ponedjeljak, 11.02.2008.
San
Prošo me PMS i osjećaj je ipak malo bolji. Iza mene je idealno proveden vikend bar što se djece tiče. Bili smo puno vani na zraku, oni su uživali, a kad oni uživaju, uživam i ja. Spavanje s nedjelje na ponedjeljak nije baš bilo nešto. Zašto - nemam pojma. Dugo nisam mogla zaspati pa sam se jutros probudila sva iskomirana.
Znam da sam već pomalo dosadna što se ponavljam i vama i sebi, ali očito se radi o nekoj fazi koju moram proči da bih mogla ići dalje. Dakle, mimo lijepo provedenog vikenda s klincima, negdje prije tri dana sanjala sam jako čudan san. Ne samo što je bio čudan po tematici, nego se u njemu izmjenjivalo nešto što se stvarno desilo sa fikcijom. Mogu vam opisati onaj dio koji ima nekog smisla. Bilo je tu još nekih čudnih fleševa koje nigdje ne mogu uglaviti, dio priče se niti ne sjećam pa vam taj dio neću niti opisivati. No, da ne duljim, sanjala sam da je S na umoru, i u tom snu on je i umro. U snu sam skakutala oko njega, nadala se da se to ipak neće desiti, a uporedo me morio osjećaj krivnje što mu nisam rekla da ga volim i za to izgubila zadnju priliku da mu to kažem. Tu se ubacila slika iz stvarnog života i jednog od naših razgovora (onaj zadnji o kom sam vam pisala) gdje sam već bila otupjela. Strašno sam plakala, a taj plač me u sred noći i probudio (srečom S je spavao kao top, pa me nije skužio jer sam u snu zbilja plakala kao kišna godina i kad me to moje hroptanje probudilo cijelo mi je lice bilo u suzama). U mom snu, nisam mu htjela reči da ga volim samo iz razloga što sam se isprva za promijenu htjela ponašati kao i on, a kasnije zato što si više nisam željela dozvoliti da me može povrijediti.
Sjećam se otprije jednog sna, a to otprije bi značilo od prije nekoliko godina. Sanjala sam jednu prostoriju u detalje. U točno takvoj prostoriji sam se našla na staru godinu 2006. Nikad prije nisam bila tamo, to čak nije niti u Hrvatskoj da bih eventualno znala o kom se mjestu radi ili pak imala informaciju o tom nekom prostoru. Ne znam kako vama, ali snovi koje imam (a imam ih zaista iznimno rijetko) meni nikad nije jasno.
11.02.2008. u 14:39 •
8 Komentara •
Print •
#
0