23.03.2005., srijeda
Tražili ste - dobili ste ... (bajka s neizvjesnim završetkom)
|
Jednoga dana u nekom mirnom, živopisnom gradu odluči grupa vrijednih građana poslušati mudru izreku "zajedno smo jači". Godinama se zločeste vještice i vješ(t)ci bogatili prodajući plodove rada njihovih žuljevitih ruku, a vrijednim građanima ostajale mrvice kruha sa sedam kora. "E, sada je dosta" uzviknuše vrijedni građani te analogijom zaključiše: "kamen po kamen - palača" - "jedan po jedan vrijedan građanin - zadruga". Izabraše među sobom petnaest najvrjednijih, najmudrijih, najpravičnijih i staviše im u ruke budućnost svoju i svojih najmilijih. I poče se sastajati petnaest veličanstvenih ne bi li vizionarskim odlukama podrezali krila (metle) zločestim vješticama i vješ(t)cima. Kovali su planove, donosili važne odluke, dugo u noć snivali snove o velikom blagu koje će stvoriti i veselo dijeliti. Zvali su i pomoć, razne dvorske ali i neke manje važne savjetnike, ne bi li svoje male snove usuglasili s onim velikim. Jer, mudro je zaključivala naša petnaestorka, velike snove dvor će bogato nagrađivati, nađu li se blizu, i njih će dopasti koji slastan zalogajčić. Ali ( uvijek ima neko "ali" koje djevojci sreću kvari) petnaest veličanstvenih možda i ne bjehu tako mudri. Možda se, nenavikli na težak intelektualni rad, umoriše od beskrajnih vijećanja. Tek, malo-pomalo, počeše samo poslušno, nekritično povlađivati jednome među sobom. Bješe taj ( nazovimo ga Big 1) čovjek koji je očito puno učio od velikih povijesnih vođa. Veliki podočnjaci jasno pokazivahu da čovjek po cijelu noć ne spava, već smišlja taktiku, strategiju, neposredne operativne zadatke i što sve ne. Ujutro to iznese pred četrnaest poslušnih i rezigniranih uz riječi: "odlučio sam tako i tako, ako netko misli drugačije neka slobodno kaže, ali tvrdim da je moje mišljenje jedino ispravo, jedino moguće, najbolje, najpametnije... ma naravno, svi se slažemo ... idemo dalje". Sve je Big 1 lijepo smislio, stavio na papir, dobio blagoslov od važnih dvorjana, a četrnaest poslušnih nije shvatilo kako se njegov privatni interes polako izdiže na nivo općeg. Najžalosnije je što iza četrnaestorice stajaše više od 250 duša i njihovih najmilijih (vidi gore). U naizgled nemogućim antičkim pričama pojavljuje se deus ex machina ne bi li po kratkom postupku riješio problem. Ovo je malo mlađa priča, ali jedan takav deus nazirao se u liku osobe koja bi svim tim združenim napaćenim dušama upravljala. Za svoj intelektualni, fizički i psihički napor ta bi osoba bila primjereno nagrađena. Potrebni napori bjehu doista veliki. Znanja, vještine, sposobnosti koje osoba (deus) mora imati ako želi raditi na dobrobit vrijednih građana s početka priče, ogromni su. I poče petnaest veličanstvenih (čitaj Big1) birati spasitelja svoga koji će od puste kvantitete stvoriti kvalitetu. Tu se desi čudo veliko: onih koji samouvjereno misle da mogu podnijeti takav veliki teret kakav se u ovoj priči pred njih postavio, bješe malo, premalo. Ljudi toga grada ili su vrlo skromni ili su shvatili uzaludnost takvog poduhvata. Bilo kako bilo, pred Veliko vijeće petnaestorice dođoše svega četiri čovjeka. I tu Big1 pokaza svoju veliku "mudrost". Odluči naprasno ne saslušati nadobudne kandidate, već ih pod izlikom nekakve demokracije (čitaj: odgovornosti moja, prijeđi na drugoga) posla lijepo da svoje ideje iznesu pred svim onim vrijednim građanima. Da, oni su vrijedni, ali u masi se često izgubi kvaliteta. Jadni građani nisu znali što bi. Od malog broja mogućnosti odlučiše se za (AVAJ) najlošiju!. Deus ex machina posta čovjek koji je davno u mirovini, koji je davno završio srednju školu, a jedina mu je kvaliteta što je i sam nekad bio vrijedni građanin kao i ovi koje sada treba spašavati. Jadne bi bile antičke drame s takvima. Da ova nešto suvremenija drama bude još tragičnija iznesimo i ovo: imali su vrijedni građani priliku da iz mašine pravo na njihovu scenu izađe osoba izrazito stručna, sposobna, i nadasve voljna i poštena (i najmanje tri stupnja obrazovanja iznad odabranog). Pogađate, mudro odlučiše da im ne odgovara, našto dotična osoba odluči ne prosipati svoje teško stečene i skupo plaćene sposobnosti tamo gdje bi to bilo uzalud (ima jedna izreka starih Latina koja opisuje takav slučaj, ali nećemo je citirati). E pa mudri, vrijedni građani neka vam je sretno. TRAŽILI STE - DOBILI STE! A što će "slavno" odabrani vođa - bit će poslušan (nadajmo se) (vidi ime bloga). Ovo nije kraj, živi bili pa vidjeli, nadajmo se sretnijim danima! Do sljedećeg susreta ... |
- 23:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |