Glasovi ispod površine

- Reći ću ti pošteno: moglo bi se dogoditi da se ja zaljubim... ja u tebe. Što bi nam falilo da se volimo? – bio sam namjerno ekstreman. Izgleda da je današnji dan stvoren za ekstremitete!

- Nemoj se praviti lud – još me jače stisnula za moj ekstremni prstić. - Lijepo sam ti rekla čime se moram baviti da bih održala obitelj koliko toliko na višoj društvenoj ljestvici. Svi mi moramo imati za masere, pedikere, wellnesse, skijanja, diore i cartiere, auteke bar malo iznad srednje klase i ne starije od dvije godine... I što bi ti tu s nama? Kamo da te stavim? Da čučiš u vitrini?

Nagnula se prema meni, poljubila u nosić i drugom, slobodnom rukom pogladila iza uha. Nisam ostao baš potpuno ravnodušan, volim reagirati na dodir. Zatreperio sam prstićem a ona ga je jačim stiskom dodatno okovala. Smirio sam se.

- Osim toga pripremam doktorat. Ne bi imalo smisla da mi budeš pokusni kunić – kurvinski se osmjehnula moja prelijepa kurvetina. Razrogačio sam oči.

- Da, doktorirat ću na temu o sprezi glasova koje ispušta ženska u spolnom odnosu i muškoj reakciji na različite vrste akustičkih javljanja partnerice. To još nitko nije obradio... kao i mnoge druge pojave međuovisnosti dvaju ljudskih tijela u fazi kopulacije.

- A dečki, to jest muški, hm, klijentela, hoćeš li im reći što ubacuješ u njihov neznanstveni ekšn ? – pokušao sam biti na razini buduće doktorice.

- Si ti pri sebi!? Da telcu kažem da će biti serija kratkouzlaznih zastenjavanja u koju ću ubacivati dugosilazna izdahnjavanja i na štopericu ispod guzice bilježiti njegove potiske u moju pičku!? Daj se priberi! Koji od vas me ne bi izšamarao i izvrijeđao i proglasio me perverznom nimfomankom!?

Razmišljao sam kako da ostanem u temi a ne odem prenisko: - Jesi li predvidjela da tipu slučajno ne postane sumnjivo to kaj bude čuo? Ako je kakav molekularni biolog ili statističar može prokužiti da smišljeno puštaš glasove...

- Ne brini, razradila sam šifriranje glasovnih modela. Bit će tako strukturirani da ni pomoću računala neće moći dekodirati moje foneme... Baš si mi po mjeri! Lijepo bi bilo da se volimo! Prekrasno bi to bilo! Šteta što naša ljubav nema šanse.

Nitko mi neće vjerovati da sam u njenim očima vidio vlagu, jednu vrstu izmaglice tipične za jezera na visini iznad dvije tisuće metara. Plava iskričava izmaglica duboko uronjena u tišinu. Ljubila me u oko, lijevo pa desno, naizmjence.

- Nemoj me gledati, ko Boga te molim nemoj me gledati. Još jedan pogled i bit ću neizlječivo zaljubljena. Nemoj, ne otvaraj pogled, kad budem iza ugla slobodno otvori oči. Bok, ljubavi!

Moj prst na lijevoj ruci nije znao što da radi s odjednom stečenom slobodom.



Skidanje gaća pred diktaturom

Tko će koga bilo je milenijsko pitanje ljudske vrste. Hoće li demokracija diktaturu ili će diktatura demokraciju? Utakmice su se odigravale sve češće i sve žešće. Dvadeset i prvo stoljeće već je trošilo drugi decenij a trka se nemilice nastavljala. Svako od središta moći razvijalo je svoja sredstva za manipulaciju masama. Preko igre s ljudskom svijesti ovisilo je tko će vladati narodima.

