25.03.2005., petak
Možda JA ne kužim (ili vi)?
|
Dragi blogovci, OK. Nova sam na blogu i ne mogu odmah na C listu ili AC listu (čitam da mnogi smatraju da one i nisu uvijek mjerilo kvalitete bloga, što se mene tiče na nekima ima malo previše vulgarnosti, nisam neka čistunka, ali...). Međutim, zbilja sam očekivala malo više komentara na tekst "Tražili se - dobili ste". Ljudi moji, ili niste čitali ili niste shvatili svu tragediju koja se krije iza naslova bloga: poslušni i/ili pametni, a koji bi mogao biti podnaslov navedenog teksta. Stavljam ga stalno na početak u nadi da će netko pročitati. Nije toliko bitan konkretan slučaj koji se desio "u jednom lijepom primorskom gradu" koliko činjenica da je tako nešto gotovo pravilo. Niste nikada čuli rečenicu nekakvih moćnika po raznim firmama, uspješnim tvrtkama i sl., "ne trebamo pametne nego poslušne"?! Vjerujte, bez lažne skromnosti, ja sam i jedno i drugo. Ali, NE! Ne treba im čak ni onaj koji je i jedno i drugo, SAMO poslušni. Vjerujem i nadam se da ima i časnih izuzetaka. Međutim, čitajući ispovjedi ljudi koji su pokušavali naći posao u mnogobrojnim poduzećima kod nas, koji su uredno odgovarali na primamljive oglase, uvjerila sam se da ima više onih prvih (koji nisu časni izuzetak, može se protumačiti i koji su nečasni). Zašto "poslušni"? Jer ne znaju što bi sa sobom, pa lijepo slušaju sve što im se kaže, nemaju svoje mišljenje svoj stav, svoje ideje, svoje prijedloge, možda nemaju ni kičmu pa ih se lijepo može savijati poput travke na vjetru (ma čak i na povjetarcu) malo akademskije to bi se reklo: može se njima manipulirati. A zašto oni sve to nemaju. Jednostavno. Zbog jedne druge skupine "nemanja": nemaju znanja, vještina ni sposobnosti. Ako se svemu tome doda i izostanak elementarnog poštenja da čovjek sve to sam sebi i prizna, takva osoba se bez trunke grižnje savjesti javi na natječaj za (npr) menadžersko radno mjesto koje zahtijeva ... - neću vas gnjaviti, znate i sami što, sve ono što sam gore nabrojala pod " nemanje". Dragi moji maturanti, brucoši, studenti, apsolventi, magistranti, doktorandi, dragi moji posjednici svih mogućih diploma iza kojih stoji trud, stjecanje znanja, vještina i sposobnosti ne dajte se. Ponosno dignite glave, ako vas ne prepoznaju ovdje, a vi lijepo otiđite tamo gdje vas žele i cijene. Ne dovedite se u situaciju da vas na natječaju za prijem u radni odnos potuče umirovljenik koji je srednju školu završio prije 40 godina, koji misli da se E-mail-om šalju paketi gabarita 10mx10mx10m, a da u kompjuteru može zagrijati večeru (samo ne zna kako da ga otvori). Rezimiram - dva su glavna problema: - pametni ostaju bez posla i padaju u depresiju, a u boljem slučaju odlaze (zna se kamo) - poslušni zajedno s onima koje slušaju uništavaju naše gospodarstvo, školstvo, zdravstvo itd. Do ponovnog susreta P.S. dajte mi primjere koji pobijaju gore navedeno da se malo izvučem iz depresije |
- 18:49 - Komentari (5) - Isprintaj - #
24.03.2005., četvrtak
Stiglo je proljeće
|
Iako je dan tmuran i nekao otužan, proljeće je u zraku i bude se nove nade. Nažalost imam malo vremena, htjela bih više toga podijeliti s vama. Istražujem malo i sastavljam svoju vlastitu C listu - za sada: knjiški moljac Pozdrav P.S. Mislim da uskoro slijedi nastavak moje bajke s neisvjesnim završetkom. Strpimo se - i od trave jednom nastane mlijeko! |
- 17:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
23.03.2005., srijeda
Tražili ste - dobili ste ... (bajka s neizvjesnim završetkom)
|
