Istra je naša okrutna mati što nas je davno skinula sa sise. Istra je tlo što uzmiče.
Divokoza što će šutnuti svaki vaš vrč podmetnut za mužnju. Istra je odrasla kao
siroče za koje su se otimali svi ti rastavljeni roditelji. Njen karakter mnogo duguje tome.
Davno je u svijesti Istre pojam pripadnosti mutirao. Istra je divlja, žilava makija što gori
od suše na pukotini zemlje.

Ići džonom na Istru redovito se obija o glavu.
Tko saživi sa principima postojanja u Istri-taj jest pravi Istrijan.
Istra jest stanje svijesti i spokoj u duši.
Mir sa sobom i sa svim bićima.
Ravnoteža i krotkost, ponizno štovanje prirode i kozmičkih načela.

Kada se to poklopi u nama, tada postajemo dijelom Istre kao pojma.
Istru se ne svojata, Istru se postiže.