zovem se hana... možda... :-)

subota, 13.05.2006.

Dobar dan svima.

Jesam li vam ikada opisivala svoju cijelu obitelj, mislim, izuzevši prezaposlenog tatu i (bivšu) alkoholičarku mamu i svoju sestru Ines, koja ide u prvi razred?

Naravno, ne.

Nisam vam nikada ispričala da je mom tati brak s mojom mamom drugi brak? Pa ja sam stvarno zaboravljiva.

Da, moj tata je već imao ženu, ali ne bilo koju, već maminu sestru! Ah, da sve je to komplicirano, kao u nekoj seriji, što mi se nimalo ne sviđa, ali nisam ja kriva za spletke mojih roditelja. Da, mamina sestra Magdalena, starija je mamu pet godina. I tako se ona udala s mojim tatom koji ima isto pet godina više od moje mame. Bili su u braku, ma kaj ja znam koliko i kako, ali uglavnom, iz tog su braka ostala djeca. Moj polubrat Filip, koji ima 19 godina i polusestru Natašu koja ima 15.

Ali, moj tata i njihova mama nisu se slagali baš najbolje, pa su se rastali. A onda se on, nedugo zatim, vjenčao s mojom mamom, Magdaleninom sestrom.

Iako su na neki način, dijelile mog tatu, ali svaka naravno, u svoje vrijeme, one nisu posvađane. Teta Magda (lena) kaže da taj brak je bio osuđen na propast i da je pravo čudo da su uopće bili skupa toliko koliko jesu (5-6 god.?? moram to još provjeriti) i zapravo je došlo do prekida to što je teta Magda čeznula za nekim, točnije, tetkom Franjom. To je muško, ali zbog deklinacije u padežima, moram reći «s tetkom», ali to je drugačiji naglasak nego kod «sa tetkom» (žensko). Uglavnom, s njima smo u prijateljskim odnosima, a to da su Magda i tata bili muž i žena, nekako, ne da je palo u zaborav, nego... nitko o tome ne priča, i moja polubat i polusisterka i ja i Ines smo zapravo kao normalne sestrične i rođaci.

Ali, baka je uvijek govorila, a zna i danas-dan reći kako smo mi svi abnormalna obitelj i nikad nije previše voljela mog tatu.

Zašto vam to nisam prije ispričala?

Hm, ne znam ni sama, jednostavno sam sick of listening da je my family kao iz Vile Marije.

I eto, sad znate.

Ali, Magda i Franjo sa svojom obitelji žive u Bosni, točnije u Tuzli, to vam je onaj grad, ma znate onaj prema istoku, u kojem je SOLANA TUZLA, ono s čime solite svaki dan jelo?

Tako da ih viđamo samo preko praznika.

Ovom prilikom šaljem svojoj sestrični Nataši jedan veliki pozdrav, a Filipu također! Puno mi nedostajete svi i pozdravite mi djeda i baku i recite im da smo Ines i ja nacrtali jednu sliku za vas!


Nataša ima 15 godina, ali ipak me savršeno razumije, kao i ja nju (nadam se :-) ) i ona je jedna od osoba kojoj sam rekla baš sve, sve tajne iz svoga života. Inače se dopisujemo preko poruka, ali to je dosta skupo pa se to naše dopisivanje nekako prorijedilo...

Zato mislim da je baš cool što imam svoj blog, a rekla sam joj adresu i ona će i sebi napraviti blog, pa ćemo čitati jedna od druge i tako uvijek biti u tijeku! Nije li to super?

Baš se veselim!

Na ljeto idem u Tuzlu s Ines, dok će mama i tata ostati u Zagrebu i raditi. Tako da ću vidjeti tetku Magdalenu i tetka Franju!!! Bit ću tamo najvjerojatnije puna tri mjeseca, odnosno, cijele praznike.

Inače, ja JOŠ nisam uspjela «uhvatiti» Marka jer stalno juri svuda i nikad nema vremena za mene, za danas je otkazao kino pod isprikom da mora pomoći mami s krečenjem zida! Koja jadna isprika! Baš je prozirna, baš kao i boja zidova, ona bijela.

Bijela,
baš kao boja kože MOJE B. F.
Crna joj više uopće ne stoji lijepo, prije mi se, priznajem, još i nekako sviđala kako joj stoji, ali sada, kada je bijela kao kreč i mršava kao... kao ništa, kao zrno prašine, ta crna ju još nekako čini mršavijom i izgleda mi kao kostur.

O.K. ja, da se razumijemo, NE mrzim rokere ni punkere ni repere ni narodnjake, ni nikog. Osobito NE mrzim rokere, ali nije mi jasno, da li oni svi su tako bezobrazni, imaju loše ocjene, puše, imaju masnu i prljavu kosu, i izgladnjuju se? Mislim ,ona nije bijela od šminke, nego od neuhranjenosti, tako je krhka i bolesno prozirna, a tek one njene crvene oči!

