Kakav si kršćanin? https://blog.dnevnik.hr/haleluja

utorak, 28.06.2011.

Prezaposleni i umorni (2): Odložimo jaram zloga!

Sjetimo se da kršćanin odmor može naći samo u Kristu! Stoga izlaz iz kovitlaca neodgodivih obaveza može biti samo kroz dolazak Gospodinu i nikako drugačije.

Zapazimo i ovo: premda Kristu uvijek možemo doći onakvi kakvi jesmo, da bi on uslišao naše molitve moramo biti voljni skinuti jaram zloga sa sebe.

I evo, bas tu često nastaje problem - čini se da su neki kršćani toliko zavarani da ne žele odložiti sotonski jaram u nerazumnom strahu da će se naći još vise opterečeni. Koja groteskna situacija! Isus nam želi pomoći, a mi nismo sigurni želimo li mu to dopustiti...

Kako se izvući iz takve situacije? I kako netko uopće može dospjeti u nju?

Odgovor nalazimo u čovjekovoj paloj prirodi koja uvijek iznova teži upraviti naše postupke ka samovolji i vlastitim načinima rješavanja problema. To se očituje u svemu što radimo i živimo te donosi mnogo štete. No, ne mora biti tako!

Kada Pavao kaže “umrtvljujte duhom djela tijela” (Rim.8:13) on dobro zna kako je to jedini način na koji možemo imati stvarnu kontrolu nad sobom. Propustiti svakodnevno posvećivanje i ispunjanje Duhom, znači dozvoliti da nas naše vlastito tijelo vuče ka lijenosti i duhovnom umrtvljenju.

Stoga je i odgovor na pitanje kako se osoboditi prevare zloga i dozvoliti Kristu da nam skine sotonski jaram zapravo krajnje jednostavan: kroz posvećenje!

Trebamo se svakodnevno napajati Njegovom Rječju i ustrajno u molitvi tražiti Njegovo lice jer: “Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. “ (Heb.4:12)

Znamo da se u Božja obečanja uvijek možemo pouzdati, ali to moramo čvrsto vjerovati! To je činjenica koju zli ni na koji način ne može osporiti. Čitavo Pismo svjedoči o tome, poput retka iz Iz.55:1:

“...tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."

Utemeljeni u Riječi, ispunjeni Duhom, kroz zajedništvo s Ocem po Sinu, mi imamo spremnu pobjedu. Sve što još trebamo jest odvažiti se i prisvojiti je. Bog to očekuje od nas, a to postižemo vjerom - pouzdanjem u Božju svemoč i Njegovu spremnost da baš u toj konkretnoj situaciji ispuni svoje obečanje i daruje nam pobjedu. Tada zadobijamo mir, onaj mir od Boga koji nadilazi svaki um i razum.

Dođimo Gospodinu i najzad mu dozvolimo da stavi svoj jaram na nas. Dozvolimo da Bog određuje naše prioritete. Tek tada započinje naša promjena unutar okolnosti koje živimo.

četvrtak, 02.06.2011.

Prezaposleni i umorni (1): Čiji jaram nosimo?

Prezaposlenost i kronični umor sve je češća svakidašnjica u životu mnoge Božje Djece. Iz dana u dan sve je više ‘neodgodivih’ obaveza koje zaokupljaju pažnju te neumoljivo troše i ono malo slobodnog vremena što bi ga možda mogli imati.

Mnogi među nama ne znaju se s ovim na ispravan način nositi. Bujica obaveza stvara veliki pritisak na naše umove i ne čudi što se s vremenom osjećamo potpuno iscrpljeni. Ako i nađemo mogućnost za kratki predah, možda vikendom ili na kakav blagdan, razočarano primjećujemo kako to nije dovoljno da se odmorimo.

Međutim, to nije razlog za obeshrabrenje, jer iako često puta ne možemo mijenjati okolnosti u kojima se nalazimo, uvijek smo pozvani mijenjati sebe u postojećim okolnostima.

Najlakše bi bilo reći: zli me opteretio i sada ništa drugo ne mogu nego stati i čekati. Ali to zapravo znači okrenuti leđa Bogu i pristati na sotonsku prijevaru koja tvrdi da će sve biti bolje ako samo malo zastanemo i dobro se naspavamo. Nažalost, to nikada ne pomogne, jer neurađene obaveze neće nestati same od sebe. Znam to veoma dobro, jer sam više puta dospjeo u takvu situaciju da sam samo željeo leći u krevet i pobjeći od stvarnosti.

Međutim, iskustvo nam pokazuje da je riječ o prevari i da nakon toga stvari budu iste ili čak još gore.

Točno je kako se potrebno odmoriti od obaveza, obzirom da čovjek nije stroj koji može unedogled raditi bez predaha. Medjutim, ako smo Djeca Božja, moramo živjeti sa sviješću da se nšs Otac revno brine za nas. Zbog toga mi ne moramo robovati ovoj prevari!

Nije li Isus kazao: ‘dođite k meni koji ste umorni i opterečeni’? Zapazimo, nije tada rekao: ‘skinuti ću jaram sa vas, pa više ništa nećete nositi’, nego je kazao ‘moj je jaram sladak i moje je breme lakoi’ (Mt.11:30).

Zašto je tako kazao? Zar ne bi bilo normalno da na našim leđima uopće ne bude tereta? Na koncu, nije li svijet u pravu kada kaže da svatko ima pravo biti slobodan od svakog tereta i obaveze?

Ne, svijet nije u pravu! Jer, istog onog trenutka kada dopustimo da Isusov jaram bude skinut s našeg vrata, zli će staviti svoj jaram na nas, i sve začas postaje nepodnošljivo!

Ma koliko god željeli živjeti neopterečen život, mi jednostavno ne možemo ne imati jaram na sebi. Ipak, još uvijek imamo slobodu birati hoće li to biti jaram dobrog gospodara koji nas nikada neće preopteretiti, ili zlog tiranina koji nas teretom hoće uništiti.

Opis bloga

Ako osjećamo odbojnost prema pitanju "kakav si kršćanin?" ili ako ga držimo suvišnim i nepotrebnim, znači li to da bi nas iskren odgovor na ovo pitanje - optužio?



ne želite javno komentirati
ili želite čuti više?
pišite na: zoki.bijelic@gmail.com