zovem se hana... možda... :-)

nedjelja, 28.05.2006.

Dragi dnevniče, dragi Zagrebe i dragi čitetelji

Haj.

Još je ostalo manje od mjesec dana nastave. Javljam vam se... htjeh reći SVA SRETNA ZBOG, li SVA TUŽNA ZBOG... ali, ha, ne znam, prvi put u životu ja ne znam kako se osjećam. Nisam ni tužna, ni sretna, ni zaljubljena, niti ljuta...

Ja sam prvi puta u svome životu samo HANA, bez nekih dodataka. Ja sam jednostavno ono što možda nikada prije nisam imala priliku biti-ja.

Nekako mi se čini, da kad bi netko pisao roman o meni, ovo bi bio idealan završetak; mama i tata su se pomirili (već ima više od mjesec dana), BILA sam s Markom, ispravila matematiku na 4... Baš je sve došlo na svoje mjesto.

Da vam ispričam jednu kratku pričicu, o tome kako smo Marko i ja prekinuli?
Pa, kad ste me već došli posjetiti, tj. moj blog, neću vas pustiti da odete razočarani i bez odgovora na maloprije postavljeno pitanje, i to jedan opširan odgovor.

Pa vidite, već skoro mjesec dana Marko i ja se nismo imali priliku provesti, izaći van, prošetati kroz park, sjesti na klupicu... u park kojeg više nema... ali to je duga priča koju ću vam ispričati nakon ove.

Naime, za nas je jednostavno ova «veza» bila nešto neobično. Ne znam za njega, ali meni je on bio prvi dečko. Recimo, nama nije bilo suđeno.

Daleko od očiju, daleko od srca


Kako je protjecalo vrijeme bez Marka, isprva mi je bilo teško, nisam znala što ću sama sa sobom, jer smo B.F. i ja BILE posvađane, ali i to je duga priča koju ću vam ispričati kasnije.

Dakle, protjecalo je vrijeme, a ja sam se nekako navikla da ga samo pozdravim u školi i to je to. Počela sam se družiti sa svima u razredu, čak i onima koje prije nisam htjela ni pogledati. Shvatila sam da postoji neki svijet koji je dio mene, i cijelo je vrijeme bio tu i ja sam bila dio njega, ali jednostavno nisam gledala na tu stranu svoga života jer se nisam nadala da ću tamo nešto naći.

Razumijete što želim reći, zar ne?

Napokon sam sa svima prijateljica i nemam ništa protiv nikog.

A Marko i ja smo prije pet dana konačno izašli van. I rekli smo jedno drugome sve što smo si imali reći.

Ja sam mu rekla kako mi je nedostajao i kako si nisam mogla zamisliti život, ma kakav život, sekundu bez njega, da mi je on bio sve, centar moga svijeta, i da me dugo boljelo u srcu duboko to što me izbjegavao. Tada su jednostavno svi moji osjećaji izbili na površinu.

Marko je rekao kako je stalno bio sa mnom, ocjene su mu znatno pale, i to negdje za drastične dvije ocjene niže. Tako da je imao zabranu izlazaka, išao bi samo katkad van s prijateljima. Osim toga, mama mu je dobila posao, a pošto nema tatu, on i njegov brat su morali preuzeti veći dio kućnih obaveza. Rekao je da me volio, i da me sad još voli, ali da ne mogu u njegovom mjestu biti samo ja i ja i ja! Mora biti i drugih.

Iako se sve ovo čini kao neka žalopojka, sve je na kraju završilo smijehom- zaključili smo da je najbolje da ostanemo najbolji prijatelji, i da ćemo jedno drugome zauvijek biti iskreni!

Mislila sam da ću biti tužna zbog Marka, ali nisam! Osjećam takav mir, takav unutrašnji spokoj, kada nemam nikakvih obaveza, mogu mu reći uvijek sve što mi padne na pamet i da me nije strah da će mi reći «Hana, mislim da nismo jedno za drugo. Nađi si drugog dečka.» . Ne, sada znam da mi je on najbolji prijatelj kojega sam ikada mogla naći! I baš mi se tako i sviđa! Marko je rekao točno ono što mi je dugo, dugo ležalo na srcu, a da ni sama nisam znala.

Čudni su putevi Gospodnji!

Čudni su putevi života!

Ponekad ni sami ne zanmo za čime nam je srce žudjelo!

Ponekad ni sami ne znamo, što nas je kopkalo.

I tako, napokon Marko opet ima odlične ocjene, a ja imam, za neko čudo 3,6 iz matematike, što znači da ću imati 4!!!! Da!!!! Kad sam to rekla mami, prasnula je u smijah i rekla tati : «Jesi znao da nam je kći mađioničarka!». Dakle, Marko i ja smo prijatelji i to najbolji, i ja se nadam da će to tako i ostati.

