevid 25.02.2006. 17:21) Njammmm.... evo i mene je primamio miris jela i vina.. ko kad si pijatu tako nepazljivo postavila na balkon... sada evo me, i slobodno natoci... hvala Ti, zivjeli zivot, koji neka bas zna i lijep i prijatan biti! :))) A zivjela mi i Ti, ako ces me jos jednu casu tog dobrog vina napuniti! :))) Srdacni Ti voooZdric i prijatan vikend Ti zelim! :))) (M.H.Svabica 25.02.2006. 17:39) Njam-njam, njam-njam....sad sam slatko nasmoijala, to što je tebi pokipjelo nije ništa, ja danas nisam bila skoncentrirana na kuhanje,sve dok nije zazvonio telefon, ja se javila ...blah-blah....čujem kipi, brzo krpu u ruke, pa prolijem šerpu...samo ću ti reći da sam i štednjak morala pomjerati,da bih počistila...a, od ručka?...ostalo je nešto malo...pusu ti šaljem : ))))) (stereokemija 25.02.2006. 18:00) Odbijam jelo, mada primamljivo izgleda (ne jedem mekušce: rakove, školjke, lignje i sl.), ali na Merlot pristajem: to je dobar izbor za svako jelo (a i bez jela). Pozdrav. (feby 25.02.2006. 19:39) @Feby: znam, nema problema, naći će se kakva ribica, malo zelenjave, voća , možda malo kakvog finog sira, maslina, da merlot lakše klizi -- helix ( 25.02.2006. 19:44) svratih samo da nazdravim Živila ! I daj nam tu pjesmu u cjelosti da i ostatak gušta. (mala 25.02.2006. 20:24) ...Ciao! Drago mi je da sam i okorjele sportske antitalente uspjela upoznati sa sportskim događanjima :) ...he, he, ma šalim se malo! Joooooooooj, kad vidim ove tvoje sličice. zazubice mi rastu........ (deep_water 25.02.2006. 22:04) Ups! Stavila sam link krivog bloga! Da nisam primjetila sigurno bi se mislila tko ti to sad piše i na temelju čega :) ...Pozd i uživaj (i sorry) (shrimpy 25.02.2006. 22:06) zovi i mene drugi put :)) (misteriozo 25.02.2006. 22:38) mljac mljac mmmm (slaven 25.02.2006. 23:14) i ja bih na rucak... ne vjerujem da se osobe kao ti i Darko mozete posvadjati.. ps. imam doma iste case... (juliere 26.02.2006. 01:18) Volio sam ovaj merlot, ali ga već dugo ne vidim u trgovinama...pozdraw (gogoo 26.02.2006. 01:51) dok sam ja ovo stigla procitat vec je sigurno nestalo... :(( (Bridge 26.02.2006. 02:34) @Slaven, Misteriozo, Bridge: bit će toga i drugi put, samo navratite, imam ja toga često. @Juliere: naravno da ne, to ti je sve skupa kao neka šala @Gogo: ja ga kupila nedavno u Puljankinoj trgovini na Vidikovcu:)) (helix 26.02.2006. 08:42) Merlot... vino moje mladosti... Kako je to dobro vino... ah. Vidjela sam da si u Helix-style oprala onog tipa koji misli da je boga za bradu uhvatio posjedovanjem paparazzi fotki kokice... koja je samo i jedino kokica... žalosno. Bravo. I dobar tek! (zgubidanka 26.02.2006. 10:39) @Zgubidanka: da vino njene mladosti??!! starice, maturantice! Ne spominji Helix-style pranje, opet ću upasti u neku polemiku, a znaš da ja ne bih! --------- ČAŠE: čaše su od brazilske agate, malo su teške i nisu baš ni tanke, ali ja ih volim jer su uvijek hladne. helix ( 26.02.2006. 