zovem se hana... možda... :-)

ponedjeljak, 24.04.2006.

Hilary Duff < I am

Meni u čast pročitajte ovu pjesmu na glas!

I'm an angel I'm a devil
I am sometimes in between
I'm as bad it can get
And good as it can be
Sometimes I'm a million colors
Sometimes I'm black and white
I am all extremes
Try figure me out you never can
There's so many things I am

Chorus:
I am special
I am beautiful
I am wonderful
I'm powerful
Unstoppable
Sometimes I'm miserable
Sometimes I'm pitiful
But that's so typical of all the things I am

I'm someone filled with self-belief
I'm haunted by self-doubt
I've got all the answers
I've got nothing figured out
I like to be by myself
I hate to be alone
I'm up and I am down
But that's part of the thrill
Part of the plan
Part of all of the things I am

Chorus:
I am special
I am beautiful
I am wonderful
I'm powerful
Unstoppable
Sometimes I'm miserable
Sometimes I'm pitiful
But that's so typical of all the things I am

I'm a million contradictions
Sometimes I make no sense
Sometimes I'm perfect
Sometimes I'm a mess
Sometimes I'm not sure who I am

Chorus:
I am special
I am beautiful
I am wonderful
I'm powerful
Unstoppable
Sometimes I'm miserable
Sometimes I'm pitiful
But that's so typical of all the things I am
I am special
I am beautiful
I am wonderful
I'm powerful
Unstoppable
Sometimes I'm miserable
Sometimes I'm pitiful
But that's so typical of all the things I am

Of all the things I am

Sometimes I'm miserable
Sometimes I'm pitiful
But that's so typical of all the things I am.
Of all the things I am.


Bok

srijeda, 19.04.2006.

Hana is back, after loooong time.

E pa upravo tako. Ne ljutite se na mene, toliko sam se zaokupila svojim životom, željom da ispravim put kojim idem. Jer... jao, ne znam.

Znam samo da sam sigurno jako dooooosadna i žao mi je što moj život nije kao Villa Marija, pa se ne možete zgražati čitajući moj dnevnik.

I znam da svi preskaču redove i rečenice za koje misle da su dosadne.... Pa što se mene tiče, možete preskočiti cijeli post ionako je bezvezan.

Tako ću odmah prijeći na stvar.


ČETVRTAK, 13. 04. 2006., moj rođendan.


Wau. Imam 14 godina. Još 4 i punoljetna sam. Osjećam se kao na vrhu svijeta. Mama i tata su mi poklonili mini liniju, koja nije uopće mini, ogroomna je, stavili smo ju na najvišu policu na stalaži i znate kak je cool, ležim na svom krevetu, držim daljinski i samo «motam» pjesme kako i kad hoću! Više ne moram paliti kompjuter! Nemojte misliti da mi roditelji uvijek poklanjaju tako velike stvari za rođendane... Ne! Ovo je iznimka, kako je mama rekla, za ono što sam morala trpiti njihove svađe i kao zahvala što sam «održala obitelj na okupu». Ne znam što sam ja to posebno učinila da održim našu obitelj na okupu, ali dobro, ja se ne bunim....

Od sisterke sam dobila prekrasan cvijet od gline (napravila ga je sama i obojala, Narcis). Preslatko. Primila sam čestitke od svakog iz obitelji (koja je se sastoji od 47 ljudi, brojala sam samo djedove, bake, tetke, stričeve, najbliže rođake itd.).

B. F. čestita rođendan i pita kad slavim. Ja kažem u slijedeću subotu u 5.
Ona kaže super, jedva čeka, baš joj je drago, mora mi puno toga ispričati.

Cijeli dan sam tako bezvoljna, ne znam što mi je. Valjda dan D.

A onda...

-Hana, za tebe je, Marko zove.- srce mi poskače i cijeli mi se dan uljepša u trenutku.
-Halo?-
-Hej, Hana! Sretan ti 14. ročkas!-
-Tenks.-kažem sva rumena.
-Kad ćemo slaviti?-
-U slijedeću subotu u 5.-
-Ooo, tulum do jutra!-kaže on oduševljeno.
-Ne valjda kao onaj R. L. Stine-ov roman!-mislim ja na glas.
-Da...-

Šutnja.