Između demokracije i diktature granica je bila jedva prepoznatljiva. Tanka opna dijelila je te dvije suprotne sustave. Ulazak kroz opnu bilo demokracije u diktaturu, bilo diktature i demokraciju, bio je maskiran moćima manipulacije. Kao u davna srednjovjekovna vremena i u ovom epohalnom stoljeću još uvijek se manipuliralo slabije obrazovanima, primitivnijima, neukijima, psihički nestabilnijima, pa čak i neuračunljivima.

Ova surova manipulacijska globalna predstava prekinuta je nekoliko godina poslije uvođenja elektroničkog glasovanja. Pogreške u izboru vladajućeg pojedinca ili ekipe odjednom su postale trenutno ispravljive. Za sve razine izbora bilo je dovoljno prvih pet minuta bilo kojega dana, bilo kojega mjeseca, bilo koje godine. Izbori bi počeli u 00:00 h i završavali u 00:05 h. Svaki glasač imao je računalo i lozinku preko koje je glasovao. Također mogao je glasovati i šest sati prije nultog vremena. Manipulacija je bila isključena. Demokracija se tih prvih godina tek osvještavala. Nikako joj nije bilo jasno kako je tolika stoljeća mirno skidala gaće pred uvijek nasrtljivom diktaturom!

Na vrijeme sam došao k sebi i potrčao za Miss prostitucije. Stajala je na uglu iza kojeg mi je bila zamakla. Dočekala me opet s osmjehom:

- Nešto važno sam ti zaboravila reći... Zovem te na piće. Ali samo kao frendovog frenda. Može?

Najbolje da ne bi moglo. Čim smo sjeli Valda me ledeno ozbiljna uhvatila za mali prst na junačkoj mi ljevici. – Ovo je sve od naših mogućih šlahtanja.

Koja preventiva, pomislio sam. Kao da sam joj išta nudio, kurvetini prelijepoj! Što si zamišlja i umišlja!?

Stupidno sam škiljio u čašu s medicom: - Super! Samo me i dalje drži. Tako ću bolje razumjeti što mi budeš govorila.

- Mi nećemo biti poslovni partneri, to sam ti htjela reći. Ja ti mogu dati broj cure koja je u svakom pogledu bolja od mene... Ja već imam dečka i želim mu ostati vjerna.

Ostao sam bez teksta. Jesam li se uopće nudio kao moguća ljubavna veza? Pička mi se sviđa kao takva. Ali to je jako daleko od ozbiljne ljubavne žudnje. Što si ta mala utvara!?

- Sviđaš mi se, sav si kao da sam te ja skrojila. Ne smijem biti blizu tebe. Ne smijem s tobom u krevet ni da platiš milijun kuna. Mogao bi mi pomutiti pamet. Zapravo znam da bi se zaljubila u tebe. Patnja bi mi sve upropastila.

Nije puštala moj najljeviji prst. Ništa nisam nudio. Ona je sve odbila. Čudna neka aritmetika!

- Za tebe je idealna Justina. Past ćeš na dupe kad je vidiš. Tarifa joj je ista kao i moja. Nema dečka a i ne želi ga imati. Kao stvorena je za tebe. Evo ti broj.



Financijski terorizam i politički uljezi

Početkom prošlog, 21. stoljeća, glavni zadatak e-demokracije bio je da svlada bolest koja je preko financijskih manipulacija globalno potresala čovječanstvo. Kao nekada kuga i kolera financijske bakterije rušile su cijele države, velike državne saveze, kontinente, cijelu planetu. Pandemije financijskih brojnih zaraza znale su se munjeviti širiti jer je bankarstvo koristeći mogućnosti računalske tehnologije bilo aktivno svih 24 sata dnevno, predaha nije više bilo, granice za širenje financijske epidemije nisu više postojale. Do polovice stoljeća e-demokracija dovoljno se razmahala da preuzme djelotvornu zaštitu od financijskih bolesti pa iako su se javljali novi mutanti financijskih bakterija pa čak i opaki financijski virusi društvo je koristeći dosege znanosti i snagu e-demokratske djelotvornosti uspješno ukrotilo financijski panterorizam.

S iskorjenjivanjem politike posao je bio mnogo teži. Neki su naivno mislili da će politika bez utjecaja na financijske centre moći biti preslabašna da pruži žilaviji otpor. Ali, ne! Ušla je u rat s e-demokracijom slijedeći vječna iskustva nadigravanja žandara i lopova. S lakoćom se znala infiltrirati u redove e-demokratskih zanesenjaka i postići neki od svojih prljavih ciljeva. Prije konačnog sloma politika se prometnula u jednu vrstu javne prostitucije. Krevet je bio najčvršća spona privatnog i javnog. E-demokracija čim je otkrila spregu politike i visokosofisticirane prostitucije brzo je našla lijek: baš visokosofisticiranom prostitucijom slomila je političke uljeze u javni život. Tako je 22. stoljeće bilo rasterećeno od dvije najstrašnije bolesti u mukotrpnoj povijesti čovječanstva!

Postao sam kip samome sebi. Nijema skulptura. Ni okom da bih trepnuo. Ni riječ da bih rekao.

- Dođe mi da ti jezik gurnem u ta tvoja razjapljena usta – veselo se smijala Valdinuška. Marita se munjevito pokupila u smjeru Kaptola. – Budem se pomolila za vaše grješne misli! – doviknula nam je, meni i Valdiki.

Jedna ruka ispružila mi se za Maritom, a druga je opkružila Valdin struk.

- Znači, istina je – šapnem krhkom anđelu obujmljujući ga još čvršće.

- Da, istina je – odgovorila je tihim pokajničkim glasićem. – Da, jesam, kurva sam. Trgujem najboljim što imam. Da mogu prodavala bih čokoladu ili oružje. Nemam ni tvornicu čokolade ni tvornicu tenkova. Prodajem nešto mnogo vrjednije.

- Prodaješ svoje predivno tijelo... – promucao sam.

Njen pogled me pretraživao. Proučavala je moje neurone, gene, proteine... biopsija je bila u punom zamahu. Nalaz bi mogao biti katastrofalan. Ako je Valda dio moje sudbine možda će mi reći da sam beznadan slučaj. Došlo mi je da si dlanovima zaštitim oči.

Nisam prekrio oči nego jaja. Jesam li svršio? Ne znam. Toplina me udarila po preponama i trbuhu. Čini se da je toplina bila suha. Ili sam ja bio užaren pa mi se sperma u sekundi osušila.

- Ovo je bilo besplatno – rekla je nježno. Ostavila me bez pogleda. Stajao sam na ulici potpuno sam. Bez igdje ikoga. Da i zovem hitnu pomoć došli bi tek za dva-tri dana.



Kirurgija bez anestetika

Čovjek je načičkao Sunčev sustav (a i šire!) sondama i detektorima – sad smo Veliki Brat planetima i satelitima (na neke su uperene kamere a na neke i smještene, i to pokretne, pravi superaktivni špijuni).

Ne gledam na to očima Orwella, naprotiv, u tome očitavam širenje ljudske neuronske mreže. Ona bi trebala na kraju obuhvatiti cijeli Svemir koji bi tako postao inteligentno biće, najveći mogući humanoid!

Kako to da si nisam smiješan s tim asocijativnim izletima? Živim u razdoblju velikih priprema za revoluciju veću i krvaviju od svih dosadašnjih revolucija. Ginut ćemo kao Indijanci, nestajati u strahotama koje ni novi Zola neće znati opisati. Preslagivanje moći već nas zahvaća. Liječenje globalnog sela bit će kirurgija bez anestetika. Ovog časa još i ne znamo gdje početi rezati, kako doći do zdravog tkiva.

Strahota koja je krenula mene ne zaustavlja u letu prema humanoidu koji će biti inteligentniji od sviju nas ovdje i sada.