10:47) Helixice, nismo li se mi to malo pobahatili.. pa ne odgovaramo na blogove komentatora nego na svoj... ccc... sad, so sad.... :( (zgubidanka 26.02.2006. 11:08) :))) Uz sve kritike koje mi stižu ovih dana, prihvatit ću i ovu, neću se čak ni rasplakati. Svratit ću ja na sve drage blogove i komentirati teme koje tamo nađem. Ovdje odgovaram na ono što je vezano za moje tekstiće i moje problemčiće. Ajde, Zgubi, nemoj se ljutiti, znaš da te ja volim i da ću doći, kad -tad. Na tuđim blogovima ne volim baš ostaviti komentar bez linka. Problem je čisto praktične prirode, da ga sad ne objašnjavam nadugo i naširoko, ali nešto radim i onda kad uđem u komentare nemam mogućnost ostavljanja linka. Vjerovali ili ne, ali tako je. Ja sam sve, samo ne bahata (možda ću se ipak malo rasplakati) helix ( 26.02.2006. 11:16) opet ti izazivaš vraga sa ton ogradon, briga mene za parkirana auta, ma mi žaj spize i vinaaaa, vina vamo, vina mi dajte !!!... oooops,sad ispalo da san pijančina na kvadrat :))) (kašeta 26.02.2006. 11:21) Sad sam happy :). Nije ti promaklo što ću studirati, čisto radi toga jer ne znam. Imam puno ideja, a sad.....trebala bi početi razmišljati i o tome. Da, čini mi se da sam zabranila komentiranje anonimcima, moram promijeniti to. (zgubidanka 26.02.2006. 11:38) ajme jučer nikako otvoriti slikice, doma mi navek nekaj šteka, a umrla od radoznalosti kako jelo zgleda :) njami, njami, njami...a čaše su mi predivne :) (Plava Zvjezdica 26.02.2006. 12:42) Mislim da su ovi blogeri prije mene sve to pojeli. :))) Ali nema veze, ionako ne volim morske plodove pa ću doći drugi put kada na jelovniku bude nešto drugo. :))) Da, meni ono između tebe i Darka nije sličilo na svađu nego na konstruktivan razgovor. :) (pegy 26.02.2006. 12:56) ja i moj dajlap. kako mi se fotke otvaraju mislio sam od vina da ti je naras'o dimnjak ispred balkona preko noci. ne znam ja sta ti je toal tebi evo recepat od danas. od ludijeh kokosiju. daklem: uzmi jedno po kile pileceg belog, otkostenog. pa iseckaj onako ko kinezi na zalogajcice. inace, ovo tije kineska 'rana. e u jednu techu ulij deci soja sosa, stavi zlicicu karija, malko malsinovog ulja i kasiku limuna i to promesaj i bubni isecenu piletinu u to. za to vreme stavi ulja na trepavicu u tavu i ugrij i onda sve to zajedno izruci u tavu i na lahkoj vatri jedno dvajesetak minuta nek se krcka. jesam zaboravio sta? jesam. pirinac iliti riza nek se kuva dotle. sto suvlja to bolja. stavis onu u kesici. to ti je to. uz to jeli salatu od celera i sargarepe iliti mrkve. narendas jedno i drugo pa pomesas. malo posolis i malko maslinovog ulja i limuna. i eto. stas' bolje. ko proba nek napise kako mu se svidelo. to vam je chinese fast food. sve skupa ni po sata muke! (japaja 26.02.2006. 15:52) aaa, poceli smo stavljat kopirajt na fotke. ooopaaaa! pa sto ne stavi na kulinarske charolije kopirajt. pa da, slike ne da nikome, ali ce hranu da podeli :) (japaja 26.02.2006. 