E sad priča s parkićem.

Pa nije to neka duga priča, ali eto. Prije negdje mjesec dana bili su neki divljaci i praktički sravnili parkić sa zemljom. Sve je bilo strgano, nije bilo svijeća, savinute i pokidane ljuljačke, od kojih su ostale samo one prečke koje ju drže u zraku, ma znate one dvije prečke sa svake strane ljuljačke po jedna, u obliku slova V, ali okrenutog naopačke?

E pa, samo su oni stršali van iz zemlje. A klupica, klupice više nije niti bilo. Od nje su ostale samo dvije rupe u zemlji kao neke duboke rane.


Samo je staro dobro drvo ostalo tamo gdje je, kladim se, već stoljećima tu. Ma, sigurno mu nema ni 20 godina, samo što ja ne bi bila Hana kad ne bi nešto preuveličavala.


Uglavnom, nakon par dana nakon tog «zločina» došli su oni bageri i sve izrovali van. I tako je od mog parkića ostalo samo ono staro drvo, koje kao da ne pripada tom prizoru, procvjetalo je najljepšom zelenom i bojom a izbili su i nekakvi bijeli cvjetići. Znate kako mi ga je žao vidjeti, onako samog i jadnog, u sred... usred ničeg, baš tako.

Ma, za taj parkić nitko nikad vjerojatno nije ni znao, jer to zapravo i nije bio neki parkić; dvije ljuljačke, klupica i drvo, te par grmova divljih ruža. Ili nečeg drugog, šta ja znam čega. Bio je skriven iza jedne polusrušene zgrade u kojoj nitko ne živi.


Ja sam se osjećala kao da mi je netko slomio srce.


Ali odlučila sam danas otići i urediti što se urediti može.

Zasadit ću nekog jeftinog i šarenog cvijeća, malo srediti onu razbacanu zemlju i tako to.



A sad je vrijeme za brzu pričicu, žuri mi se van, pa ću samo ukratko reći, da smo se B. F. i ja pomirile, ako se to uopće može nazvati pomirbom, jer smo samo jedan dan bile pomirene, tj. bile one stare, ja sam joj pričala sve što se događalo kod mene, kao da je nije bilo jedno 4-5 tjedana, kao da je bila u komi, pa se probudila, pa joj pričam što je propustila. Ali ona meni o sebi nije ništa htjela posebnoga reći.

Govorila je nešto o «klapi iz rupe» koja joj je davala neki bijeli prah, ali ona nije uzela jer misli da je to obična kreda smrvljena i pomiješana s brašnom, tj. nije prava droga.

Ne znam da li mi zbog toga treba biti lakše ili teže.

Znači, ne drogira se, ali da je to bila prava droga, uzela bi?

Ne, sorry, ali meni od toga još gore!!!!
Čujte, samo da vam kažem, dobila sam novi kompjuter, pa vam se javljam s njega. Kako dugo nisam pisala dnevnik kod kuće!

By, pisat ću vam ponovno u utorak, a do tada TSCHUS!!!

Vaša Hana

subota, 13.05.2006.

Svaka mi čast

Pa ja sam potpuno izgubljena!

Tek sam sad vidjela da nisam stavila sliku dupina! Svaka mi čast, mene bi trebalo unovine, ma kakve novine u onu emisiji SVIJET ČUDNIH LJUDI ili kak se već zove.

Samo da se ispričam svima, i svima odgovorim na komentare:

za MEGABAJT:

Evo, ako nikad nisi upoznao zbunjenu i glupu osobu, onda imaš jedinstvenu priliku. To je Hana H.!!! I, kako ti se čine zbunjeno-glupi ljudi?!
Hahahaha....


za SARCHY

dupini, dupini... meni u glavi. A loše je to što u toj mojoj glavi ničeg nema. Pa tako ljudi ne mogu vidjeti što (ni)je u mojoj glavi.

za D. :

očito nisi pročitao moje postove zadnjih... par mjeseci? Ma nema veze, ne ljutim se, znam da sam dosadna, možda bih stvarno trebala izbrisat ovaj svoj dnevnik pa pisati o nečemu drugom?
I, tko si ti? Piše da si već prije imao blog.
Tko si?
Sa starcima-ne razvode se, naravno.
Da, stara mi se zaposlila u nekoj firmi.
Ruka je o.k., ne boli me, ali još moram nosit gips. Ne kužim zakaj.
S dečkom kaj je, ne znam ni sama.
Nemam zabranu, ne više, ali imala sam ju zato što sam nabila preveliki račun. Tako sam se javljala samo kad imam informatiku. Trenutno se javljam iz knjižnice, di je 1 h Interneta 10 kn.
A inače nemam kompjuter jer mi ga je strgo neki manijak.

za ANY:

Hvala.

za BABSI*

Pojma nemam. Napišem sve, sve spremim, ali sliku-e to zaboravim!

za MATTEO:

Ja inače nikad ništa ne skidam s tuđih blogova, ali mi se ovo svidjelo pa sam stavila na svoj blog, da "natjeram" druge da posjete blogove tih ljudi od kojih sam skinula to. ŽIŠKUŽ?



