Dragi moji blogovci,
Hvala na vašim odgovorima. Kao "friškoj" blogerici oni su mi dragocjeni poticaj.
Odlazak gdje ti se nudi bolje - mogućnost primjene stečenih znanja, mogućnost napredovanja (ne govorim uopće o adekvatnoj plaći za uloženi trud, zaista nisam tip koji prvo na to pomisli, važniji mi je osjećaj vlastite realizacije) onda kada to u tvojoj sredini ne dobivaš, ja ne bih nazvala bijegom. Možda se ste vi malo mlađi od mene i još puno optimističnije gledate na život; ali... kad s puno truda i odricanja završite fax, kad platite četrdesetak tisuća kuna magistarski studij i završite ga s visokim prosjekom ocjena, kad znate da konstantno radite na sebi, završavate razne tečajeve, specijalizacije, odlazite u inozemstvo, učite, učite i zaista stalno napredujete, a nakon svega vam stalno zatvaraju vrata i uporno govore da vas ne trebaju, vjerujte, zaboravite nekako na principe i spremni ste na to što vi zovete "bijeg". Nije to bijeg iz kukavičluka. Prije bih rekla iz samopoštovanja.
Što se tiče toga da su pametni i poslušni u jednoj osobi još gora varijanta - ja u tom slučaju ne mislim na slijepo poslušne, već pametno poslušne, tj. one koji znaju slušati (uvijek postoji netko koga nekad trebamo poslušati) i one koji znaju kada, koga i zašto poslušati. To pomalo spada u domenu lijepog ponašanja, kulture, pristojnosti, mudrosti ...
Do slijedećeg susreta
Post je objavljen 19.03.2005. u 19:14 sati.