Jesu li oni baš svi takvi?

I k svemu tome, uvijek loše volje, nabijeni s onim malim slušalicama noseći mp3 gdje god mogu?

Nemam ništa protiv nošenja mp3-a, ali zašto su loše volje?

I, JESU LI UOPĆE loše volje?

Svi imaju takve simptome?

Jer ako da, svečano prisežem, da nikad, nikad u životu neću podržavati rock, jer ako su svi rockeri kao moja B. F., onda se meni čini da su svi oni uništeni?!

Pa, možda ih nije uništila glazba, nego oni sami........ A što se tiče glazbe, nju ću podržavati uvijek, iako ju vjerojatno, slušati neću nikad, ali eto.

B. F., opameti se, ne moraš se nikome dokazivati, budi ono što jesi!!! Molim te, meni za ljubav?!

A joj da, zaboravila sam, kakva ljubav, za tebe to više ne postoji. Nije ti stalo do ničega, pa tako ni do mene, ni do našeg prijateljstva...

Nego s onim kretenima što dilaju drogu, za koju se iskreno nadam, nisi još isprobala, ili ne daj Bože, već počela koristiti.

Nadam se da si ostala pri pušenju, iako ni to nije dobro, jer si još mlada, i općenito nije dobro, ali eto, iz tog sranja možda bih te još i mogla izvući, ali ovako...


Nije mi jasna jedna stvar.


Zar nitko, nitko osim mene, ne primjećuje da B. F. nije više B. F.?? Zar su svi tako prokleto sebični? Pa kakav je ovo svijet, svi samo gledaju svoje probleme, i nitko ne vidi dalje od svog nosa!

A ispred nosa im stoji djevojka, kojoj treba pomoć, i kojoj se još uvijek može pomoći, ali mislim da ubrzo više i neće.

HALOOOblablablablablablablabla


OOO

Hana zove zemlju, Hana zove ljude, probudite se, pomozite mi, ne mogu sama s B. F., ona me ni ne sluša!!!!

Bože, čuj me bar ti! Reci mi broj nekog telefona, na koji će mi se netko javiti, na koji netko neće poklopiti, čim čuje za mene i za što mu želim reći!!!

09100000nebesa01, i`m calling! Can you hear me?? Please.....

Nataša, ako ovo čitaš, reci mi, što bi učinila na mom mjestu? Silno mi treba tvoja pomoć!

Thanks a lot, unaprijed!

Inače, izuzmemo li to s B. F. i s Markom, ja sam jako sretna! Da, ne znam ni sama zašto, osjećam se nekako sretno u sebi.

Znam da sad svi mislite da sam poludjela, ali ni ja si ne mogu pomoći, sreća mi je u srcu, i svuda kuda idem, ne znam ni sama zašto! Osjećam se pjesnički raspoloženo, pa sam jučer napisala pjesmu o slobodi. Ostala mi je u bilježnici iz kemije, koju sam posudila Ivi, ubuduće I. V. – skraćeno, znate.

Čim mi ju vrati, objavit ću je na svom blogu! Zanima me vaše mišljenje!!!yes

Svima jedan ugodan vikend želim,
i što da vam više velim,
nego da idem s bloga ja,
i šaljem vam puno pozdrava!


Your Hana. zujo

13.05.2006. u 14:38 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Oprosti što sam ono što jesam

Oprosti što nisam savršena
ali zapamti; nisi ni ti
jedina razlika je u tome
što ja to ne pokušavam biti.

Oprosti što sam ono što jesam
valjda mi to loše stoji
ali barem nisam čovjek
koji se sebe samoga boji.

Oprosti što sam takva
kakva sam u duši,
barem nisam čovjek,
koji sebe samoga guši.

Misli o meni što hoćeš,
to me se uopće ne tiče
nećeš me nikada promijeniti,
dosta mi je te priče.

Žao mi je
ako te to smeta
ili što to
ne možeš shvatiti,

No naučena sam
da budem iskrena,
jer će mi se to možda i vratiti.


Samo još jednom


Toliko je njih u svijetu,
toliko tvojih prijatelja,
Koji bi se rado mijenjali
s tobom

da samo još jednom
pomiluju pogledom
prostrane planine i
velika mora,

da samo još jednom
kroz njihove uši prostruji
cvrčanje cvrčaka,
veseli pjev ptica,

da samo još jednom progovore,
ponovno progovore,

da im glas ispuni pluća,
da se od planine odbiju
njihovi glasovi…

Zamisli koliko ljudi i djece,
koliko bi njih bili na tvom mjestu!