E, onaj 1h je pri kraju, pa moram ići. Čujemo se u utorak, kad imadnem informatiku!


Evo. Valjda su svi zadovoljni mojim odgovorima.

Svi bulje u mene.

Cerim se zbog onog incidenta s dupinima.

Joj, knjižničarka me hoće potjerat van.

Aj, bom.

Ups, vidi mene, mislila sam

Aj bok

Dobar dan svima.

Jesam li vam ikada opisivala svoju cijelu obitelj, mislim, izuzevši prezaposlenog tatu i (bivšu) alkoholičarku mamu i svoju sestru Ines, koja ide u prvi razred?

Naravno, ne.

Nisam vam nikada ispričala da je mom tati brak s mojom mamom drugi brak? Pa ja sam stvarno zaboravljiva.

Da, moj tata je već imao ženu, ali ne bilo koju, već maminu sestru! Ah, da sve je to komplicirano, kao u nekoj seriji, što mi se nimalo ne sviđa, ali nisam ja kriva za spletke mojih roditelja. Da, mamina sestra Magdalena, starija je mamu pet godina. I tako se ona udala s mojim tatom koji ima isto pet godina više od moje mame. Bili su u braku, ma kaj ja znam koliko i kako, ali uglavnom, iz tog su braka ostala djeca. Moj polubrat Filip, koji ima 19 godina i polusestru Natašu koja ima 15.

Ali, moj tata i njihova mama nisu se slagali baš najbolje, pa su se rastali. A onda se on, nedugo zatim, vjenčao s mojom mamom, Magdaleninom sestrom.

Iako su na neki način, dijelile mog tatu, ali svaka naravno, u svoje vrijeme, one nisu posvađane. Teta Magda (lena) kaže da taj brak je bio osuđen na propast i da je pravo čudo da su uopće bili skupa toliko koliko jesu (5-6 god.?? moram to još provjeriti) i zapravo je došlo do prekida to što je teta Magda čeznula za nekim, točnije, tetkom Franjom. To je muško, ali zbog deklinacije u padežima, moram reći «s tetkom», ali to je drugačiji naglasak nego kod «sa tetkom» (žensko). Uglavnom, s njima smo u prijateljskim odnosima, a to da su Magda i tata bili muž i žena, nekako, ne da je palo u zaborav, nego... nitko o tome ne priča, i moja polubat i polusisterka i ja i Ines smo zapravo kao normalne sestrične i rođaci.

Ali, baka je uvijek govorila, a zna i danas-dan reći kako smo mi svi abnormalna obitelj i nikad nije previše voljela mog tatu.

Zašto vam to nisam prije ispričala?

Hm, ne znam ni sama, jednostavno sam sick of listening da je my family kao iz Vile Marije.

I eto, sad znate.

Ali, Magda i Franjo sa svojom obitelji žive u Bosni, točnije u Tuzli, to vam je onaj grad, ma znate onaj prema istoku, u kojem je SOLANA TUZLA, ono s čime solite svaki dan jelo?

Tako da ih viđamo samo preko praznika.

Ovom prilikom šaljem svojoj sestrični Nataši jedan veliki pozdrav, a Filipu također! Puno mi nedostajete svi i pozdravite mi djeda i baku i recite im da smo Ines i ja nacrtali jednu sliku za vas!


Nataša ima 15 godina, ali ipak me savršeno razumije, kao i ja nju (nadam se :-) ) i ona je jedna od osoba kojoj sam rekla baš sve, sve tajne iz svoga života. Inače se dopisujemo preko poruka, ali to je dosta skupo pa se to naše dopisivanje nekako prorijedilo...

Zato mislim da je baš cool što imam svoj blog, a rekla sam joj adresu i ona će i sebi napraviti blog, pa ćemo čitati jedna od druge i tako uvijek biti u tijeku! Nije li to super?

Baš se veselim!

Na ljeto idem u Tuzlu s Ines, dok će mama i tata ostati u Zagrebu i raditi. Tako da ću vidjeti tetku Magdalenu i tetka Franju!!! Bit ću tamo najvjerojatnije puna tri mjeseca, odnosno, cijele praznike.