Jednoga dana u nekom mirnom, živopisnom gradu odluči grupa vrijednih građana poslušati mudru izreku "zajedno smo jači". Godinama se zločeste vještice i vješ(t)ci bogatili prodajući plodove rada njihovih žuljevitih ruku, a vrijednim građanima ostajale mrvice kruha sa sedam kora. "E, sada je dosta" uzviknuše vrijedni građani te analogijom zaključiše: "kamen po kamen - palača" - "jedan po jedan vrijedan građanin - zadruga". Izabraše među sobom petnaest najvrjednijih, najmudrijih, najpravičnijih i staviše im u ruke budućnost svoju i svojih najmilijih. I poče se sastajati petnaest veličanstvenih ne bi li vizionarskim odlukama podrezali krila (metle) zločestim vješticama i vješ(t)cima. Kovali su planove, donosili važne odluke, dugo u noć snivali snove o velikom blagu koje će stvoriti i veselo dijeliti. Zvali su i pomoć, razne dvorske ali i neke manje važne savjetnike, ne bi li svoje male snove usuglasili s onim velikim. Jer, mudro je zaključivala naša petnaestorka, velike snove dvor će bogato nagrađivati, nađu li se blizu, i njih će dopasti koji slastan zalogajčić. Ali ( uvijek ima neko "ali" koje djevojci sreću kvari) petnaest veličanstvenih možda i ne bjehu tako mudri. Možda se, nenavikli na težak intelektualni rad, umoriše od beskrajnih vijećanja. Tek, malo-pomalo, počeše samo poslušno, nekritično povlađivati jednome među sobom. Bješe taj ( nazovimo ga Big 1) čovjek koji je očito puno učio od velikih povijesnih vođa. Veliki podočnjaci jasno pokazivahu da čovjek po cijelu noć ne spava, već smišlja taktiku, strategiju, neposredne operativne zadatke i što sve ne. Ujutro to iznese pred četrnaest poslušnih i rezigniranih uz riječi: "odlučio sam tako i tako, ako netko misli drugačije neka slobodno kaže, ali tvrdim da je moje mišljenje jedino ispravo, jedino moguće, najbolje, najpametnije... ma naravno, svi se slažemo ... idemo dalje". Sve je Big 1 lijepo smislio, stavio na papir, dobio blagoslov od važnih dvorjana, a četrnaest poslušnih nije shvatilo kako se njegov privatni interes polako izdiže na nivo općeg. Najžalosnije je što iza četrnaestorice stajaše više od 250 duša i njihovih najmilijih (vidi gore). U naizgled nemogućim antičkim pričama pojavljuje se deus ex machina ne bi li po kratkom postupku riješio problem. Ovo je malo mlađa priča, ali jedan takav deus nazirao se u liku osobe koja bi svim tim združenim napaćenim dušama upravljala. Za svoj intelektualni, fizički i psihički napor ta bi osoba bila primjereno nagrađena. Potrebni napori bjehu doista veliki. Znanja, vještine, sposobnosti koje osoba (deus) mora imati ako želi raditi na dobrobit vrijednih građana s početka priče, ogromni su. I poče petnaest veličanstvenih (čitaj Big1) birati spasitelja svoga koji će od puste kvantitete stvoriti kvalitetu. Tu se desi čudo veliko: onih koji samouvjereno misle da mogu podnijeti takav veliki teret kakav se u ovoj priči pred njih postavio, bješe malo, premalo. Ljudi toga grada ili su vrlo skromni ili su shvatili uzaludnost takvog poduhvata. Bilo kako bilo, pred Veliko vijeće petnaestorice dođoše svega četiri čovjeka. I tu Big1 pokaza svoju veliku "mudrost". Odluči naprasno ne saslušati nadobudne kandidate, već ih pod izlikom nekakve demokracije (čitaj: odgovornosti moja, prijeđi na drugoga) posla lijepo da svoje ideje iznesu pred svim onim vrijednim građanima. Da, oni su vrijedni, ali u masi se često izgubi kvaliteta. Jadni građani nisu znali što bi. Od malog broja mogućnosti odlučiše se za (AVAJ) najlošiju!. Deus ex machina posta čovjek koji je davno u mirovini, koji je davno završio srednju školu, a jedina mu je kvaliteta što je i sam nekad bio vrijedni građanin kao i ovi koje sada treba spašavati. Jadne bi bile antičke drame s takvima. Da ova nešto suvremenija drama bude još tragičnija iznesimo i ovo: imali su vrijedni građani priliku da iz mašine pravo na njihovu scenu izađe osoba izrazito stručna, sposobna, i nadasve voljna i poštena (i najmanje tri stupnja obrazovanja iznad odabranog). Pogađate, mudro odlučiše da im ne odgovara, našto dotična osoba odluči ne prosipati svoje teško stečene i skupo plaćene sposobnosti tamo gdje bi to bilo uzalud (ima jedna izreka starih Latina koja opisuje takav slučaj, ali nećemo je citirati). E pa mudri, vrijedni građani neka vam je sretno. TRAŽILI STE - DOBILI STE! A što će "slavno" odabrani vođa - bit će poslušan (nadajmo se) (vidi ime bloga). Ovo nije kraj, živi bili pa vidjeli, nadajmo se sretnijim danima! Do sljedećeg susreta ... |
- 23:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
20.03.2005., nedjelja
Polako napredujem