Koliko bi oni dali
da još jednom
udahnu zrak,
da još jednom
zakorače,
veselo protrče livadom.

Samo jedan trenutak sreće,
jedan zalogaj istinske sreće,
nitko od njih ne može
platiti novcem.




OSTAVLJEN I SAM


Vani, na hladnoći
Brojim otkucaje osamljenog srca.
Ne čujem ni korake svoje
U toj hladnoj noći.

Sjene se pohlepno smiju-
Opake misli kriju.

Vrebaju poput zvjerki…
Čuju se njihovi uzvici rijetki.

Sam lutam crnim dnom
Bez broda i bez sjene
Uspomene na me su
Zaboravljene.

Zarobljen u srcu svom,
Ostavljen i izgubljen
Na dnu duše u brodu
Tuđem potonulom.

I tek kajem se sad,
A vrijeme je bilo davno-
Kad bio sam mlad.



Posvećeno jednoj ljubavi


Tako sam tužna, tužna,
niz lice teku mi suze,
ne mogu ih zaustaviti

One su otrov iz moga srca
crni otrov s mirisom tvoje kose
crni otrov boje tvojih očiju

Mislila sam da si drukčiji,
da si nešto posebno,
čuvala sam jedno mjesto u srcu,
samo za tebe,
jedan dan na kalendaru posvećen samo tebi;
da se sjetim toga dana, koliko mi značiš,
i koliko me voliš.

Taj dan,
postao je uobičajen, normalni dan,
voljela sam te svakog trenutka,
uživala sam u tvojoj pažnji,
oko srca me u hladnim danima
grijao osjećaj da me voliš.

Danas sam shvatila da me osjećaji varaju,
ti isti si kao i drugi,
hladan i bezosjećajan kao stranac,
kao da me ne poznaješ,
da sam tek netko na ovom svijetu.

voljela sam te jako i čedno,
voljela sam te i mislila da ti to
nešto znači, a sad znam da moja
ljubav nije ti ništa vrijedno.

Tako sam tužna, tužna,
a ti bi trebao biti.
Ti bi trebao znati koliko sam te voljela,
trebao si mnogo toga,
i nikada te nije bilo tamo gdje sam te čekala
čekala i čekala
da mi kažeš one dvije lijepe riječi
volim te

skrenula sam u krivu ulicu
zašla u neki tuđi grad
moja cesta vodila me u
pogrešnom smjeru.

Vodila me cesta moga srca,
vodila me k tebi.


A sada ispaštam za sve lijepe
trenutke sreće s tobom,
plaćam skupo a bili kratki i rijetki.

Ostala sam bez ičeg,
ja nemam sebe i nemam razlog za život,
korijenje moje duše iščupao si kao ružu
crvenu
i pustio da uvene
ostala sam bez suza jer sam ih sve isplakala
i bez nade jer se istopila na mom dlanu.

Zaboravio si moje ime,
moje oči s njenim si očima zamijenio
izbrisao si s lica moj osmjeh
i moja radost živi u mojoj prošlosti.

Tako sam tužna, tužna,
zbog tebe,
a ti si negdje s njom
nasmijan
sretan
i ne mariš
što ja ovdje
tugujem....

Kao snijeg u proljeće,
istopio si se,
kao brod u moru,
otplivao si,
kao vjetar u jesen,
raznio si moju sreću,
i izašao iz mog romana
glavni lik u knjizi mog života
otišao si, nisi se osvrtao,
možda zato nisi vidio tugu u mojim očima,
otišao si,
i zalupio vratima
moga srca.

Umrijeti u tvome naručju

Bojim se da će doći dan,
kada me više biti neće,

Znam da će doći dan,
kada ću se oprostiti od svijeta,

Znam da ću prepustiti svoju dušu,
Gospodinu,

Ali kada bih umirala u tvom naručju,
kada bi mi se posljednja želja,
da te prizovem k sebi,
ostvarila,

Kada bi me držao u svom naručju,
i tvoj mi lik bio posljednje što ću
vidjeti,

Tvoje suze kad bi bile zadnja kiša
koja bi isprala moje slabosti i grijehe

Kada bi tvoje slatke riječi,
bile posljednje što ću čuti,

Tvoj poljubac bio zadnje
što će moje usne okusiti,

Kada bih umirala
u tvom zagrljaju,

Ne bih se bojala smrti,
ni suda,

Ne bi mi bilo važno gdje
ću završiti,
u vrtu Božjem,
ili u vatri vječno gorjeti,

Jer znala bih da sam
već bila u Raju,
bila na izvoru vječne sreće,
-u tvom zagrljaju…




Biti sretan


Biti sretan znači osjećati unutarnji mir
biti sretan znači biti slobodan
od svih materijalnih stvari

Biti sretan znači udisati zrak
punim plućima
znači širiti svjetlost oko sebe
kada ona isijava iz tebe
kada ona obasjava sve mračne kutke
kada izbljeđuje loše uspomene

Biti sretan znači pjevušiti pjesmu ispod glasa
znači gledati na ovaj svijet drugim očima
znači opraštati svima sve

Biti sretan znači živjeti na oblacima
znači hodati po morskim dubinama

Znači hodati zlatnom stazom

Znači biti čovjek!