Inače, ja JOŠ nisam uspjela «uhvatiti» Marka jer stalno juri svuda i nikad nema vremena za mene, za danas je otkazao kino pod isprikom da mora pomoći mami s krečenjem zida! Koja jadna isprika! Baš je prozirna, baš kao i boja zidova, ona bijela.

Bijela,
baš kao boja kože MOJE B. F.
Crna joj više uopće ne stoji lijepo, prije mi se, priznajem, još i nekako sviđala kako joj stoji, ali sada, kada je bijela kao kreč i mršava kao... kao ništa, kao zrno prašine, ta crna ju još nekako čini mršavijom i izgleda mi kao kostur.

O.K. ja, da se razumijemo, NE mrzim rokere ni punkere ni repere ni narodnjake, ni nikog. Osobito NE mrzim rokere, ali nije mi jasno, da li oni svi su tako bezobrazni, imaju loše ocjene, puše, imaju masnu i prljavu kosu, i izgladnjuju se? Mislim ,ona nije bijela od šminke, nego od neuhranjenosti, tako je krhka i bolesno prozirna, a tek one njene crvene oči!

Jesu li oni baš svi takvi?

I k svemu tome, uvijek loše volje, nabijeni s onim malim slušalicama noseći mp3 gdje god mogu?

Nemam ništa protiv nošenja mp3-a, ali zašto su loše volje?

I, JESU LI UOPĆE loše volje?

Svi imaju takve simptome?

Jer ako da, svečano prisežem, da nikad, nikad u životu neću podržavati rock, jer ako su svi rockeri kao moja B. F., onda se meni čini da su svi oni uništeni?!

Pa, možda ih nije uništila glazba, nego oni sami........ A što se tiče glazbe, nju ću podržavati uvijek, iako ju vjerojatno, slušati neću nikad, ali eto.

B. F., opameti se, ne moraš se nikome dokazivati, budi ono što jesi!!! Molim te, meni za ljubav?!

A joj da, zaboravila sam, kakva ljubav, za tebe to više ne postoji. Nije ti stalo do ničega, pa tako ni do mene, ni do našeg prijateljstva...

Nego s onim kretenima što dilaju drogu, za koju se iskreno nadam, nisi još isprobala, ili ne daj Bože, već počela koristiti.

Nadam se da si ostala pri pušenju, iako ni to nije dobro, jer si još mlada, i općenito nije dobro, ali eto, iz tog sranja možda bih te još i mogla izvući, ali ovako...


Nije mi jasna jedna stvar.


Zar nitko, nitko osim mene, ne primjećuje da B. F. nije više B. F.?? Zar su svi tako prokleto sebični? Pa kakav je ovo svijet, svi samo gledaju svoje probleme, i nitko ne vidi dalje od svog nosa!

A ispred nosa im stoji djevojka, kojoj treba pomoć, i kojoj se još uvijek može pomoći, ali mislim da ubrzo više i neće.

HALOOO


OOO

Hana zove zemlju, Hana zove ljude, probudite se, pomozite mi, ne mogu sama s B. F., ona me ni ne sluša!!!!

Bože, čuj me bar ti! Reci mi broj nekog telefona, na koji će mi se netko javiti, na koji netko neće poklopiti, čim čuje za mene i za što mu želim reći!!!

09100000nebesa01, i`m calling! Can you hear me?? Please.....

Nataša, ako ovo čitaš, reci mi, što bi učinila na mom mjestu? Silno mi treba tvoja pomoć!

Thanks a lot, unaprijed!

Inače, izuzmemo li to s B. F. i s Markom, ja sam jako sretna! Da, ne znam ni sama zašto, osjećam se nekako sretno u sebi.

Znam da sad svi mislite da sam poludjela, ali ni ja si ne mogu pomoći, sreća mi je u srcu, i svuda kuda idem, ne znam ni sama zašto! Osjećam se pjesnički raspoloženo, pa sam jučer napisala pjesmu o slobodi. Ostala mi je u bilježnici iz kemije, koju sam posudila Ivi, ubuduće I. V. – skraćeno, znate.

Čim mi ju vrati, objavit ću je na svom blogu! Zanima me vaše mišljenje!!!

Svima jedan ugodan vikend želim,
i što da vam više velim,
nego da idem s bloga ja,
i šaljem vam puno pozdrava!


Your Hana.

ponedjeljak, 08.05.2006.

Evo neka sličica

dupini.