-Hana?-
-Ha?-prenem se ja iz razmišljanja.
-Jesi još tu?-
-Očito da jesam.-
-Koga ćeš još pozvati?-
-Samo tebe i B. F.-
-Kaj? Pa kakav je to tulum bez rulje?-
-Ja baš nisam dobra s ovima iz svog razreda...-
-Ma nema veze, pozovi nekog, za kog misliš da će dići prašinu... tek toliko da ne bude DOSADNO-reče on stišavajući posljednju riječ, ali ne dovoljno, i ja ju čujem.
-Dosadno? Zar bi nama moglo biti dosadno?-
-Neee... NAMA ne, ali tvojoj B. F.?-
-E da, u pravu si.-
-Pozovi jedno desetak ljudi-kaj veliš? – predlaže on.



Nakon jedno sat vremena, dogovorim se s roditeljima , i oni mi dopuste da imam naš stan na raspolaganju u slijedeću subotu od 17 do 23 sata!!!

I zovem sve redom. Čak i Y. Z., moju najgoru nefrendicu.

Nekih nema.

Neki poklope čim mi čuju glas.

Neki me saslušaju, ali odbiju.

Neki kažu, možda će doći.

A onda; petero ljudi, kažu da 100% dolaze.

5 koji 100% dolaze + pet koji će možda doći...

Tulum do jutra!!!!



PETAK, 14. 04. 2006.



Bila vani s B. F.

Bolje da nisam. Ona je malo pričala o Teu iz 7.d, a onda sam ja malo pričala o svom Marku, tj. prepričala joj sve, sve u detalje. Pa frendice smo, kaj ne? A onda kaže Dosta mi je tog Marka. Ja kažem, Kako to misliš.
Ona: Pa stalno Marko ovo, Marko ono, stalno nešto Marko! Svaka rečenica ti počinje s «Marko»!!!
Ja: Nije istina, uopće ne govorim o Marku stalno!
Ona: Aha, hajde reci o čemu smo danas pričale?
Ja: O Marku, Teu, Marku... i... Marku?
Ona: Vidiš? Marko, Marko, Marko! Dosta mi je, ide mi na nos!
Ja: Pa tko ti je kriv kad si ljubomorna što nemaš dečka!
Ona: Što si to rekla?
Ja: Ponovit ću: Pa tko ti je kriv kad si ljubomorna što nemaš dečka!
Ona: Kako se usuđuješ?!
Ja: Što je, ne možeš podnijeti istinu? Upravo zato te dečki ne vole!
Ona: Ti kao imaš iskustva s dečkima?
Ja: Trenutačno sam sretno zaljubljena, a ti to ne možeš podnijeti, ne možeš podnijeti moju sreću, JER SI LJUBOMORNA!!!
Ona: Nije istina! Već si toliko zadubljena u mislima s njim, da uopće ne slušaš moje probleme! Ljubav te potpuno promijenila! Više te ne prepoznajem!
Ja: .....
Ona: (okrene se, kaže Bok i ljutito odmaršira kući.)


Ostavlja me u sjeni mraka.

Ostajem uvrijeđeno ljuljajući se na ljuljaljci, sama, uvrijeđena, ljuta na cijeli svijet. Njezina ljuljačka se njiše i dalje na vjetru.

A onda krenem kući.


SUBOTA, 15. 04. 2006.


Marko i ja smo bili vani. Ležali smo u travi i crtali maslačke. I smijali se.

I bio mi je taaako blizu.... Fakat, mislila sam da će me kissnut, što bi vjerojatno i napravio da ja nisam rekla «Gle, na onom maslačku sjedi prekrasan šareni leptir!»

Iza toga smo (my family and me) bojali jaja za Uskrs i išli na misu.



NEDJELJA, 16. 04. 2006., Uskrs

SRETAN USKRS SVIMA KOJI OVO ČITAJU.

Nemam više zabranu da idem na Internet, ali mi se ne da ovo objavit. Ništa se posebno nije dogodilo. Bila vani s Markom, poklonio mi je buketić cvijeća s livade i napravio mi krunu od tratinčica. Rekao mi je da sam njegova kraljica.

Hm, pa da, ipak je bilo posebno.



SRIJEDA, 19. TRAVANJ 2006
Najlipši dan in maj lajf. Bila sam sama doma jutros (mama i sisterka su bili u gradu, a tata na poslu), pa sam pozvala Marka k sebi.

Posudili smo film «Pepeljuga» u kojem glumi Hilary Duff i kojeg sam gledala pet puta ali mi to nije smetalo, jer sam ga gledala s Markom.

No, hajde, pitajte me, što se dogodilo!

Hana, što se dogodilo?



Poljubac se dogodio!!!



Prvi poljubac u mome životu, mislim, s dečkom. Aha. Ne, ne francuski ili talijanski, španjolski ili kakav već. Obični, kao što se ljudi cmoknu u obraz, kad si nešto čestitaju ili kao što mama prije spavanja poljubi Ines u čelo.

Isti takav samo u obraz! Cvatem od sreće! Nazvala sam B. F. u želji da joj ispričam, ali je poklopila čim sam spomenula Markovo ime. Baš je nezrela! Baš je ljubomorna! Ma neka je, neću dopustiti da mi uništi taj lipi osićaj.

Prije nego ovo objavim i odem s Interneta, želim napraviti par stvari:

1.)

ZAHVALJUJEM SVIMA KOJI SU MI ČESTITALI ROĐENDAN, IAKO SAM TO TEK DANAS PROČITALA, HVALA, HVALA SVIMA.


2.)

ŽELIM SE ISPRIČATI TEUTI I VELIKOM ZELENOM NA KOMENTARU KOJI SAM OSTAVILA VELIKOM ZELENOM, NISAM DOISTA MISLILA ONO ŠTO SAM NAPISALA.

3.)

OTKRILA SAM NEŠTO VRLO VAŽNO, OTKRILA SAM BLOG JEDNE CURE KOJA JE NAJVEĆA GLUPAČA U ŠKOLI, PRIČAT ĆU VAM SLIJEDĆI PUT ZAŠTO. NJEZIN BLOG JE....

I TO ĆU VAM REĆI SLIJEDEĆI PUT... ŽALIM, ALI NE MOGU DOPUSTITI DA JU ODETE VRIJEĐATI A NISAM VAM REKLA ZAŠTO.

NO SADA NEMAM VREMENA, IDEM VAN S MARKOM.

4.)

ZAŽELJETI SVIMA KOJI OVO (NE) ČITAJU UGODAN OSTATAK DANA.



Vaša Hana!!!!!!!!!





PS:::

Tamarillo, daj me nazovi kad ovo pročitaš!

ponedjeljak, 10.04.2006.

A sad prijeđimo na stvar.

Hana is back!

I te kako back! Zljubljena ( x 100000) i sretna ( x 100000) i... nemam riječi!

Je l da da ja nisam baš pri sebi?

Samo se vi rugajte . Nemam pojma čemu služi ovaj smajl.

Anyway, Marko i Hana su.... par!!!! Da, to je već opće poznata stvar. Ja ja ja ja ja.... Ne znam što ja. Jezik mi se plete (prsti dok pišem) i wau. Marko i Hana.

Znate, nešto me brine. Moja B.F. se ponaša tako hladno prema meni. ja ju nešto pitam, a ona odgovara sa ili ili ili.

Više me ne zove van, i tako dugo nismo imali trač party. Iskreno, mislim da joj smeta što sam s Markom .

Gle, a kaj joj ja mogu, što nema dečka.

Ali, fali mi naše druženje... Osjećam da se udaljava... Gubim ju!

Kaj sad?! Poludit ću!! B.F. je osim mame i tate i sestre i Marka moja najvažnija osoba u životu! Ne bih mogla podnijeti njezin gubitak!