Ti

U mom životu jedno bitno poglavlje
jedan dio knjige
jedan dio mene

Bio si moja sreća
moj osmjeh
moji sretni dani
jutra rana
obasjana
bio si bez mana

Tvoje naručje
jedino mjesto na
koje sam uvijek bila dobro došla

Bio si tu kada sam napisala
svoju prvu pjesmu
kada je u jesen pao prvi list,
kad sam u ruke prvi puta
uzela kist

i nacrtala sam tebe
ta slika visi na mome zidu
i kako godine idu
zavoljela sam ovaj grad
i ovo mjesto
posjećivala sam te
često

Ti si bio ...
Utočište
Mjesto koje ne pripada
ovom svijetu

Kad su me svi odbacili
ili me primili
tu si bio

U svim godišnjim dobima
vjekovi te nisu promijenili

Ne znam tko te stvorio
tko te smjestio u taj dio grada
u taj dio moga srca

Možda si bio u gradu,
u sjeni,
možda te ljudi nisu primjećivali
ali ti si bio u mojoj duši
u meni.

Čovjek mi te razorio,
Uništio

Nema tebe
nema cvijeća
nema klupice
gdje je sreća?

Nema te,
moje te oko ne vidi više
gdje si kada sja sunce
gdje kad padaju kiše
uništili su te zli ljudi
ali znaj da iz mog srca nitko neće moći


DA TE IZBRIŠE!!!!



PROLJEĆE


Kad proljeće u grad stigne,
Zmaj se dječji u vis digne.

Vjetar lagano piri,
Sunce iza oblaka viri.

Obasjava nas proljetni sjaj,
Pravi to je proljetni Raj.

Trava ispod snijega pozeleni,
Ruži je vrijeme da se crveni.

U život se unese snaga i radost,
Starac misli da mu se povratila mladost.

Visibabe, ljubičice, jaglaci
Cvjetaju voćki pupoljci.

Miris proljeća kad opkoli grad,
proljeće počinje;
tri, četiri, sad!!!

ŽELJE I STVARNOST

Želim otići negdje daleko
na neku livadu,
u zemlju vječno zalazećeg
sunca.

Želim sjesti među cvijeće,
šareno i mirišljavo,
sjesti kraj tebe,
sjediti i gledati sunce kako umire.

Želim slušati žubor rijeke,
šaputanje vjetra u granama smreke,
i slušati kako se dan gasi,
kako plaču vrbe.

Želim udahnuti svježi planinski zrak,
želim sjediti zagrljena s tobom,
sve dok ne zamru svi zvukovi,
i dok ne padne mrak.

Želim leći,
leći na mirišljavu travu,
ti kraj mene,
ja kraj tebe.

Čvrsto ćemo se držati za ruke,
i gledat ćemo zvijezde,
i tako zaspati,
i dalje se čvrsto držeći,
da nas ni snovi ne mogu razdvojiti.

Kada se probudim,
Gledat ću sunce,
kako se ponovno rađa
gledat ću dan
kako se polako oslobađa

Zlatne zrake će mi milovati kožu,
cvijeće će opet zamirisati,
vjetar mi kosu mrsiti,
zrak ću svježi udisati,

Ali kraj mene nećeš biti ti.




Mudrosti života



Kako
treba živjeti?
pa to je bar
lako;

Hodaj uvijek
svijetlom stranom ulice
ne odustaj
ne diži ruke od sebe
ni na sebe

Uvijek gledaj život
sa ljepše strane
uvijek traži ono najbolje
u njemu i ljudima

I kada padneš,
ne očajavaj,
i ne čekaj da netko dođe,
i podigne te,
jer možda nećeš dočekati!

Život je jedna duga ulica
nitko ne zna gdje zapravo
počinje, a gdje završava

Svi imaju svoje ulice,
ceste,
i staze.

Često nam se putevi isprepleću,
a još češće razilaze.

Ipak je lijepo, sve dok traje,
uživaj u životu,
i svemu što ti daje!!!


Život

Život su svi usponi
i padovi
svi osmjesi
i sve suze

Život je ono što jesmo
ali i ono što smo bili

Život je kratak
vrijeme curi
vrijeme se žuri

teče
i nitko mi ne reče;

da živjeti je lako

ali to je život
i svima je tako.