Ovo sam skinula s zaljubljana001.blog.hr

Evo za početak tu značenja sati;kada pogledate na sat i vidite iste brojke onda vam to znači ovo:

01:01 h-slijedi bolest...
02:02 h-srest ćeš ga/ju...
03:03 h-jako te voli....
04:04 h-nikada te neće zaboraviti...
05:05 h-zaljubit će se u tebe...
06:06 h-pomirit ćete se...
07:07 h-vara te....bu-hu-hu
08:08 h-ljubomoran je/ljubomorna je...
09:09 h-telefonski poziv...
10:10 h-netko te želi vidjeti...
11:11 h-blondinac te voli...
12:12 h-sex....
13:13 h-crnokosac te voli...
14:14 h-hoće tvoj poljubac....
15:15 h-hoće započeti iznova...
16:16 h-nešto će se dogoditi između vas...
17:17 h-poljubit će te...
18:18 h-dugo će te voljeti...
19:19 h-netko te voli a ti to ne vidiš...
20:20 h-čeka te...
21:21 h-sviđaš se onom na kog misliš...
22:22 h-vidjet ćeš ga/ju....
23:23 h-predložit će ti date...
00:00 h-vara te...bu-hu-hu

Ovo sam skinula s mojblog13.blog.hr

Albanski: Te dua ili Te dashuroj

Arapski: Ana Behibek (dečko curi) ili Ana behibak (cura dečku)

Bangladeški: Ami tomake valobashi

Bengalski: Aami tomaake bhaalo baashi

Bolivijski (Quechua): Qanta munani

Bugarski: Obicham te

Kambođanski: Kh_nhaum soro_lahn nhee_ah

Kineski: Ngo oi ney (Kantonski)
Wo ai ni (Mandarinski)

Kreolski: Mi aime jou

Češki: Miluji te

Danski: Jeg elsker dig

Ekvaadorski Quechua: Canda munani

Engleski: I love you

Estonski: Mina armastan sind

Etiopljanski: ewedishalew

Finski: ("Ma") rakastan sinua

Francuski: Je t'aime

Njemački: Ich liebe dich
Grčki: S'ayapo

Hawajski: Aloha wau ia oi

Hindi : Mai tumase pyar karata hun

Islandski: Eg elska thig

Indonezijski: Saya cinta padamu

Talijanski: Ti amo

Irski: Taim i' ngra leat

Japanski: Kimi o ai shiteru

Koreanski: Dangsinul saranghee yo

Lao: Khoi hak jao

Latinski: Te amo

Latvijski: Es tevi milu

Mađarski: Szeretlek

Makedonski: Sakam te

Malayski (Indonezija) : Saya cintakan kamu

Nizozemski: Ik hou van je

Norveški: Jeg elsker deg

Pakistanski: Mujhe tumse muhabbat hai

Poljski: Kocham cie

Portugalski: Eu amo te

Rumunjski: Te iubesc

Samoanski: Ou te alofa outou

Španjolski: Te amo

Swahili: Nakupenda

Švedski: Jag a"lskar dig

Tahićanski: Ua here au ia oe

Turski: Seni seviyorum

Vietnnamski: Anh ye^u em

Zulu: Mena tanda wena


Miluji te, Markoooo

Evo mene opet.

Fijuuuuuuuuuu....

Ne znam što je s ovim blogom, nisam mogla ostaviti komentar PRODANOJ DUŠI ni Zelenom, ni nikome.

Ja sam, samo da znate, na informatici.

To naglašavam.

Zašto?
Jer nemam kompjuter.
Kako?

PA LIJEPO.

Tj. ružno. Netko nam je u petak provalio u stan i ćopio lovu, strgo mi liniju i kompjuter, oteo nakit, zderao namještaj, pokupio sve vrijedno, a televizoru ni traga.


Kako je to nepravedno! Tko je to učinio?! Prijavili smo tipa policiji, ali ništa. Zasad. E, znate tko je glavni krivac???

JAAAAAA.

DA, glupa Hana H. zaboravila je zaključati vrata i time olakšala lupežu krađu!!!

Ali, već sam toliko suza isplakala zbog linije i kompjutera, uništenih CDova, da mi se neda više o tome ni pisati.

Inače, dobila sam 5 i 4 matematike.

Inače, mama i tata toliko rade non-stop nikad ih ne vidim i tako mi nedostaju...

Inače, Marko je sav natrpan obavezama i zauzet i nikad ga nema. I on mi ne dostaje.

Inače, B.F. mi je rekla da uopće nesluša punk, nego rock i šta me se to tiče. Ja kažem, pa samo pitam. Ona: Samo odgovaram. Ja: I, je li dobar taj rock? Ona: Hana, ti si tako dosadna. Daj budi malo normalna!

JA nisam normalna?

JA pušim, možda?

JA sam odjednom, sva u crnom, boju koju sam prije mrzila?

Da, MENI, tj. Hani, je lijepa crna boja, samo što ju ne nosim kad je vani jako vruće.

Ali, B.F., pa ona nije mogla podnijeti tu boju!