B.F:!!!!!!!!!! Gdje si....

Čak ni Marko ne može popuniti prazninu, mjesto u srcu, koje zauzimaš samo ti...

Vaša Hana.

Hej društvance!

Ja sam najsretnija Hana na svijetu!!!

Pohvale uredništvu www.blog.hr ....... Super ste! Smajlići su super, ovi, ma ovo, za blogove, vidite kak sam si ja napravila lijepi blog.... SVAKA ČAST!

Opraštam vam za one greške kada ste mi izbrisali 3-4 posta. Sve je o.k.



Ne smijem vas više hvaliti da se opet ne pokvarite! Zakon ste!!

Evo, da vam odam počast, stavit ću sve smajliće koje imam na izboru!





Živio WWW.BLOG.HR !!!!!!!!!!!!!!!!!

utorak, 04.04.2006.

sLiKIcA

sLIkIcA

Slatko!

Slatko! Kaj nije?

Zagreb

Zagreb je, uz Hamburg, najljepši grad na svijetu.

Slike

U ovom gradu sam rođena.

Za devet dana mi je rođkas!!!

Rodila se u Hamburgu, njemačkom gradu.... A onda sam se doselila u Zagreb. Živim u Zagrebu od svoje 5. godine.

100% Ljubav

Ispričala sam B. F. sve o Marku. Nije mogla vjerovati! Kaže mi da sam sve to izmislila, ali sam ju podsjetila da je 1. april prošao, pa se počela smijati. Gledala sam ju čudno, jer se smijala vrlo napadno. Pitala sam se što joj je. Ali sam vidjela nekog dečka, kako ih B. F. inače zove, nekog «komada». Ona je tako čudna. Mislim da joj nestaje samopouzdanja, jer se nabacuje kome god stigne.

B. F., ako sada negdje ovo čitaš, ne moj se ljutiti na mene, ja ti to kažem kao prijateljica prijateljici! Trebala bi si naći simpatiju, i «poraditi malo na njoj» a ne tako.

Znam da vama zvuči kao da ima svakog koga poželi, ali to nije istina. Najčešće su to dečki koji ju žele iskoristiti, no kad im ona kaže da želi dublju i trajnu vezu, odlepršaju kao leptiri s cvijeta koji im ne daje onakav nektar kakav su željeli.

Rekla mi je da sam prava romantičarka i to.

Marko i ja smo stalno zajedno. Na svakom odmoru, svake minute. Ali ja sam 7.d, a on 7.c, te imamo različite rasporede.

Marko mi je obećao da i neće čitati blog.

Ja mu baš i ne vjerujem, i najradije bih ukinula svoj blog, iako sam skužila kako se stavljaju slike. Al dobro, on kaže da ne brišem, da imam puno čitatelja i da mi je blog super.

A osim toga, on će si uskoro napraviti blog...


Marko, Marko, Marko!!!

Kako to brzo ide!

Opet stare rane gore,
jer vraćaš se ti,
ista plaža, isto more
gdje smo ljubav počeli.

Kako brzo ide ljubav! Tek sam prije četiri dana saznala tko je C7, ali već sam izgubila glavu!

Ne mogu više bez njega!!!

Ah. ta ljubav....

nedjelja, 02.04.2006.

Evo još neka slika

Skužila sam kak se stavljaju slike, pa sam se bacila na posao...

Hana

Hana+Marko

Ovo smo Marko i ja, na čuvenoj klupici u parku.

Haj ljudi!

Zadnji put sam pričala o C7... Sinoć sam se dopisivala s njim na mobitelu.

H- to sam ja
C7-to je on

C7: Hana, jesi za dopisivanje?

H: Nemam baš puno kuna, al o.k.

C7: Great! Reci mi, što misliš, tko sam?

H: Nemam blage veze. Neki anđeo poslan s neba, takvu savršenu osobu poput tebe ne poznajem u živo!

C7: He, he, nemoj mi laskati, nisam ja ni blizu savršenstva! Ali ti si i preko savršena!

H: Ma vidi ti njega! A moji roditelji, moja obitelj? Savršeni?

C7: Gle, to se tiče tvoje OBITELJI, a ja govorim o tebi.

H: A moje ocjene iz matematike? Nisu baš savršene!

C7: Ma da, a koje su ti ocjene?

H: Ne bih o tome... 1, 1, 2, 2, 4, 4, 4, 5, 5... Tako nekako.

C7: Ma to će biti 4, vidjet ćeš.

H: Gle, drag si mi, ali u to stvarno ne vjerujem!

C7: Dobro, vrijeme će pokazati svoje.

H: .....

C7: Ali za mene si savršena, žao mi je zbog tebe i tvoje obitelji... Ne mogu vjerovati DA O MENI PIŠEŠ NA SVOM BLOGU!

H: A ja ne mogu vjerovati da ga ti čitaš!

C7: Hana... mislim da je vrijeme da ti otkrijem tko sam.

H: (O moj Bože! Saznat ću, konačno ću saznati!)

C7: Ali mi obećaj da me nećeš zamrziti. Ostanimo barem prijatelji!

H: Naravno. Gle... sviđaš mi se baš takav kakav jesi, iako te nisam upoznala. I ako si rugoba (dobro, ovo baš i nije bilo sasvim iskreno!), i ako si siromašan, kao osoba si jedan od najboljih ljudi koje sam upoznala!

C7: Počašćen sam!

H: No, reci mi tko si!

C7: Idem u 7.c, u tvoju školu...

H: Da?

C7: Znaš me otprije, ali si me zaboravila...

H: Odakle?

(ignorirajući moje pitanje) C7: Imam crnu kosu

H: Kao ja!

C7: I smeđe oči

H: Kao čokolada

C7: I zovem se

H: KAKO????

C7: Marko!

H: Marko?

C7: Da, eto sad kad znaš tko sam, ne moj me zamrziti!

H: Ali ja ne poznajem nijednog Marka!

C7: Poznavala si.

H: Kada? Odakle?

C7: Od kada samo imali oboje 6 godina... U Crikvenici...

H: Stani malo. Ti si... Jesi ti Filip iz Velike Gorice?

C7: Ha! Filip mi je bilo lažno ime, a tvoje je bilo Vana. Ali da, živio sam u Velikoj Gorici, no prošle godine sam se doselio u Zagreb.


Srce mi je zakucalo od sreće! Filipa sam upoznala u Crikvenici kada mi je bilo 6 godina, i on je svake godine ljetovao na istom mjestu kao i ja. On je bio najveća ljubav u mome životu! No zadnje tri godine više nije došao, i ja sam mislila da sam ga zauvijek izgubila.

A sada je tu! Marko! Ljubav mog života!

C7: Hana, jesi još tu?

H: Da...


I tada sam saznala još nešto.


H: Ali ti si Marko iz 7.c. Ima tri Marka. Koji si ti?

C7: Onaj Marko, koji ti je pokupio knjige onog dana kada su se prosule. Ma znaš, ono kad ti je pukla naramenica od torbe.

H: Marko! O moj Bože! Je li ja sanjam?

H: Zašto si mislio da ću te zamrziti?

C7: Pa nismo se tako dugo vidjeli... A ja sam u međuvremenu imao još jednu simpatiju iz Velike Gorice...

H: Ma, bilo-pa prošlo. I ja sam imala...

C7: Da znam.

H: Marko, ideš van sutra?

C7: Idem. A ti?

H: NARAVNO! Nađemo se u 11 pred školom?

C7: Ujutro?

H: Da!

C7: U 11 ujutro... Nastojat ću upamtiti....




I tako je završilo naše dopisivanje, i završila je potraga za nepoznatim obožavateljem.
I još ne mogu vjerovati. Osjećam se kao kad čovjek izgubi nešto jako vrijedno, i traga za time, da bi na kraju i zaboravio, a tada, sasvim nenadano, opet to pronađe!

Sretna sam!

Jutros smo se našli. I prvo što sam učinila čim sam ga vidjela jest da sam potrčala i zagrlila ga snažno. (Zagrljaj je bio uzvraćen).

I tako.

Ne znam što da više napišem, presretna sam! Pronašla sam my long lost love, i ruke mi dršću od sreće, i samo se nadam da ovo nije sve neki san. I gle, čak i engleski govorim onako kako i treba, a ne kao što inače namjerno izvrćem riječi.

Marko se ponašao kao pravi frajer, a ja sam cijelo vrijeme razmišljala, kako sam mogla dvije godine prolaziti kraj njega i ne shvatiti kraj koga sam? I on je mene prepoznao tek ove godine, na informatici.


Razmišljala sam o Bogu, koji mi se smilovao, i zbog kojeg sam najsretnija Hana na svijetu! A prije mjesec dana život mi nije imao smisla.()-tako nekako.

I o životu, koji nas uvijek iznenadi iznenadnim obratom. I o slučajnosti koja je spojila mene i Marka.

O tome kako sam slučajno naletjela na njegov blog.

Pa je on posjetio moj...

O moj Bože, neizmjerno sam ti zahvalna. Nikad ti se neću moći odužiti.
Sretna sam, sretna, sretna!

Gdje sam ono stala?

Aha. I, što se dogodilo.

Marko i ja smo se zagrlili, sjeli na klupicu, i pričali, pričali, gdje smo bili sve ove godine i što smo radili. A onda smo obećali jedno drugome da se nikad više nećemo rastati, ma gdje nas odveli putevi života, ostat ćemo na kontaktu. Bili smo vani dva-tri sata, a ja sam htjela ostati vječno, na onoj klupici u parku, gdje su se odvili najvažniji događaji u mom životu. Kažu neki iz moje obitelji da su se, dok je na tom mjestu bilo neki potok i neko staro drvo, tamo upoznali moji mama i tata. Zatim smo se smijali, plakali, smijali, smijali, grlili.


I tako.



Vaša Hana.

<	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Umrijeti u tvome naručju

Bojim se da će doći dan,
kada me više biti neće,

Znam da će doći dan,
kada ću se oprostiti od svijeta,

Znam da ću prepustiti svoju dušu,
Gospodinu,

Ali kada bih umirala u tvom naručju,
kada bi mi se posljednja želja,
da te prizovem k sebi,
ostvarila,

Kada bi me držao u svom naručju,
i tvoj mi lik bio posljednje što ću
vidjeti,

Tvoje suze kad bi bile zadnja kiša
koja bi isprala moje slabosti i grijehe

Kada bi tvoje slatke riječi,
bile posljednje što ću čuti,

Tvoj poljubac bio zadnje
što će moje usne okusiti,

Kada bih umirala
u tvom zagrljaju,

Ne bih se bojala smrti,
ni suda,

Ne bi mi bilo važno gdje
ću završiti,
u vrtu Božjem,
ili u vatri vječno gorjeti,

Jer znala bih da sam
već bila u Raju,
bila na izvoru vječne sreće,
-u tvom zagrljaju…



Biti sretan


Biti sretan znači osjećati unutarnji mir
biti sretan znači biti slobodan
od svih materijalnih stvari

Biti sretan znači udisati zrak
punim plućima
znači širiti svjetlost oko sebe
kada ona isijava iz tebe
kada ona obasjava sve mračne kutke
kada izbljeđuje loše uspomene

Biti sretan znači pjevušiti pjesmu ispod glasa
znači gledati na ovaj svijet drugim očima
znači opraštati svima sve

Biti sretan znači živjeti na oblacima
znači hodati po morskim dubinama

Znači hodati zlatnom stazom

Znači biti čovjek!

Ti

U mom životu jedno bitno poglavlje
jedan dio knjige
jedan dio mene

Bio si moja sreća
moj osmjeh
moji sretni dani
jutra rana
obasjana
bio si bez mana

Tvoje naručje
jedino mjesto na
koje sam uvijek bila dobro došla

Bio si tu kada sam napisala
svoju prvu pjesmu
kada je u jesen pao prvi list,
kad sam u ruke prvi puta
uzela kist

i nacrtala sam tebe
ta slika visi na mome zidu
i kako godine idu
zavoljela sam ovaj grad
i ovo mjesto
posjećivala sam te
često

Ti si bio ...
Utočište
Mjesto koje ne pripada
ovom svijetu

Kad su me svi odbacili
ili me primili
tu si bio

U svim godišnjim dobima
vjekovi te nisu promijenili

Ne znam tko te stvorio
tko te smjestio u taj dio grada
u taj dio moga srca

Možda si bio u gradu,
u sjeni,
možda te ljudi nisu primjećivali
ali ti si bio u mojoj duši
u meni.

Čovjek mi te razorio,
Uništio

Nema tebe
nema cvijeća
nema klupice
gdje je sreća?

Nema te,
moje te oko ne vidi više
gdje si kada sja sunce
gdje kad padaju kiše
uništili su te zli ljudi
ali znaj da iz mog srca nitko neće moći


DA TE IZBRIŠE!!!!


PROLJEĆE


Kad proljeće u grad stigne,
Zmaj se dječji u vis digne.

Vjetar lagano piri,
Sunce iza oblaka viri.

Obasjava nas proljetni sjaj,
Pravi to je proljetni Raj.

Trava ispod snijega pozeleni,
Ruži je vrijeme da se crveni.

U život se unese snaga i radost,
Starac misli da mu se povratila mladost.

Visibabe, ljubičice, jaglaci
Cvjetaju voćki pupoljci.

Miris proljeća kad opkoli grad,
proljeće počinje;
tri, četiri, sad!!!

ŽELJE I STVARNOST

Želim otići negdje daleko
na neku livadu,
u zemlju vječno zalazećeg
sunca.

Želim sjesti među cvijeće,
šareno i mirišljavo,
sjesti kraj tebe,
sjediti i gledati sunce kako umire.

Želim slušati žubor rijeke,
šaputanje vjetra u granama smreke,
i slušati kako se dan gasi,
kako plaču vrbe.

Želim udahnuti svježi planinski zrak,
želim sjediti zagrljena s tobom,
sve dok ne zamru svi zvukovi,
i dok ne padne mrak.

Želim leći,
leći na mirišljavu travu,
ti kraj mene,
ja kraj tebe.

Čvrsto ćemo se držati za ruke,
i gledat ćemo zvijezde,
i tako zaspati,
i dalje se čvrsto držeći,
da nas ni snovi ne mogu razdvojiti.

Kada se probudim,
Gledat ću sunce,
kako se ponovno rađa
gledat ću dan
kako se polako oslobađa

Zlatne zrake će mi milovati kožu,
cvijeće će opet zamirisati,
vjetar mi kosu mrsiti,
zrak ću svježi udisati,

Ali kraj mene nećeš biti ti.



Mudrosti života


Kako
treba živjeti?
pa to je bar
lako;

Hodaj uvijek
svijetlom stranom ulice
ne odustaj
ne diži ruke od sebe
ni na sebe

Uvijek gledaj život
sa ljepše strane
uvijek traži ono najbolje
u njemu i ljudima

I kada padneš,
ne očajavaj,
i ne čekaj da netko dođe,
i podigne te,
jer možda nećeš dočekati!

Život je jedna duga ulica
nitko ne zna gdje zapravo
počinje, a gdje završava

Svi imaju svoje ulice,
ceste,
i staze.

Često nam se putevi isprepleću,
a još češće razilaze.

Ipak je lijepo, sve dok traje,
uživaj u životu,
i svemu što ti daje!!!

Život

Život su svi usponi
i padovi
svi osmjesi
i sve suze

Život je ono što jesmo
ali i ono što smo bili

Život je kratak
vrijeme curi
vrijeme se žuri

teče
i nitko mi ne reče;

da živjeti je lako

ali to je život
i svima je tako.