15:58) Dobro zapažanje, ma što da stavljam na hranu, a ni na rijetkim školjkicama kao što je mitra mi neće baš puno pomoći ako netko odluči ukrasti. Jednom sam pročitala savjet: ako ne želite da vam netko ukrade nešto što objavite na internetu, molite se bogu. To se ja samo malo igram. Hvala na receptu, isprobat ću ga svakako. helix ( 26.02.2006. 16:19) @tipati: jaao, pa što je to ulja na trepavicu? Da zagrabim okom ulja pa što mi kapne s trpavice u tavu - to je to? Inače je jako pitoreskno napisan recept, al skužit ću ja njega, ma i slikat ću kad bude gotovo, i sve faze, da vidiš samo.... malsinovo ulje je valjda maslinovo; moram li baš bubnuti piletinu ili je mogu lagano spustiti; sve si preveo osim narendati, al ako nađem što znači rende - znat ću i značenje glagola. Ma pripremit ću se ja, riječnici, kapaljka za ulje u oko ... nego, za koliko je to osoba? pola kile? nije baš obilato, piletina je lagana; jel to treba raditi u voku? jaao, kad bolje razmislim to je prilično komplicirano! helix ( 26.02.2006. 16:43) aha. mda,ima laksi nacin za izribati nesto, mos' zapravo i lakse. stavis celer i sargarepu u dzak pa bacis na cestu nek kola prodju par puta preko toga. voala, eto ti salate. e sad, po kile mrtvih kokosi bez kostiju ti je za mog frenda onako za pod zube. jelte covek ima stotrijes kila. pa, kazi ti ljudima kad ih zoves na rucak nek pojedu pre toga nesto s nogu. recimo, pljeskavicu iliti mozda mesne valjuske sa zaropeka, hahaha. vidi, to su mi neki kinezi pricali recepat al ti oni ne znaju bas 'naski'. pa ja sto skonto - skonto. a ovako je krenulo: uzmes sise od mrtva kokos a od perje se ocisti prvo.....mos mislit na kakvoj sam ja muci bio. a toooo. e sad si me prosvetlila. i ja nisam znao sta im to znaci 'malsinovo' ulje. e moji kineziiiii. a otkud masline u kini? ah da, kineske masline. kao jelke. samo plasticne - sa busenom. made in china! eto! (japaja 26.02.2006. 17:02) @tipati: ma slušaj to s džakom i kolima - ispadne pire. :))) sise od mrtva kokoš , a što s drugim organima - juhicu. Svaki pristojan gost se prije nego ide k nekom na ručak najprije dobro najede kod kuće. Ja mislim da s ovom dozom mogu pozvati najmanje pet pristojnih. helix ( 26.02.2006. 17:39) fino izgleda :) (LA Woman 26.02.2006. 21:58) vidi,vidi. ja sam trenutno jedan onlajn. zapravo, cetrdesethiljadapetstotrideset sedmi posetilac. djura jaksic. hmda.... Vrata skrinuse... O, duse! O mila seni!- O, majko moja! O, blago meni!- Mnogo je dana, mnogo godina,- Mnogo je gorkih bilo istina;- Mnogo mi puta drhtase grudi,- Mnogo mi srca cepase ljudi;- Mnogo sam kajo, mnogo gresio- I s hladnom smrcu sebe tesio;- Mnogu sam gorku casu popio,- Mnogi sam komad suzom topio...- O, majko, majko! O, mila seni!- Otkad te, majko, nisam video,- Nikakva dobra nisam video!...- ( 26.02.2006. 22:09) ...dobar tek... (vrtlar_i_književnik 26.02.2006. 22:47) ... svet je pakostan, Život je, majko, vrlo žalostan! (a gdje nađe ovu vedru, optimističnu pjesmicu) helix ( 26.02.2006. 23:46) Malo kasnim ali eto svaka cast !! (istra 27.02.2006. 10:42)

