Prezaposlenost i kronični umor sve je češća svakidašnjica u životu mnoge Božje Djece. Iz dana u dan sve je više ‘neodgodivih’ obaveza koje zaokupljaju pažnju te neumoljivo troše i ono malo slobodnog vremena što bi ga možda mogli imati.
Mnogi među nama ne znaju se s ovim na ispravan način nositi. Bujica obaveza stvara veliki pritisak na naše umove i ne čudi što se s vremenom osjećamo potpuno iscrpljeni. Ako i nađemo mogućnost za kratki predah, možda vikendom ili na kakav blagdan, razočarano primjećujemo kako to nije dovoljno da se odmorimo.
Međutim, to nije razlog za obeshrabrenje, jer iako često puta ne možemo mijenjati okolnosti u kojima se nalazimo, uvijek smo pozvani mijenjati sebe u postojećim okolnostima.
Najlakše bi bilo reći: zli me opteretio i sada ništa drugo ne mogu nego stati i čekati. Ali to zapravo znači okrenuti leđa Bogu i pristati na sotonsku prijevaru koja tvrdi da će sve biti bolje ako samo malo zastanemo i dobro se naspavamo. Nažalost, to nikada ne pomogne, jer neurađene obaveze neće nestati same od sebe. Znam to veoma dobro, jer sam više puta dospjeo u takvu situaciju da sam samo željeo leći u krevet i pobjeći od stvarnosti.
Međutim, iskustvo nam pokazuje da je riječ o prevari i da nakon toga stvari budu iste ili čak još gore.
Točno je kako se potrebno odmoriti od obaveza, obzirom da čovjek nije stroj koji može unedogled raditi bez predaha. Medjutim, ako smo Djeca Božja, moramo živjeti sa sviješću da se nšs Otac revno brine za nas. Zbog toga mi ne moramo robovati ovoj prevari!
Nije li Isus kazao: ‘dođite k meni koji ste umorni i opterečeni’? Zapazimo, nije tada rekao: ‘skinuti ću jaram sa vas, pa više ništa nećete nositi’, nego je kazao ‘moj je jaram sladak i moje je breme lakoi’ (Mt.11:30).
Zašto je tako kazao? Zar ne bi bilo normalno da na našim leđima uopće ne bude tereta? Na koncu, nije li svijet u pravu kada kaže da svatko ima pravo biti slobodan od svakog tereta i obaveze?
Ne, svijet nije u pravu! Jer, istog onog trenutka kada dopustimo da Isusov jaram bude skinut s našeg vrata, zli će staviti svoj jaram na nas, i sve začas postaje nepodnošljivo!
Ma koliko god željeli živjeti neopterečen život, mi jednostavno ne možemo ne imati jaram na sebi. Ipak, još uvijek imamo slobodu birati hoće li to biti jaram dobrog gospodara koji nas nikada neće preopteretiti, ili zlog tiranina koji nas teretom hoće uništiti.
Post je objavljen 02.06.2011. u 15:05 sati.