Jao... Što je to s njom?

Užasno je smršavjela, prije je imala 50-60 kila a sad ima oko 40!
Eto, nemam ja ništa više za reći, pa idem sad, probat ću ostaviti komentare onima kojima želim!

Vaša Hana

P.S. Ak ne uspijem SVIMA VELIKI POZDRAF

Evo mene opet.

Fijuuuuuuuuuu....

Ne znam što je s ovim blogom, nisam mogla ostaviti komentar PRODANOJ DUŠI ni Zelenom, ni nikome.

Ja sam, samo da znate, na informatici.

To naglašavam.

Zašto?
Jer nemam kompjuter.
Kako?

PA LIJEPO.

Tj. ružno. Netko nam je u petak provalio u stan i ćopio lovu, strgo mi liniju i kompjuter, oteo nakit, zderao namještaj, pokupio sve vrijedno, a televizoru ni traga.


Kako je to nepravedno! Tko je to učinio?! Prijavili smo tipa policiji, ali ništa. Zasad. E, znate tko je glavni krivac???

JAAAAAA.

DA, glupa Hana H. zaboravila je zaključati vrata i time olakšala lupežu krađu!!!

Ali, već sam toliko suza isplakala zbog linije i kompjutera, uništenih CDova, da mi se neda više o tome ni pisati.

Inače, dobila sam 5 i 4 matematike.

Inače, mama i tata toliko rade non-stop nikad ih ne vidim i tako mi nedostaju...

Inače, Marko je sav natrpan i zauzet i nikad ga nema. I on mi ne dostaje.

Inače, B.F. mi je rekla da uopće nesluša phunk, nego rock i šta me se to tiče. Ja kažem, pa samo pitam. Ona: Samo odgovaram. Ja: I, je li dobar taj rock? Ona: Hana, ti si tako dosadna. Daj budi malo normalna!

JA nisam normalna?

JA pušim, možda?

JA sam odjednom, sva u crnom, boju koju sam prije mrzila?

Da, MENI, tj. Hani, je lijepa crna boja, samo što ju ne nosim kad je vani jako vruće.

Ali, B.F., pa ona nije mogla podnijeti tu boju!

Jao... Što je to s njom?

Užasno je smršavjela, prije je imala 50-60 kila a sad ima oko 40!
Eto, nemam ja ništa više za reći, pa idem sad, probat ću ostaviti komentare onima kojima želim!

Vaša Hana

P.S. Ak ne uspijem SVIMA VELIKI POZDRAF

utorak, 02.05.2006.

Have a nica day :-)

Why, you wanna tell me how to live my life?
Who, are you to tell me if it?s black or white?
Mama, can you hear me? Try to understand.
Is innocence the difference between a boy and a man.
My daddy lived the lie, it?s just the price that he paid.
Sacrificed his life, just slavin? away.

Ohhh, if there?s one thing I hang onto,
It gets me through the night.
I aint gonna do what I don?t want to,
Im gonna live my life.
Shining like a diamond, rolling with the dice,
Standing on the ledge, show the wind how to fly.
When the world gets in my face,
I say, Have A Nice Day.
Have A Nice Day

Take a look around you, look its what he sees.
We?re living in a broken home of hopes and dreams,
Let me be the first to shake a helping hand.
Everybody, pray enough to take a stand,
I knocked on every door, on every dead end street,
Looking for forgiveness,
what?s left to believe?

Ohhh, if there?s one thing I hang onto,
It gets me through the night.
I aint gonna do what I don?t want to,
Im gonna live my life.
Shining like a diamond, rolling with the dice,
Standing on the ledge, show the wind how to fly.
When the world gets in my face,
I say, Have A Nice Day.
Have A Nice Day.

Guitar Solo

Ohhh, if there?s one thing I hang onto,
It gets me through the night.
I aint gonna do what I don?t want to,
Im gonna live my life.
Shining like a diamond, rolling with the dice,
Standing on the ledge, show the wind how to fly.
When the world gets in my face,
I say, Have A Nice Day.
Have A Nice Day.
Have A Nice Day.
Have A Nice Day.
Have A Nice Day.

When The world keeps trying, to drag me down,
Ive gotta raise my hands, gonna stand my ground.
Well I say, Have A Nice Day.
Have A Nice Day
Have A Nice Day

Dragi dnevniče,

Moj život uopće nije bajka. Posvađala sam se s B. F. prije skoro dva tjedna, jer sam shvatila da je počela pušiti, i da se skompala s onom grupom ološa koje smo prije zajedno izbjegavale. Otkrila sam i da je jednom pušila neku laganu drogu.... Da, više ju ne poznajem.

Rekla sam joj da prestane, da to nije ona, ali nije me slušala.

K tome, dogodilo se još nešto loše; slomila sam lijevu ruku, pa je rođendanski party bio otkazan.

A slomila sam ju svađajući se s B.F. Da, počele smo se naguravati, i onda sam pala i izvrnula ruku i krc... Ona je samo rekla : Sorry, e, daj hajde, Hana! Digni se! HANA, daj požuri, moram se naći s ekipom, donose neš novo.

Sve me boljelo, ali još više činjenica da me B.F. zamijenila s tim paklom ološa!!! Onako slomljena iznutra i izvana, sjećam se samo da je B.F. uzela moj mobitel i nazvala moju mamu. Došla je s posla po mene i odveli me u bolnicu i tamo sam se onesvjestila, a kad sam se probudila rekli su mi da imam samo jedan prijelom i da uopće nije strašno i svašta i....

i je, strašno je, Marko nije došao, imao je nekog posla, a B.F. me nije nazvala niti je bila tu kad sam se probudila, a to je bilo samo par sati od kada je nazvala moju mamu.

I, da idem u školu i sve je normalno, ali nije.

B.F. je postala punkerica, nosi crno od glave do pete, maže si usta u ljubičastu boju, a kaže da će se i ofarbati, da svoju lijepu kovrčavu crvenu kosu!!!
Mislim, nije da mi se ne sviđa taj njezin imidž, sviđao bi mi se, ali ne na njoj, nego nekom drugom, a ona se farba u crno, pretvara se u mračno čudovište, s nikim ne priča, markira često, maže nokte u neke mračne boje, pretvara se u crnu tapetu U NEŠTO ZA ŠTO ZNAM DA TO NIJE ONA!!!! Znam, da se u njoj krije B.F., slomljena, baš kao i moja jadna lijeva ruka, da, znam da u njoj čuči jedna mala B.F., ali previše strašljiva da bi izašla van i borila se protiv ove nove B.F., ove čudakinje koja se pretvorila u nevjerojatnoj brzini u neku sasvim drugu osobu. I protiv lošeg društva, droge, alkohola, cigareta. Pa ona ima samo 14,5 godina!!! Život je pred njom, zašto ga uporno gasi?! Što se to, tako strašno dogodilo, žašto ja nisam bila tamo da ju držim čvrsto na zemlji da ne odleti zauvijek, tamo gdje ju neću moći slijediti....
Ima već jednu jedinicu iz fizike i jednu iz biologije ali ju uopće nije briga.
Ja ju pitam je li sve u redu, ali ona mi kaže da me je stvarno briga došla bih prije, a ne sad kad je sve usr.no.

Ne, ne mogu vjerovati, nije me pitala ni jesam li dobro ni ništa. Marko je stalno u žurbi, viđam ga rijetko, samo u školi na odmorima, uvijek ima neki izgovor.

A uz sve to, dobila sam OPET 1 iz matematike i profesorica kaže da ću ako uskoro ne ispravim "taj vinograd" ići na popravni.

Totalno sam osamljena i izgubljena.

Nemam više nikog, s kim bi se mogla pošteno napričati!!! Mama i tata su od jutra do sutra na poslu, a Ines stalno gleda crtiće...



I eto, sve je u redu, ali nekako nije, osjćam u duši, u srcu, da se sprema neko nevrijeme, opet nešto, što će pomutiti moj život, koji je opet na rubu.

Sad će uskoro zvoniti, a moram još i svima odgovoriti...

Goodbye... goodbye.

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Umrijeti u tvome naručju

Bojim se da će doći dan,
kada me više biti neće,

Znam da će doći dan,
kada ću se oprostiti od svijeta,

Znam da ću prepustiti svoju dušu,
Gospodinu,

Ali kada bih umirala u tvom naručju,
kada bi mi se posljednja želja,
da te prizovem k sebi,
ostvarila,

Kada bi me držao u svom naručju,
i tvoj mi lik bio posljednje što ću
vidjeti,

Tvoje suze kad bi bile zadnja kiša
koja bi isprala moje slabosti i grijehe

Kada bi tvoje slatke riječi,
bile posljednje što ću čuti,

Tvoj poljubac bio zadnje
što će moje usne okusiti,

Kada bih umirala
u tvom zagrljaju,

Ne bih se bojala smrti,
ni suda,

Ne bi mi bilo važno gdje
ću završiti,
u vrtu Božjem,
ili u vatri vječno gorjeti,

Jer znala bih da sam
već bila u Raju,
bila na izvoru vječne sreće,
-u tvom zagrljaju…



Biti sretan


Biti sretan znači osjećati unutarnji mir
biti sretan znači biti slobodan
od svih materijalnih stvari

Biti sretan znači udisati zrak
punim plućima
znači širiti svjetlost oko sebe
kada ona isijava iz tebe
kada ona obasjava sve mračne kutke
kada izbljeđuje loše uspomene

Biti sretan znači pjevušiti pjesmu ispod glasa
znači gledati na ovaj svijet drugim očima
znači opraštati svima sve

Biti sretan znači živjeti na oblacima
znači hodati po morskim dubinama

Znači hodati zlatnom stazom

Znači biti čovjek!

Ti

U mom životu jedno bitno poglavlje
jedan dio knjige
jedan dio mene

Bio si moja sreća
moj osmjeh
moji sretni dani
jutra rana
obasjana
bio si bez mana

Tvoje naručje
jedino mjesto na
koje sam uvijek bila dobro došla

Bio si tu kada sam napisala
svoju prvu pjesmu
kada je u jesen pao prvi list,
kad sam u ruke prvi puta
uzela kist

i nacrtala sam tebe
ta slika visi na mome zidu
i kako godine idu
zavoljela sam ovaj grad
i ovo mjesto
posjećivala sam te
često

Ti si bio ...
Utočište
Mjesto koje ne pripada
ovom svijetu

Kad su me svi odbacili
ili me primili
tu si bio

U svim godišnjim dobima
vjekovi te nisu promijenili

Ne znam tko te stvorio
tko te smjestio u taj dio grada
u taj dio moga srca

Možda si bio u gradu,
u sjeni,
možda te ljudi nisu primjećivali
ali ti si bio u mojoj duši
u meni.

Čovjek mi te razorio,
Uništio

Nema tebe
nema cvijeća
nema klupice
gdje je sreća?

Nema te,
moje te oko ne vidi više
gdje si kada sja sunce
gdje kad padaju kiše
uništili su te zli ljudi
ali znaj da iz mog srca nitko neće moći


DA TE IZBRIŠE!!!!


PROLJEĆE


Kad proljeće u grad stigne,
Zmaj se dječji u vis digne.

Vjetar lagano piri,
Sunce iza oblaka viri.

Obasjava nas proljetni sjaj,
Pravi to je proljetni Raj.

Trava ispod snijega pozeleni,
Ruži je vrijeme da se crveni.

U život se unese snaga i radost,
Starac misli da mu se povratila mladost.

Visibabe, ljubičice, jaglaci
Cvjetaju voćki pupoljci.

Miris proljeća kad opkoli grad,
proljeće počinje;
tri, četiri, sad!!!

ŽELJE I STVARNOST

Želim otići negdje daleko
na neku livadu,
u zemlju vječno zalazećeg
sunca.

Želim sjesti među cvijeće,
šareno i mirišljavo,
sjesti kraj tebe,
sjediti i gledati sunce kako umire.

Želim slušati žubor rijeke,
šaputanje vjetra u granama smreke,
i slušati kako se dan gasi,
kako plaču vrbe.

Želim udahnuti svježi planinski zrak,
želim sjediti zagrljena s tobom,
sve dok ne zamru svi zvukovi,
i dok ne padne mrak.

Želim leći,
leći na mirišljavu travu,
ti kraj mene,
ja kraj tebe.

Čvrsto ćemo se držati za ruke,
i gledat ćemo zvijezde,
i tako zaspati,
i dalje se čvrsto držeći,
da nas ni snovi ne mogu razdvojiti.

Kada se probudim,
Gledat ću sunce,
kako se ponovno rađa
gledat ću dan
kako se polako oslobađa

Zlatne zrake će mi milovati kožu,
cvijeće će opet zamirisati,
vjetar mi kosu mrsiti,
zrak ću svježi udisati,

Ali kraj mene nećeš biti ti.



Mudrosti života


Kako
treba živjeti?
pa to je bar
lako;

Hodaj uvijek
svijetlom stranom ulice
ne odustaj
ne diži ruke od sebe
ni na sebe

Uvijek gledaj život
sa ljepše strane
uvijek traži ono najbolje
u njemu i ljudima

I kada padneš,
ne očajavaj,
i ne čekaj da netko dođe,
i podigne te,
jer možda nećeš dočekati!

Život je jedna duga ulica
nitko ne zna gdje zapravo
počinje, a gdje završava

Svi imaju svoje ulice,
ceste,
i staze.

Često nam se putevi isprepleću,
a još češće razilaze.

Ipak je lijepo, sve dok traje,
uživaj u životu,
i svemu što ti daje!!!

Život

Život su svi usponi
i padovi
svi osmjesi
i sve suze

Život je ono što jesmo
ali i ono što smo bili

Život je kratak
vrijeme curi
vrijeme se žuri

teče
i nitko mi ne reče;

da živjeti je lako

ali to je život
i svima je tako.