- 15:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.02.2006., subota

Amore a quattro zampe

Konačno da vam se i ja malo javim. Zovem se Kraft. Jedna od najvažnijih stavki u mom kurikulumu jest činjenica da sam ja prva Hetina (vama je poznata kao Helix) ljubav. Među kvadrupedima, naravno. Kako stoje stvari s bipedima, nemam pojma. Ona mi ne želi reći, pravi se tajanstvena. Jednoga dana moj pravi vlasnik Hećak otputovao je s mamom na četverodnevni izlet. Budući da si ja ne znam sam pripremiti jelo, a ne znam ni vrata otvoriti (ja sam pudl srednje veličine!), morali su me odvesti nekome na čuvanje. Doveli su Hetu pred gotov čin. Jednostavno su me ostavili u njenom stanu. Na pod dnevne sobe namjestili su moj jastuk, a Heti su u ruke gurnuli moj povodac uz riječi: "dugačka šetnja, najmanje dva puta dnevno." I brže – bolje su nestali. Heta se našla u čudu. Zgrabila je onaj crni valjčić u koji ljudi ponekad nešto govore. Mislim da je razgovarala s prijateljicom. Kasnije sam saznao da joj je prijateljica rekla kako me za četiri dana neće htjeti vratiti. To je sigurno bilo u trenutku kad je Heta rekla: "Ma da, ti si luda!" Nije Heta znala što je čeka! Ja sam odlučio biti jako dobar. Vjerovao sam da je to najbolja taktika. Nikad se ne zna. Pomislio sam: mogla bi me šutnuti na onu veliku livadu i ostaviti samog! A tamo lutaju ogromni psi prilično neprijateljskog izgleda. A ja sam mali! Moram priznati da je i Heta bila dobra. Stavljala mi je fina jela u posudicu i vodila me u šetnju uz more. A onda sam odlučio zaigrati moju najjaču kartu: šarm koji zrači iz mene kad zatreptim crnim okicama, lagano nakrivim glavu, prednje šapice složim u tipičnu "pudl pozu" i lagano vrtim podignutim repićem. Heta je čitala u dnevnoj sobi, a ja sam se pravio da spavam. Onda je ustala i otišla u onu sobu u kojoj ima nekakav veliki bijeli stol. Na njemu je ploča s crnim tipkama, slična ovoj po kojoj ja sada lupkam kod Hećaka. Mislila je da će konačno na miru sama lupkati po tipkicama. Ja sam se digao s jastuka i nečujno se stvorio kraj nje. Pogledala me je malo začuđeno, ali vidio sam da se ne ljuti. Nitko ne može odoljeti mojoj pozi koja kaže: "Ja sam mali crni pas koji te voli i koji ne želi biti sam." Heta je ponekad nakratko odlazila iz stana, a ja sam je nestrpljivo čekao u hodniku. Kad bi se vratila, skakao sam, podizao se na stražnje noge, trčao oko nje, vrtio repićem i radosno lajao. Vidio sam da je sretna što joj se veselim. U jednoj posudici ostavljala mi je nekakve šarene keksiće za pse. Ja sam ih razbacao po cijeloj kuhinji (i onako to ni jedan ozbiljan pas ne jede). Vidio sam da se Heta ne ljuti. Znala je da je to igra i izraz veselja jer nisam više sam. Sinoć sam ponovno bio kod Hete i malo joj pozirao za nekakav blog. Obećala je da će objaviti samo one fotografije na kojima lijepo izgledam. Heta je uživala grijući svoje uvijek hladne ruke u mojem kovrčavom, crnom krznu. Pozdravljam vas jednim kratkim VAU ! Kraft P.S. Kasnije se pojavio jedan aljaški malamut. On je krasan, velik, i dao je Heti poljubac, ali ja sam ipak njena prva ljubav a quattro zampe!!

- 15:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

02.02.2006., četvrtak

Rosa de febrero

Ne znam imaju li ruže običaj cvjetati u veljači. Jedan pupoljak, budeći se jutros u mojoj sobi, pospano je protegnuo svoje latice. Iz sata u sat preobrazba u malenu ljepoticu postajala je sve očitija. Ružica je sada već posve budna, izglačala je svoje latice i oko sebe pruža nježan, slatkasti miris.

- 15:15 - Komentari (17) - Isprintaj - #

01.02.2006., srijeda

Rosso di sera

Prije samo šest dana slikala sam svoju ruku u vunenoj rukavici kako nespretno udara po tipkovnici. Vjerovali ili ne, danas sjedim kraj širom otvorenih vrata koja vode na balkon. Sjediti na balkonu bilo bi gotovo prevruće. Eto, to ja zovem život okrenut jugu. A sinoć je izgledalo ovako: Rosso di sera bel tempo si spera! Serata scarlatta solleone suggerisce. Fioriscono fuochi finali? Fede! Futuro felice. Gallina vecchia fa buon brodo! Nonostante non neopiumata, nutre nuotando. Matusalemme mai migratore, minestrina meravigliosa. Slučajno sam naišla na stranicu s poslovicama u tautogramima. Nažalost, takve stvari su praktički neprevodive, ali onoga tko se malo snalazi u talijanskom jeziku, ovo će sigurno zabaviti. Ne znam je li netko naše poslovice i narodne izreke pisao u tautogramima. Neki čak govore da se radi o jednoj vrsti umjetnosti. Velika vještina baratanja riječima svakako jeste. Bilo bi mi zaista drago da netko pokuša i napiše nekoliko rečenica. Kad krenete, prilično je zarazno. Mudre poslovice pokazale su se točne: večernji purpur najavio je lijep, sunčan dan. Na balkonu sam slikala ovog ogromnog puža. Više njegovih fotografija i poneka riječ o njemu – drugom prilikom.

- 14:43 - Komentari (23) - Isprintaj - #