Sjetimo se da kršćanin odmor može naći samo u Kristu! Stoga izlaz iz kovitlaca neodgodivih obaveza može biti samo kroz dolazak Gospodinu i nikako drugačije.
Zapazimo i ovo: premda Kristu uvijek možemo doći onakvi kakvi jesmo, da bi on uslišao naše molitve moramo biti voljni skinuti jaram zloga sa sebe.
I evo, bas tu često nastaje problem - čini se da su neki kršćani toliko zavarani da ne žele odložiti sotonski jaram u nerazumnom strahu da će se naći još vise opterečeni. Koja groteskna situacija! Isus nam želi pomoći, a mi nismo sigurni želimo li mu to dopustiti...
Kako se izvući iz takve situacije? I kako netko uopće može dospjeti u nju?
Odgovor nalazimo u čovjekovoj paloj prirodi koja uvijek iznova teži upraviti naše postupke ka samovolji i vlastitim načinima rješavanja problema. To se očituje u svemu što radimo i živimo te donosi mnogo štete. No, ne mora biti tako!
Kada Pavao kaže “umrtvljujte duhom djela tijela” (Rim.8:13) on dobro zna kako je to jedini način na koji možemo imati stvarnu kontrolu nad sobom. Propustiti svakodnevno posvećivanje i ispunjanje Duhom, znači dozvoliti da nas naše vlastito tijelo vuče ka lijenosti i duhovnom umrtvljenju.
Stoga je i odgovor na pitanje kako se osoboditi prevare zloga i dozvoliti Kristu da nam skine sotonski jaram zapravo krajnje jednostavan: kroz posvećenje!
Trebamo se svakodnevno napajati Njegovom Rječju i ustrajno u molitvi tražiti Njegovo lice jer: “Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. “ (Heb.4:12)
Znamo da se u Božja obečanja uvijek možemo pouzdati, ali to moramo čvrsto vjerovati! To je činjenica koju zli ni na koji način ne može osporiti. Čitavo Pismo svjedoči o tome, poput retka iz Iz.55:1:
“...tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah."
Utemeljeni u Riječi, ispunjeni Duhom, kroz zajedništvo s Ocem po Sinu, mi imamo spremnu pobjedu. Sve što još trebamo jest odvažiti se i prisvojiti je. Bog to očekuje od nas, a to postižemo vjerom - pouzdanjem u Božju svemoč i Njegovu spremnost da baš u toj konkretnoj situaciji ispuni svoje obečanje i daruje nam pobjedu. Tada zadobijamo mir, onaj mir od Boga koji nadilazi svaki um i razum.
Dođimo Gospodinu i najzad mu dozvolimo da stavi svoj jaram na nas. Dozvolimo da Bog određuje naše prioritete. Tek tada započinje naša promjena unutar okolnosti koje živimo.
Post je objavljen 28.06.2011. u 11:21 sati.