Evo postavila sam brojač posjetitelja. Jedan dragi dečko rekao mi je da sam kreten i dosadna. Kasnije sam shvatila da je srednjoškolac. Ne želim nikoga diskriminirati, ali, ubuduće, možda bi bilo bolje da moj blog pokušaju čitati samo "starci" od 25 na više. Pokušat ću barem ne biti dosadna, ako već ne i zanimljiva.Pozdrav |
- 01:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
19.03.2005., subota
Hvala na odgovorima
Dragi moji blogovci,Hvala na vašim odgovorima. Kao "friškoj" blogerici oni su mi dragocjeni poticaj. Odlazak gdje ti se nudi bolje - mogućnost primjene stečenih znanja, mogućnost napredovanja (ne govorim uopće o adekvatnoj plaći za uloženi trud, zaista nisam tip koji prvo na to pomisli, važniji mi je osjećaj vlastite realizacije) onda kada to u tvojoj sredini ne dobivaš, ja ne bih nazvala bijegom. Možda se ste vi malo mlađi od mene i još puno optimističnije gledate na život; ali... kad s puno truda i odricanja završite fax, kad platite četrdesetak tisuća kuna magistarski studij i završite ga s visokim prosjekom ocjena, kad znate da konstantno radite na sebi, završavate razne tečajeve, specijalizacije, odlazite u inozemstvo, učite, učite i zaista stalno napredujete, a nakon svega vam stalno zatvaraju vrata i uporno govore da vas ne trebaju, vjerujte, zaboravite nekako na principe i spremni ste na to što vi zovete "bijeg". Nije to bijeg iz kukavičluka. Prije bih rekla iz samopoštovanja. Što se tiče toga da su pametni i poslušni u jednoj osobi još gora varijanta - ja u tom slučaju ne mislim na slijepo poslušne, već pametno poslušne, tj. one koji znaju slušati (uvijek postoji netko koga nekad trebamo poslušati) i one koji znaju kada, koga i zašto poslušati. To pomalo spada u domenu lijepog ponašanja, kulture, pristojnosti, mudrosti ... Do slijedećeg susreta |
- 19:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #
16.03.2005., srijeda
Led je probijen
|
Dragi blogovci, Jučer smo se prvi put čuli (vidjeli ili bolje reći čitali). Možda je bilo pristojnije prvo se predstaviti, pozdraviti vas, ali eto, budući da je blog dobio naslov upravo po prvom tekstu, odlučila sam predstavljanje ostaviti za kasnije. Nadam se da će i ostali tekstovi biti nekako na tragu prvog, odnosno u skladu s naslovom bloga. Razmišljajući o opisu bloga sjetila sam se naslova jednog divnog teksta koji sam pročitala prije nekog vremena (pisat ću vam jednom o tome) i odlučila ga parafrazirati: Altalena dei miei pensieri - Ljuljačka mojih misli. Zamislite kako vaše misli lete visoko pa se vraćaju, pa opet lete. Vi ih pokušavate obuzdati, a one se ne daju i odlaze opet nekamo u visine. Tko je nekad bio u parku prirode Kamenjak na jugu Istre, sjetit će se dviju ljuljački postavljenih na uzvisini iznad mora, koje vas u ljetnim danima nose prema suncu i svjetlucavoj površini mora. Čini se kao da ćete svakog trena poletjeti. Eto tako se ja nadam da i moje misli mogu letjeti na ovim stranicama. Ako se poneka i vama svidi, veselit će me vaša riječ na dnu teksta. Željela bih da razgovaramo, izmjenjujemo naše misli i obogaćujemo jedni druge, oplemenjujemo. Možemo pričati o svemu. Mojim mislima ne postavljam granice. One gotovo žive neki svoj zaseban život. Ja ih osluškujem. Ponekad su mi drage, ponekad me ljute. Nema veze. One su moje. Jeste li kada pomislili da su sve što čovjek zaista posjeduje upravo njegove misli. Nitko vam ih ne može uzeti. Razmjenjujte ih, ali ne dajte da vam ih mijenjaju, nasilno oduzimaju ili nameću neke vama potpuno strane misli. I pazite da se vaše misli ne umore. Čudno je to s njima. Umaraju se ako miruju, ako ne dobivaju stalno nove poticaje. Što ih više opterećujemo, gnjavimo stalno nečim novim, one su sve živahnije, sve brže i veselije. Dajte im da se raduju i bit ćete radosni i vi. Do slijedećeg susreta |
- 09:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.03.2005., ponedjeljak
Danas učim metodom pokušaja i pogrešaka
Danas samo kratko. Možda ću trebati vašu pomoć. Ako mi je netko voljan pomoći savjetom oko dizajna stranice, dobrodošao ...Vidimo se |
- 09:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |