Glasovi ispod površine

Postao sam kip samome sebi. Nijema skulptura. Ni okom da bih trepnuo. Ni riječ da bih rekao.

- Dođe mi da ti jezik gurnem u ta tvoja razjapljena usta – veselo se smijala Valdinuška. Marita se munjevito pokupila u smjeru Kaptola. – Budem se pomolila za vaše grješne misli! – doviknula nam je, meni i Valdiki.

Jedna ruka ispružila mi se za Maritom, a druga je opkružila Valdin struk.

- Znači, istina je – šapnem krhkom anđelu obujmljujući ga još čvršće.

- Da, istina je – odgovorila je tihim pokajničkim glasićem. – Da, jesam, kurva sam. Trgujem najboljim što imam. Da mogu prodavala bih čokoladu ili oružje. Nemam ni tvornicu čokolade ni tvornicu tenkova. Prodajem nešto mnogo vrjednije.

- Prodaješ svoje predivno tijelo... – promucao sam.

Njen pogled me pretraživao. Proučavala je moje neurone, gene, proteine... biopsija je bila u punom zamahu. Nalaz bi mogao biti katastrofalan. Ako je Valda dio moje sudbine možda će mi reći da sam beznadan slučaj. Došlo mi je da si dlanovima zaštitim oči.

Nisam prekrio oči nego jaja. Jesam li svršio? Ne znam. Toplina me udarila po preponama i trbuhu. Čini se da je toplina bila suha. Ili sam ja bio užaren pa mi se sperma u sekundi osušila.

- Ovo je bilo besplatno – rekla je nježno. Ostavila me bez pogleda. Stajao sam na ulici potpuno sam. Bez igdje ikoga. Da i zovem hitnu pomoć došli bi tek za dva-tri dana.



Kirurgija bez anestetika

Čovjek je načičkao Sunčev sustav (a i šire!) sondama i detektorima – sad smo Veliki Brat planetima i satelitima (na neke su uperene kamere a na neke i smještene, i to pokretne, pravi superaktivni špijuni).

Ne gledam na to očima Orwella, naprotiv, u tome očitavam širenje ljudske neuronske mreže. Ona bi trebala na kraju obuhvatiti cijeli Svemir koji bi tako postao inteligentno biće, najveći mogući humanoid!

Kako to da si nisam smiješan s tim asocijativnim izletima? Živim u razdoblju velikih priprema za revoluciju veću i krvaviju od svih dosadašnjih revolucija. Ginut ćemo kao Indijanci, nestajati u strahotama koje ni novi Zola neće znati opisati. Preslagivanje moći već nas zahvaća. Liječenje globalnog sela bit će kirurgija bez anestetika. Ovog časa još i ne znamo gdje početi rezati, kako doći do zdravog tkiva.

Strahota koja je krenula mene ne zaustavlja u letu prema humanoidu koji će biti inteligentniji od sviju nas ovdje i sada.